KLASA: UP/II-008-07/16-01/265
URBROJ: 401-01/05-17-3
Zagreb, 4. 5. 2017.
Povjerenica za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce iz Splita, ………., izjavljene protiv rješenja Regionalnog centra čistog okoliša d.o.o., URBROJ: 117-01/16 od 5. 4. 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Regionalnog centra čistog okoliša d.o.o., URBROJ: 117-01/16 od 5. 4. 2016. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Regionalnog centra čistog okoliša d.o.o. odbijen je zahtjev za pristup informacijama Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojom je zatražena preslika Studije izvodljivosti za uspostavu cjelovitog i održivog sustava gospodarenja otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji, izrađene od strane Brodarskog instituta d.o.o., Procurator vestitatis d.o.o. i Enviroplan S.A. u kolovozu 2015. godine. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak 15. stavak 4. točku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija u postupku izrade unutar tijela javne vlasti, a njeno bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.
Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako u cijelosti osporava predmetno rješenje, s obzirom da tijelo javne vlasti u Elaboratu stavljenom na uvid javnosti navodi kako je u kolovozu 2015. godine izrađena Studija izvedivosti za uspostavu cjelovitog i održivog sustava gospodarenja otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji, stoga se nedvojbeno povlači zaključak kako je predmetna Studija izrađena, stoga ni test razmjernosti nije mogao biti uspješno proveden. Žalitelj nadalje, kao dokaz prevladavanja javnog interesa da se zatražena informacija učini dostupnom, navodi kako je Elaborat, na temelju kojeg se utvrđuje ocjena o potrebi procjene utjecaja na zahvat na okoliš, izrađen na temelju Studije izvodljivosti koja u sebi treba sadržavati i financijske aspekte vezane uz realizaciju Centra za gospodarenje otpadom, odnosno osiguravanje održivog gospodarenja otpadom. Naime, s obzirom kako je osiguravanje održivog gospodarenja otpadom od županijskog značaja, a održivost projekta ovisi o budućem financiranju od strane svih građana Županije, žalitelj smatra iznimno bitnim da se građani upoznaju s istim, kao i sa razmatranim varijantnim rješenjima. Žalitelj navodi kako je pomoću predmetne Studije iznimno bitno utvrditi postoje li mogućnosti za smanjenje kapaciteta Centra te time i troškova njegove izgradnje i budućeg održavanja. Slijedom navedenog, žalitelj od Povjerenice za informiranje traži da mu omogući pristup zatraženoj informaciji
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 23. 3. 2016. godine podnio Splitsko-dalmatinskoj županiji zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražio dostavu preslike Studije izvodljivosti za uspostavu cjelovitog i održivog sustava gospodarenja otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji, izrađene od strane Brodarskog instituta d.o.o., Procurator vestitatis d.o.o. i Enviroplan S.A. u kolovozu 2015. godine. Splitsko-dalmatinska županija je temeljem članka 21. Zakona o pravu na pristup informacijama isti dan ustupila zahtjev Regionalnom centru čistog okoliša d.o.o. kao tijelu javne vlasti koje je vlasnik tražene informacije.
Uvidom u test razmjernosti i javnog interesa koje je tijelo javne vlasti dostavilo sa spisom predmeta, vidljivo je kako Regionalni centar čistog okoliša d.o.o. navodi kako Studija izvodljivosti nije cjelovita i konačna jer nakon što su izrađivači Studije predali Studiju naručitelju – Regionalnom centru čistog okoliša d.o.o., angažirani su konzultanti Europske komisije – JASPERS, koji su u postupku pregleda Studije davali Guidance note (Savjetodavne ocjene), međutim još nisu dali Completion note (Ocjenu o završetku), zbog čega Studija ne može biti javno objavljena. Žalitelj ujedno navodi kako se od dana predaje Studije izvodljivosti naručitelju pojavila potreba za važnom izmjenom iste od strane nadležnih tijela, s obzirom da je odlučeno da solarna elektrana koja je planirana na krovnim površinama Centra za gospodarenje otpadom ne može biti prihvatljiv trošak projekta sufinanciranog sredstvima EU. Iz tog je razloga potrebno izmijeniti dokument, a naročito sve aspekte vezane uz financijski dio projekta. Tijelo javne vlasti naglašava da se zakonska svrha ne bi ostvarila te bi zainteresirana javnost ostala uskraćena za pravo formiranja informiranog mišljenja na temelju točnih informacija, ukoliko bi zainteresirana javnost svoja mišljenja temeljila informacijama za koje bi tijelo javne vlasti u trenutku davanja istih znalo da su netočne, odnosno da će biti izmijenjene. Tijelo javne vlasti još navodi kako Studija sadrži i ekološki dio, dio kojeg je i rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, te kako je predmetni upravni postupak u tijeku, što znači da ispravno sagledavanje i tumačenje Studije nije moguće bez ishođenja predmetnog rješenja. Slijedom navedenog, tijelo javne vlasti smatra kako neoborivo proizlazi da bi objavom tražene informacije u ovom slučaju nastupila veća šteta za zaštićene interese nego što je šteta za javnost u slučaju neobjavljivanja informacije, zbog čega prevladava potreba zaštite prava na ograničenje.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 4. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Nastavno na navedene zakonske odredbe na kojima se temelji pobijano rješenje, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je Regionalni centar čistog okoliša d.o.o, prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdio činjenično stanje, što dovodi u mogućnost neodgovarajuću primjenu materijalnog prava.
Naime, člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).
Drugim riječima, tijelo javne vlasti posjeduje zatraženu informaciju, koja je izrađena i nije u postupku nastajanja, budući da i tijelo samo priznaje da je predmetnu Studiju zaprimilo od izrađivača u kolovozu 2015. godine, a žalitelj je svojim zahtjevom zatražio upravo tu informaciju, u obliku u kojem se nalazila kada ju je tijelo javne vlasti zaprimilo.
Svaka daljnja izmjena i ispravak informacije te svaka daljnja promjena konteksta u kojem se informacija nalazi ne sprječava tijelo javne vlasti da ponovno objavi informaciju i ažurira njezin sadržaj kako bi korisnici bili pravodobno informirani.
Tijelo javne vlasti nije dužno brinuti kako će korisnici tumačiti informaciju, već je dužno utvrditi posjeduje li izrađenu informaciju i postoje li na izrađenoj informaciji ograničenja koja bi onemogućila pristup predmetnoj informaciji.
Osim toga, svaka izrađena informacija koja se nalazi u posjedu bilo kojeg tijela javne vlasti može na neki način sadržavati određene pogreške, odnosno može biti podvrgnuta naknadnoj reviziji, tako da bi učestalo korištenje razloga uskrate iz članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama dovelo do neopravdane suspenzije prava na pristup informacijama.
U ovom predmetu veliki značaj ima sadržaj žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, s obzirom da se odnosi na pitanje zaštite okoliša.
Budući da su pitanja zaštite okoliša pitanja od javnog interesa, posebno uređena domaćom i međunarodnom pravnom regulativom, tijela javne vlasti bi prilikom rješavanja zahtjeva koji se odnose na okolišna pitanja, trebala imati na umu cilj Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je omogućavanje i osiguravanje ostvarivanja Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Slijedom navedenog, prilikom odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama tijelo javne vlasti nije uzelo u obzir Zakon o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 80/13) koji određuje da su priroda i dijelovi prirode od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu, a zaštita i očuvanje prirode se pored ostalih načela temelji i na načelu da javnost ima pravo na slobodan pristup informacijama o stanju prirode.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Također, tijelo javne vlasti nije uzelo u obzir da je okoliš dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu čineći time informacije o okolišu informacijama od posebnog značaja i interesa za javnost. Iz perspektive zaštite okoliša, suvremeni društveni i gospodarski razvoj predstavlja prekretnicu u naporima za očuvanje zdravog okoliša, očuvanja kakvoće ljudskog života, zdravlja te biljnog i životinjskog svijeta. Ustavna je obveza države da, vođena načelima održivog razvoja, svima osigura uvjete za zdrav okoliš. Međutim, to nije isključivo obveza države, već je obveza svakoga, da u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveti zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Pravo na sudjelovanje javnosti u odlučivanju o određenim djelatnostima vezano za pitanja zaštite okoliša, predstavlja značajan alat koji građanima daje legitimaciju da budu aktivni sudionici u kreiranju odluka i politika koje se odnose na zaštitu okoliša. U tom smislu, dostupnost informacija o okolišu od posebne je važnosti i javnog interesa. Pristup informacijama i sudjelovanje javnosti u pitanjima koja se tiču okoliša uređen je Zakonom o zaštiti okoliša (Narodne novine, broj 80/13, 153/13 i 78/15.), ujedno i Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (Narodne novine, broj 64/08) koja je donesena temeljem Zakona iz 2007. godine. Zakonom iz 2013. godine preuzeta je Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2. 2003.) te je ujedno usklađena s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), koja je implementirana u hrvatsko pozitivno pravo Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1/07.). Aarhuška konvencija, čija je svrha razvoj okolišne demokracije i koja predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša za sve stranke Konvencije, je u odnosu na Hrvatsku stupila na snagu 25. lipnja 2007. godine.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari, te zbog činjenice da prvostupanjsko tijelo u spisu predmeta nije dostavilo zatraženu informaciju, dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.