KLASA: UP/II-008-07/16-01/570
URBROJ: 401-01/03-17-02
Zagreb, 8. svibnja 2017.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ………. iz Hrvatske komore zdravstvenih radnika iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva zdravlja KLASA: UP/I-008-01/16-01/07, URBROJ: 534-04-1-2/5-16/9 od 14. rujna 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Ministarstva zdravlja KLASA: UP/I-008-01/16-01/07, URBROJ: 534-04-1-2/5-16/9 od 14. rujna 2016. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Zagreb, Ilica 160/1, koji je podnijela ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) protiv obavijesti Ministarstva zdravlja KLASA: 008-01/16-01/87, URBROJ: 534-13/1-16-3 od 28. srpnja 2016. godine, kojom je žaliteljica obaviještena da se njezin zahtjev sukladno članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijma ne smatra zahtjevom za pristup informacijama i da se isti Zakon ne primjenjuje u tom slučaju te da je zahtjev kojim žaliteljica traži pojašnjenje propisa vezano uz obavljanje pripravničkog staža i polaganje stručnih ispita proslijeđen u rad nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Ministarstva od koje će žaliteljica dobiti odgovore i pojašnjenja slijedom pitanja iz zahtjeva.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da osporava citirano rješenje zbog povrede primjene materijalnog prava, zbog neutvrđivanja činjeničnog stanja, kao i zbog kršenja procesnih odredbi prilikom odlučivanja o predmetnom zahtjevu. Navodi da osporenim rješenjem u konačnici nije riješen ni u kojem segmentu i obliku njezin zahtjev za pristup informacijama kako je prvotno bilo zatraženo. Navodi da ako je Ministarstvo zdravlja (dalje u tekstu: Ministarstvo) smatralo da treba odbiti njezin zahtjev, trebalo je postupiti sukladno članku 23. stavak 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te donijeti rješenje kojim se odbija njezin zahtjev za pristup informacijama ili je trebalo dati relevantne zatražene informacije jer iste zna i posjeduje te njima raspolaže samo upitano tijelo javne vlasti, a informacije su rezultat načina rada i djelokruga ili su u vezi s organizacijom i radom upitanog tijela javne vlasti. Navodi da se zatražene informacije ne odnose na traženje uvida u spis nekog predmeta, niti se traži konkretna uputa za ostvarivanje prava ili izvršavanje obveze upitanika, niti se traže uopćena tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije. Navodi da ako je Ministarstvo smatralo i smatra da se podnesak ne može smatrati zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, nije ju ni tada ni sada osporavanim rješenjem uputilio u način ostvarivanja njezinog traženja. Navodi da je upitano tijelo javne vlasti povrijedilo odredbe Zakon o pravu na pristup informacijama jer u postupku nije jasno dostavilo relevantnu informaciju odnosno nije donijelo rješenje sukladno članku 23. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi da upitano tijelo uskraćuje i nadalje dati informacije koje isključivo zna i posjeduje te njima raspolaže kao tijelo javne vlasti, a zatražene informacije su rezultat načina rada i djelokruga odnosno u vezi su s organizacijom i radom upitanog tijela javne vlasti. Predlaže da se uvaži žalba i omogući pristup informacijama.
Žalba je neosnovana.
Na temelju Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 93/16), Ministarstvo zdravlja nastavilo je raditi kao Ministarstvo zdravstva.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žaliteljica dana 27. srpnja 2016. godine zatražila temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama od Ministarstva, kao tijela javne vlasti, dostavu sljedećih informacija: kao nadležno tijelo za obavljanje pripravničkog staža i polaganje stručnih ispita za zdravstvene radnike medicinsko laboratorijske djelatnosti - 1. Temeljem kojeg akta te temeljem kojeg plana i programa prvostupnici medicinsko laboratorijske dijagnostike obavljaju pripravnički staž, ako se sukladno Pravilniku o pripravničkom stažu zdravstvenih radnika program propisanog pripravničkog staža odnosi i propisan je isključivo za laboratorijske tehničare?; 2. Gdje je jasno i decidirano navedeno i kako se tumači činjenica da se propisani plan i program pripravničkog staža za laboratorijske tehničare može odnositi na prvostupnike medicinsko laboratorijske dijagnostike?; 3. Kako tumačiti plan i program pripravničkog staža za laboratorijske tehničare te njegovu pravnu prihvatljivost i sadržajnu opravdanost i za prvostupnike medicinsko laboratorijske dijagnostike?; 4. Postoji li zanimanje i zvanje te naziv regulirane profesije laboratorijskog tehničara u obrazovnom i zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske i gdje je takav naziv i profesija regulirana; 5. Po kojem programu i za koja područja prvostupnici medicinsko laboratorijske dijagnostike polažu stručni ispit, ako se pripravnički staž za laboratorijskog tehničara odnosi na hematologiju, mikrobiologiju i biokemiju? Gdje je i na koji način definiran dio programa pripravničkog staža za prvostupnike MLD-a, koji se odnosi na patologiju? Na koji način Ministarstvo obvezuje imenovane polagati predmetni dio ispita ako isti nije definiran sadržajno u planu i programu pripravničkog staža?; 6. Koji program pripravničkog staža i koji stručni ispit polažu sveučilišni prvostupnici MLD-a, ako se Pravilnik o pripravničkom stažu zdravstvenih radnika odnosi samo na stručne prvostupnike MLD-a; 7. Gdje se sve još u sustavu zdravstva i zdravstvenog obrazovanja upotrebljava naziv profesije inženjer medicinsko laboratorijske dijagnostike?; 8. Na koji način izdavati licencu za prvostupnike MLD-a, osobama koje su obavile pripravnički staž po planu i programu za laboratorijskog tehničara (koje zvanje nije poznato da postoji) te koje su položile stručni ispit bez odrađivanja dijela pripravničkog iz patologije (obzirom da isti nije propisan u planu i programu pripravničkog staža) i 9. Koji kriteriji se uzimaju u obzir kod imenovanja ispitivača Hrvatske komore medicinskih biokemičara za stručne ispite za zdravstvene radnike MLD-a, kad članak 15. jasno nalaže da se imenuju stručnjaci na prijedlog nadležne Komore (u ovom slučaju HKZR), poglavito ako se uzme u obzir da za druge profesije iz djelatnosti ove Komore stručne ispite provode članovi iste?
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da Ministarstvo dopisom KLASA: 008-01/16-01/87, URBROJ: 534-13/1-16-3 od 28. srpnja 2016. godine, obavijestilo žaliteljicu da se njezin zahtjev sukladno članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijma ne smatra zahtjevom za pristup informacijama i da se isti Zakon ne primjenjuje u tom slučaju te da je zahtjev kojim žaliteljica traži pojašnjenje propisa vezano uz obavljanje pripravničkog staža i polaganje stručnih ispita proslijeđen u rad nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Ministarstva od koje će žaliteljica dobiti odgovore i pojašnjenja slijedom pitanja iz zahtjeva.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je Ministarstvo dopisom KLASA: 011-02/15-06/70, URBOJ: 534-04-1-2/5-16-3 od 3. kolovoza 2016. godine, vezano za zahtjev za pojašnjem propisa za obavljanje pripravničkog staža i polaganje stručnog ispita, obavjestilo žaliteljicu o ovlastima Hrvatske komore zdravstvenih radnika temeljem Zakona o djelatnostima u zdravstvu te Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
Nadalje je utvrđeno da je žaliteljica Povjerenici za informiranje podnijela podnesak nazvan „žalba″ protiv gore citiranih akata Ministarstva odnosno zbog nepružanja informacija po zahtjevu od 27. srpnja 2016. godine.
Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da je na temelju članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) odbijen prigovor žaliteljice protiv obavijesti Ministarstva KLASA: 008-01/16-01/87, URBROJ: 534-13/1-16-3 od 28. srpnja 2016. godine kao neosnovan. U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da članak 18. stavak 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje da se ne smatra pravom na pristup informaciji izrada analize ili tumačenja nekog propisa. Navodi se da Ministarstvo kao tijelo javne vlasti nije obvezno temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama tumačiti zakonske propise niti davati upute Komori te da Komora u vršenju svojih javnih ovlasti treba postupati temeljem propisa koje primjenjuje.
Prema odredbi članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ne smatra se zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveza, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
Sukladno članku 23. stavku 1. točki 6. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavak 5. toga Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na način ostvarivanja njegovog traženja.
Povjerenica za informiranje smatra pravilnim zaključak prvostupanjskog tijela da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti.
Uvidom u zahtjev žaliteljice proizlazi kako žaliteljica Ministarstvu postavlja upite, odnosno traži tumačenja propisa, što se ne može smatrati informacijom u zakonskom smislu.
Člankom 77. stavkom 2. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16), propisano je da su tijela državne uprave dužna davati građanima i pravnim osobama podatke, obavijesti i upute i pružati im stručnu pomoć u poslovima radi kojih se obraćaju tijelima državne uprave.
Nadalje, prema odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o djelatnostima u zdravstvu („Narodne novine“, broj 87/09) Hrvatska komora zdravstvenih radnika (u daljenjm tekstu: Komora) jest samostalna i neovisna strukovna organizacija sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima. Sukladno odredbi članka 80. stavka 1. istoga Zakona nadzor nad zakonitošću rada Komore u obavljanju njezinih javnih ovlasti provodi Ministarstvo. U članku 81. stavku 1. istoga Zakona propisano je da Komora obavještava Ministarstvo, druga tijela državne uprave te nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, samoinicijativno ili na njihov zahtjev, o stanju i problemima u pojedinoj struci i o mjerama koje bi trebalo poduzeti radi unapređenja pojedine struke te unapređenja zdravstvene zaštite građana.
Potrebno je uzeti u obzir činjenicu da se žaliteljica obratila Ministarstvu s upitima koji se odnose na obavljanje pripravničkog staža i polaganju stručnih ispita za zdravstvene radnike određenih struka, te da je Povjerenica za informiranje utvrdila da se predmetni zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama, ali da je Ministarstvo dužno postupiti sukladno članku 77. Zakona o sustavu državne uprave. Nadalje, Hrvatska komora zdravstvenih radnika je pravna osoba s javnim ovlastima te je dužna javne ovlasti obavljati sukladno zakonu, a Ministarstvo je dužno provoditi nadzor nad zakonitošću rada Hrvatske komore zdravstvenih radnika u obavljanju njezinih javnih ovlasti.
Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.