KLASA: UP/II-008-07/16-01/486

URBROJ: 401-01/05-17-02

Zagreb, 10. 3. 2017.

Povjerenica za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ……… iz udruge Partnerstvo za društveni razvoj, Zagreb, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske radiotelevizije, urbroj: 1348/16 od 19. 7. 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ………, izjavljena protiv rješenja Hrvatske radiotelevizije, urbroj: 1348/16 od 19. 7. 2016. godine.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Hrvatske radiotelevizije djelomično je odbijen zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od  7. 7. 2016. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.

Protiv pobijanog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako je od tijela javne vlasti zaprimila informaciju o prihodu od oglašavanja Hrvatske radiotelevizije, stoga rješenje pobija u odnosu na drugu točku svojeg zahtjeva, odnosno u dijelu u kojem se navodi kako bi „otkrivanje informacija i podataka iz ugovora moglo odvesti do štetnih posljedica za gospodarske interesa obje ugovorne strane“, s obzirom da su zatraženi samo iznosi po pojedinom pravnom subjektu, bez navođenja detaljnih specifikacija iz ugovora. U tom smislu, žaliteljica smatra da je iznos plaćenih usluga za oglašavanje na godišnjoj razini po pojedinom gospodarskom subjektu na javnoj televiziji, čija je primarna uloga zaštita javnoga interesa, ne bi trebao biti tajan, te da javnost ima pravo na takvu informaciju. S obzirom na navedeno, žaliteljica predlaže Povjerenici za informiranje da uvaži njezinu žalbu, poništi rješenje tijela javne vlasti i omogući joj pristup zatraženoj informaciji.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 7. 7. 2016. godine od tijela javne vlasti zatražila dostavu informacija o prihodu od oglašavanja Hrvatske radiotelevizije u 2015. godini, te informaciju pravnim subjektima koji su koristili usluge oglašavanja na Hrvatskoj radioteleviziji u 2015. godini uz pripadajuću plaćenu naknadu po pojedinom subjektu.

U obrazloženju pobijanog rješenja Hrvatska radiotelevizija navodi se kako je prilikom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno je da ugovori koji sadrže podatke o popisu i iznosima pravnih subjekata koji su koristili usluge oglašavanja na Hrvatskoj radioteleviziji u 2015. godini imaju oznaku „poslovna tajna“, te se podaci iz ugovora i u vezi s ugovorima ne smiju iznositi trećim osobama.  Otkrivanje informacija i podataka iz ugovora moglo bi dovesti do štetnih posljedica za gospodarske interese obje ugovorne strane, te otkrivanje poslovno-financijskog aspekta ugovornih odnosa premašuje razloge javnog interesa i u tom smislu prevladava potreba zaštite prava na ograničenje.

Uvidom u dostavljenu bilješku o provedbi testa razmjernosti i javnog interesa, Povjerenica za informiranje je utvrdila kako je tijelo javne vlasti dana 19. 7. 2016. godine prije donošenja odbijajućeg rješenja provelo predmetni test, čiji su rezultati opisani u obrazloženju pobijanog rješenja.

Hrvatska radiotelevizija je uz dopis, broj 1348/16 od 21. 9. 2016. godine, dostavila Povjerenici spis predmeta, te je obrazložila kako je žaliteljičina žalba djelomično osnovana, a žaliteljici je dostavljen podatak o prihodu oglašavanja HRT-a u 2015. godini i nazivima pravnih subjekata koji su koristili usluge oglašavanja na HRT-u. U istom dopisu je navedeno kako iznosi koje su pojedini klijenti utrošili na oglašavanje na HRT-u ne predstavljaju informacije od javnog interesa jer nije riječ o iznosima koje ulaže HRT kao javna ustanova  i tijelo javne vlasti, već o podacima koji se tiču jedino i isključivo klijenata/oglašivača te predstavljaju njihove poslovne odluke.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona, dok je člankom 15. stavkom 2. točkom 2. navedenog Zakona propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Sukladno članku 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

Tijelo javne vlasti je uz spis predmeta Povjerenici za informiranje dostavilo zatraženu informaciju, tako da je u žalbenom postupku utvrđeno kako je zadovoljen formalni element postojanja poslovne tajne, odnosno u članku 9. ugovora, koji je predmet  žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacija, navodi se kako je sadržaj ovog ugovora poslovna tajna, kao i svi podaci koje su ugovorne strane razmijenile prije i tijekom sklapanja ugovora, te se podaci ne smiju iznositi trećim osobama, osim prema zakonskoj obvezi.

U žalbenom postupku je također utvrđeno, da iako Hrvatska radiotelevizija, kao javna ustanova koju je osnovala Republika Hrvatska,  predstavlja tijelo javne vlasti, ona se isto može baviti komercijalnom djelatnošću, koja se po svojem sadržaju i svrsi razlikuju od javnih usluga koje Hrvatska radiotelevizija pruža.

Slijedom navedenog, odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine, broj 137/10., 76/12., 78/16.) je  određeno kako osim javnih usluga iz članka 3. ovog Zakona, HRT obavlja i komercijalne djelatnosti, između ostalih i prodaju prostora za objavljivanje, namijenjenog za promidžbene poruke i druge audiovizualne komercijalne komunikacije. Člankom 33. stavkom 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji je propisano kako se djelatnost HRT-a financira  javnim i komercijalnim prihodima sukladno ovom Zakonu.

U tom smislu je potrebno razlikovati situaciju u kojoj tijelo javne vlasti djeluje u okviru svojih javnopravnih ovlasti, acta iure imperii, od situacije u kojoj tijelo javne vlasti djeluje kao privatnopravna osoba, u okviru ekonomske aktivnosti na tržištu, acta iure gestionis.

U ovom slučaju se Hrvatska radiotelevizija ne nalazi u poziciji nositelja javnih ovlasti niti pružatelja javnih usluga, već je motivirano isključivo komercijalnim razlozima.

Drugim riječima, i sam Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji razlikuje komercijalne djelatnosti tijela javne vlasti, od djelatnosti pružanja javnih usluga, tako da Povjerenica za informiranje smatra kako u načelu nije sporna dostupnost informacija koje se odnose na programski sadržaj, pružanje javnih usluga ili trošenje javnih sredstava. Obavljanje komercijalnih djelatnosti spada u krug poslova tijela javne vlasti koji se ne bi trebali automatski pružati na uvid javnosti, pogotovo ako postoji mogućnost da bi se njihovo  davanje  dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese tijela javne vlasti, odnosno kako bi davanje predmetnih informacija narušilo povjerenje druge ugovorne strane.

Osim toga, žaliteljičina žalba je djelomično osnovana te je žaliteljici omogućen podatak o prihodu oglašavanja HRT-a u 2015. godini i nazivima pravnih subjekata koji su koristili usluge oglašavanja na HRT-u. Također je važno napomenuti da se na  internetskim stranicama Hrvatske radiotelevizije mogu naći cjenici oglašavanja.

S obzirom da u ovoj upravnoj stvari nije utvrđeno prevladavanje javnog interesa nad zaštićenim interesom poslovne tajne, u  žalbenom postupku je utvrđeno kako je u pobijanom rješenju ispravno primijenjen razlog ograničenja propisan člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno tijelo javne vlasti je ispravno utvrdilo kako zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.