KLASA: UP/II-008-07/15-01/192

URBROJ: 401-01/04-17-6

Zagreb, 10. travnja 2017. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………., zastupanog po punomoćnici ………, odvjetnici iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: UP/I-008-02/14-11/2, URBROJ: 521-S-03-14-12 od 30. ožujka 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: UP/I-008-02/14-11/2, URBROJ: 521-S-03-14-12 od 30. ožujka 2015. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj), za ostvarivanjem prava na pristup informaciji kojim je tražio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u postupku imenovanja kao počasnog konzula Republike San Marino (2011.-2012.), koji se vodio po njegovu zahtjevu, temeljem članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je u tijeku poduzimanje izvida povodom kaznene prijave žalitelja.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je rješenjem Povjerenice za informiranje Klasa: UP/II-008-07/14-01/232, Urbroj: 401-01/04-15-08 od 17. veljače 2015. godine dana jasna uputa prvostupanjskom tijelu da je u ponovnom postupku dužno utvrditi sve činjenice važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Također ističe da donositelj pobijanog rješenja gubi iz vida činjenicu da se članak 15. stavak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosi na tijela koja provode predistražne i istražne radnje, a u konkretnom slučaju podnositelj je tražio uvid i pravljenje preslika dokumentacije u njegovu imenovanju kao počasnog konzula Republike San Marino. Navodi da se predmetni postupak ne može klasificirati kao postupak nadležnog tijela kojim isto provodi predistražne i istražne radnje. Dalje navodi da sama činjenica da je podnesena kaznena za kazneno djelo koje vremenski i prostorno nema nikakve veze s njegovim imenovanjem za konzula ne daje pravo donositelju pobijanog rješenja pozivati se na odredbu članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Smatra da su u konkretnom slučaju povrijeđene odredba članka 117. stavka 1. točke 3. i 4. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba nije osnovana.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Prema članku 15. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti ograničit će pristup informacijama koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u predistražnim i istražnim radnjama za vrijeme trajanja tih postupaka.

Uvidom u spis utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 4. travnja 2014. godine zatražio od prvostupanjskog tijela uvid u cjelokupnu dokumentaciju u postupku imenovanja žalitelja kao počasnog konzula Republike San Marino (2011.-2012.), kao i pravljenje preslike iste.

Uvodno se ističe da je rješenjem Povjerenice za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/14-01/232, URBROJ: 401-01/04-15-08 od 17. veljače 2015. godine poništeno rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-008-02/14-11/2, URBROJ: 512-S-03-14-01 od 18. travnja 2014. godine te je u bitnom dana uputa prvostupanjskom tijelu da u ponovnom postupku utvrdi sve činjenice važne za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja, odnosno mogu li se tražene informacije omogućiti žalitelju temeljem drugog propisa, u kojem slučaju se ne bi primjenjivale odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama sukladno članku 1. stavku 3. navedenog zakona.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da je u tijeku postupak, odnosno poduzimanje izvida povodom kaznene prijave žalitelja, pa se pristup traženoj informaciji ograničava sukladno članku 15. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.

Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno na koje se kazneno djelo odnosi kaznena prijava žalitelja, postoji li kakva veza između prijavljenog kaznenog djela i dokumentacije koju žalitelj traži zahtjevom za pristup informacijama. Također nije vidljivo pred kojim se tijelom i pod kojim brojem vodi predmetni postupak, niti je razvidno da bi nadležno tijelo pred kojim se vodi postupak od prvostupanjsko tijelo zatražilo dokumentaciju vezano uz imenovanje žalitelja počasnim konzulom Republike San Marino.

Slijedom navedenog, proizlazi da je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.

Iako je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo navedeno nije od utjecaja na zakonitost odluke, iz razloga što je pobijano rješenje na zakonu osnovano iz sljedećih razloga.

Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacija je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).

Dakle, pojam informacije podrazumijeva konkretni podatak koji tijelo javne vlasti posjeduje, što znači da uvid u cjelokupnu dokumentaciju u postupku imenovanja žalitelja počasnim konzulom Republike San Marino, što je predmet zahtjeva za pristup informacijama žalitelja od 04. travnja 2014. godine, ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, već predstavlja zahtjev za uvidom u spis.

Osim toga, sukladno članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama u konkretnom slučaju ne bi se niti primjenjivale odredbe navedenog zakona, budući da iz stanja spisa proizlazi da žalitelj traži uvid u spis predmeta u kojem je stranka, a iz dopisa prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-008-2/14-11/2, URBROJ: 521-S-03-15-14 od 24. travnja 2015. godine proizlazi da je, prema saznanju prvostupanjskog tijela, punomoćnica žalitelja izvršila uvid u predmetnu dokumentaciju kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Posebno se ističe da je i u praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, odnosno u presudi broj: Us-12046/11 od 01. ožujka 2012. godine zauzeto stajalište da u slučaju traženja uvida u spis predmeta ne dolazi do primjene odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se ne radi o informaciji kakvu u vidu ima navedeni Zakon.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku odlučiti kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.