KLASA: UP/II-008-07/16-01/272
URBROJ: 401-01/05-17-4
Zagreb, 26. 4. 2017.
Povjerenica za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe trgovačkog društva Obalna plovidba d.o.o. Split, zastupanog po punomoćniku ………, odvjetniku iz Splita, ………, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatskog registra brodova, broj: 284/Utcs/GB/JB od 20. 4. 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatskog registra brodova, broj: 284/Utcs/GB/JB od 20. 4. 2016. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Hrvatskog registra brodova (u daljnjem tekstu: HRB) odbijen je zahtjev trgovačkog društva Obalna plovidba d.o.o. Split, zastupanog po punomoćniku ………, odvjetniku (u daljnjem tekstu: žalitelj), za ostvarivanje prava na pristup informacijama, i to informacijama o svjedodžbi klase, svjedodžbi sposobnosti broda za plovidbu i svjedodžbi o sposobnosti za prijevoz opasnog tereta za Ro-Ro teretni brod „Otoci“ i Ro-Ro putnički brod „Jadranka“ u razdoblju od 1. listopada 2013. godine pa nadalje uz naznaku datuma izdavanja, razdoblja važenja te jesu li dalje na snazi i ako nisu kada su istekle. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak 15. stavak 2. točku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako u cijelosti pobija rješenje HRB-a zbog pogrešne primjene odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama, bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj navodi kako je pobijano rješenje protivno Uredbi (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta u vijeća od 23. 4. 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova, citirajući pritom odredbu o transparentnosti i prava javnosti na pristup informacijama. Žalitelj potom citira odredbe Zakona o hrvatskom registru brodova te naglašava kako se statutarna certifikacija brodova obavlja kao javna služba, temeljem javnih ovlasti, u ime pomorske administracije Republike Hrvatske. Žalitelj također navodi kako je o Međunarodno udruženje klasifikacijskih društava, čiji je HRB član, donijelo akt pod nazivom „Transparency of Classification and Statuory Information, koji u sebi uopće ne adresira opću javnost te kako se temeljem zdravorazumskog zaključivanja ne može osporiti pravo opće javnosti da zna je li neki brod sposoban za plovidbu ili nije, jer je sigurnost ljudi, imovine i okoliša, koja o tome ovisi, u općem – javnom interesu, pa je jasno da navedeni akt zapravo propisuje minimum transparentnosti bez pretenzija da postavlja krajnje granice iste, dok eventualnu daljnju transparentnost i njene granice prepušta nacionalnim zakonodavstvima država u kojima određeno klasifikacijsko društvo djeluje, uz napomenu da akt međunarodnog udruženja klasifikacijskog društva, koji uostalom nema snagu međunarodnog ugovora ili konvencije jer u njegovu donošenju nisu sudjelovale države, nema nikakav obvezujući učinak prema bilo kojem nacionalnom zakonodavstvu. Žalitelj napominje kako HRB pogrešno definira vlasnika informacije, te upozorava kako je pozivanje tijela javne vlasti na presudu Visokog upravnog suda RH, posl. br. Us-11523/2011 od 28. 2. 2012. godine potpuno pogrešno, budući da se ista uopće ne odnosi na informacije u svezi svjedodžbi klase, svjedodžbi o sposobnosti broda za plovidbu u svjedodžbi o sposobnosti za prijevoz opasnog tereta, već se odnosi na Knjigu trima u stabiliteta. Žalitelj još predlaže da se provede test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da prevladava javni interes da tražene informacije budu dostupne. Žalitelj predlaže Povjereniku za informiranje da usvoji žalbu i omogući mu pristup traženim informacijama.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 28. 4. 2014. godine podnio HRB-u zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražio dostavu informacija o svjedodžbi klase, svjedodžbi sposobnosti broda za plovidbu i svjedodžbi o sposobnosti za prijevoz opasnog tereta za Ro-Ro teretni brod „Otoci“ i Ro-Ro putnički brod „Jadranka“ u razdoblju od 1. listopada 2013. godine pa nadalje uz naznaku datuma izdavanja, razdoblja važenja te jesu li dalje na snazi i ako nisu kada su istekle.
Budući da HRB žaliteljev zahtjev nije riješio u roku i na način propisan odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenica za informiranje je, povodom žaliteljeve žalbe od 2. 6. 2014. godine, zaključkom KLASA: UP/II-008-07/14-01/333, URBROJ: 401-01/11-16-01 od 29. 3. 2016. godine, naložila HRB-u da riješi žaliteljev zahtjev sukladno zakonskim odredbama. HRB je potom donio pobijano rješenje kojim je uskratio dostavu traženih informacija jer su iste označene kao poslovna tajna.
HRB u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) broj 391/2009 u svezi zajedničkih pravila i normi za organizacije koje obavljaju nadzor i pregled brodova u članku 10. stavku 4. propisuje koje informacije u svezi klase broda moraju biti objavljene na Internet stranicama priznatih organizacija, a također i da akt IACS PR 3 Međunarodnog udruženja klasifikacijskih društava ne predviđa dostupnost statutarnih informacija široj javnosti. Nadalje, navodi se da je HRB dužan pridržavati se Kodeksa etike u poslovanju sukladno zahtjevima citirane Uredbe i Međunarodnog udruženja klasifikacijskih društava koji se temelji na normama EN/ISO 17020 I EN/ISO 17021 i u kojem se navodi da sve informacije do kojih djelatnici Hrvatskog registra brodova dođu u svom radu, osim onih koje moraju biti javno objavljene, smatraju poslovnom tajnom te trećim licima mogu biti dostupne samo sudskim nalogom, dopuštenjem pomorske uprave države zastave (u ovom slučaju Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, dalje: MPPI) ili uz suglasnost vlasnika broda. HRB navodi kako je svojim dopisom br. 955/Utcs/GB/JB od 22. 5. 2014. HRB uputio žalitelja o mogućnosti pribavljanja statutarnih informacija te kako je jasno da odobrenja vlasnika brodara nije mogao dobiti, ali je propustio zatražiti dopuštenje MPPI-ja, znači da nije iskoristio sva pravna sredstva koja je imao na raspolaganju. HRB u ovom slučaju smatra kako provođenje testa razmjernosti i javnog interesa u ovom slučaju smatra zlouporabom tog instituta jer žalitelj traži podatke o konkurentskim brodovima.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te je neodgovarajuće primijenilo odredbe materijalnog i procesnog prava.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Slijedom navedenog, neprihvatljivo je uskraćivanje pristupa informaciji samim navođenjem da ista predstavlja poslovnu tajnu, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i bez davanja dodatnih obrazloženja ili dokaza.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Kako bi se u potpunosti zadovoljile formalne procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, HRB treba uzeti u obzir da je u slučaju kada postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama obvezno provesti test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da njegovo neprovođenje predstavlja bitnu povredu postupka.
Uz bitnu povredu postupka, potrebno je i razmotriti kriterije temeljem kojih je HRB utvrdio da zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.
Naime, poslovnu tajnu prema članku 19. stavku 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. navedenog zakonskog članka je između ostalog propisano da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom.
Slijedom navedene definicije poslovne tajne, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako HRB nije pružio jasne i nedvosmislene razloge zbog kojih bi davanje predmetnih informacija dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese trgovačkog društva Šangulin tours d.o.o, vlasnika brodova na koje se odnosi zahtjev, što predstavlja ratio legis instituta poslovne tajne.
U žalbenom postupku je također izvršen uvid u Uredbu Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) broj 391/2009, na koju se HRB u pobijanom rješenju poziva, te je utvrđeno da Uredba u niti jednoj odredbi ne ograničava pristup informacijama koje žalitelj traži svojim zahtjevom, već određuje koje je informacije potrebno objaviti na internetskim stranicama. Navedena odredba ne ograničava pravo žalitelja na pristup informacijama koje posjeduje HRB kao tijelo javne vlasti, pogotovo informacijama koje izrađuje temeljem svojih javnih ovlasti i u javnom interesu.
Tijelo javne vlasti jednako tako ne može samostalno procjenjivati u kojem će slučaju provesti test razmjernosti i javnog interesa a u kojem neće, budući da je navedeni test obvezno provesti u slučajevima propisanim odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Drugim riječima, kada tijelo javne vlasti rješenjem odbija pristup informaciji jer ista predstavlja poslovnu tajnu, dužno je provesti test razmjernosti i javnog interesa,
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari, te zbog činjenice da prvostupanjsko tijelo u spisu predmeta nije dostavilo zatražene informacije, dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Prilikom ponovnog rješavanja zahtjeva za pristup informacijama prvostupanjsko tijelo dužno je riješiti zahtjev sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno u slučaju postojanja ograničenja od prava na pristup informacijama dužno je prethodno provesti test razmjernosti i javnog interesa kao što je navedeno u ovom rješenju.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.