KLASA: UP/II-008-07/16-01/13
URBROJ: 401-01/03-17-02
Zagreb, 20. ožujka 2017.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe Udruge Krizni Eko Stožer Marinšćina iz Viškova, ………, Marčelji, izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva EKOPLUS d.o.o. Broj: 1511-514/EČ od 25. studenog 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev Udruge Krizni Eko Stožer Marinšćina (u daljenjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanje prava na pristup informacijama, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer zatražena informacija nije informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da TD EKOPLUS d.o.o. mora imati traženu informaciju u obliku očevidnika i pratećih listova prema članku 45. Zakona o održivom gospodarenju otpadom i Pravilniku o gospodarenju otpadom.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zatražio od trgovačkog društva EKOPLUS d.o.o., kao tijela javne vlasti, dostavu sljedećih informacija: koliko ste do sada u MBO postrojenju u ŽCGO Marinšćina odvojili metala, stakla i plastike te gdje ste plasirali metal, staklo i plastiku odvojenu u MBO postrojenju u ŽCGO Marinšćina. Također je utvrđeno da je trgovačko društvo EKOPLUS d.o.o. postupajući po navedenom zahtjevu žalitelja donijelo osporeno rješenje kojim je zahtjev žalitelja odbijen iz razloga što zatraženo iz zahtjeva nije informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Prema članku 23. stavku 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. toga Zakona.
Sukladno članku 5. stavku 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama »informacija« je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Povjernica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila da je trgovačko društvo EKOPLUS d.o.o., prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup infomacijama, nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te je neodgovarajuće primijenilo odredbe materijalnog prava.
Slijedom navedenog, neprihvatljivo je uskraćivanje pristupa informacijam samim pozivanjem na zakonsku odredbu, bez davanja dodatnih obrazloženja ili dokaza. Trgovačko društvo EKOPLUS d.o.o. nije se niti u jednom trenutku u obrazloženju rješenja osvrnulo na upite iz postavljenog zahtjeva, niti je dalo pojašnjenje vezano uz moguće (ne)postojanje zatražene informacije, već se samo pozvalo na zakonsku definiciju infomacije, što se može generalno primijeniti na bilo koji zahtjev.
Budući da su pitanja zaštite okoliša pitanja od javnog interesa, posebno uređena domaćom i međunarodnom pravnom regulativom, tijela javne vlasti bi prilikom rješavanja zahtjeva koji se odnose na okolišna pitanja, trebala imati na umu cilj Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je omogućavanje i osiguravanje ostvarivanja Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Slijedom navedenog, prilikom odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama trgovačko društvo EKOPLUS d.o.o. nije uzelo u obzir Zakon o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 80/13) koji određuje da su priroda i dijelovi prirode od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu, a zaštita i očuvanje prirode se pored ostalih načela temelji i na načelu da javnost ima pravo na slobodan pristup informacijama o stanju prirode.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Također, trgovačko društvo EKOPLUS d.o.o. nije uzelo u obzir da je okoliš dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu čineći time informacije o okolišu informacijama od posebnog značaja i interesa za javnost. Iz perspektive zaštite okoliša, suvremeni društveni i gospodarski razvoj predstavlja prekretnicu u naporima za očuvanje zdravog okoliša, očuvanja kakvoće ljudskog života, zdravlja te biljnog i životinjskog svijeta. Ustavna je obveza države da, vođena načelima održivog razvoja, svima osigura uvjete za zdrav okoliš. Međutim, to nije isključivo obveza države, već je obveza svakoga, da u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveti zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Pravo na sudjelovanje javnosti u odlučivanju o određenim djelatnostima vezano za pitanja zaštite okoliša, predstavlja značajan alat koji građanima daje legitimaciju da budu aktivni sudionici u kreiranju odluka i politika koje se odnose na zaštitu okoliša. U tom smislu, dostupnost informacija o okolišu od posebne je važnosti i javnog interesa. Pristup informacijama i sudjelovanje javnosti u pitanjima koja se tiču okoliša uređen je Zakonom o zaštiti okoliša („Narodne novine“, broj 80/13, 153/13 i 78/15), ujedno i Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša („Narodne novine“, broj 64/08) koja je donesena temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama iz 2007. godine. Zakonom o pravu na pristup informacijama iz 2013. godine preuzeta je Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2. 2003.) te je ujedno usklađena s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), koja je implementirana u hrvatsko pozitivno pravo Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1/07). Aarhuška konvencija, čija je svrha razvoj okolišne demokracije i koja predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša za sve stranke Konvencije, je u odnosu na Hrvatsku stupila na snagu 25. lipnja 2007. godine.
Potrebno je naglasiti kako je člankom 154. i 155. Zakona o zaštiti okoliša propisano kako je tijelo javne vlasti dužno osigurati pristup informacijama o okolišu, koje posjeduje i/ili nadzire, u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima kojima se uređuje pravo javnosti na pristup informacijama, s tim da se pravo pristupa informacijama o okolišu odnosi na svaku informaciju u pisanom, vizualnom, slušnom, elektroničkom ili bilo kojem drugom dostupnom obliku, koja se odnosi na Zakonom taksativno pobrojana okolišna pitanja. Člankom 158. stavkom 6. Zakona o zaštiti okoliša propisano je da je Povjerenik za informiranje žalbeno tijelo u slučaju odbijanja zahtjeva za davanje informacija o okolišu.
U ovom predmetu trgovačko društvo EKOPLUS d.o.o. mora razmotriti žaliteljev zahtjev i utvrditi posjeduje li ikakve izrađene informacije koje žalitelj traži ili koje se odnose na pitanja iz žaliteljevog zahtjeva. Ujedno trgovačko društvo EKOPLUS d.o.o. mora ispravno primijeniti materijalno pravo u situaciji kada žalitelj traži određenu informaciju u obliku dokumenta, a tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciji niti nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Prilikom ponovnog rješavanja zahtjeva, trgovačko društvo EKOPLUS d.o.o. mora uzeti u obzir preuzete međunarodne dokumente koji se odnose na pristup informacijama u pitanjima koja se tiču okoliša, ali i domaće zakone koji se odnose na zaštitu prirode i okoliša. Iz navedenog proizlazi kako pristup okolišnim informacijama ima posebno pravno uređenje, te u slučajevima rješavanja takvih zahtjeva treba razmatrati omogućavanje pristupa informacijama u širem opsegu i fleksibilnije.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.