KLASA: UP/II-008-07/17-01/188
URBROJ: 401-01/04-17-2
Zagreb, 24. svibnja 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. broj: 3.1.1. 213-1/17 od 10. veljače 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., broj: 3.1.1. 213-1/17 od 10. veljače 2017. godine.
2. Odobrava se ……… pravo na pristup tablicama koje sadrži podatke o iznosima isplaćenim odvjetnicima i javnim bilježnicima u 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. godini.
3. Nalaže se trgovačkom društvu HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem djelomično je odbijen zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za pristup informaciji, kojim je tražio informaciju o ukupnim isplatama odvjetnicima i javnim bilježnicima kojima su isplaćeni iznosi po godištima u razdoblju od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podaci predstavljaju poslovnu tajnu sukladno odredbama Zakona o zaštiti tajnosti podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo sudjelovanja u postupku jer žalitelju nije dana mogućnost izjašnjavanja o svim okolnostima i činjenicama u postupku. Također smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 19. stavak 2. Zakona o zaštiti tajnosti osobnih podataka, jer se općim aktom Pravilnika o zaštiti osobnih podataka ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom. Ističe da je počinjena povreda članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, jer u obrazloženju pobijanog rješenja nisu iznesene odlučne činjenice. Nadalje navodi da je Republika Hrvatska jedini osnivač prvostupanjskog tijela, te je upravitelj infrastrukture koje je javno dobro u općoj uporabi. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 23. siječnja 2017. godine tražio informaciju o ukupnim isplatama odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima kojima su isplaćeni najveći iznosi po godištima u razdoblju od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine, te informaciju o ukupnim isplatama pojedinim javnim bilježnicima kojima su isplaćeni najveći iznosi po godištima u razdoblju od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.
Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da se žalitelju uskraćuje tražena informacija iz razloga što ista predstavlja poslovnu tajnu, a prema stavu prvostupanjskog tražene informacije ne predstavljaju raspolaganje javnim sredstvima, iz razloga koji su zaštićeni poslovnom tajnom.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.
Osim toga, osnovano navodi žalitelj da prvostupanjsko tijelo nije dalo valjane razloge zbog čega bi tražene informacije predstavljale poslovnu tajnu, posebno stoga što nije jasno koje bi štetne posljedice i za čije interese mogle nastupiti omogućavanjem pristupa traženim informacijama, u smislu članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka.
Uvidom u sudski registar za trgovačko društvo HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., MBS: 080590485, OIB: 39901919995, utvrđeno je da je Republika Hrvatska upisana kao jedini osnivač navedenog društva, a predmet poslovanja istog čini, između ostalog, upravljanje željezničkom infrastrukturom.
Prema članku 4. stavku 1. alineja 9. Zakona o željeznici („Narodne novine“, 94/13, 148/13) infrastrukturna mreža je cjelokupna željeznička infrastruktura kojom upravlja upravitelj infrastrukture.
Člankom 15. Zakona o željeznici upravljanje željezničkom infrastrukturom je djelatnost od javnog interesa.
Iz članka 21. Zakona o željeznicama proizlazi da su izvori sredstava za financiranje željezničke infrastrukture, između ostalog, sredstva državnog proračuna za održavanje željezničke infrastrukture i upravljanje željezničkim prometom, sredstva državnog proračuna za građenje, modernizaciju obnove i održavanje, te sredstva iz proračuna jedinice lokalne i područne samouprave.
Dovodeći u vezu navedene odredbe, jasno je da je prvostupanjsko tijelo tijelo javne vlasti koje obavlja djelatnost od interesa za Republiku Hrvatskog, te se sredstva za rad istog osiguravaju u državnom proračunu.
Naime, radi se o podacima za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imala pravo saznanja jer se radi o potrošnji javnih sredstava, a koje bi radi transparentnog rada tijela javne vlasti trebale biti dostupne, imajući u vidu odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U predmetnom slučaju radi se o potrošnji sredstava tijela javne vlasti i to trgovačkog društva u vlasništvu Republike Hrvatske, što predstavlja raspolaganje javnim sredstvima. Za navedenu informaciju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste javna sredstva.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkom 1., 2., i 3. izreke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.