KLASA: UP/II-008-07/15-01/247
URBROJ: 401-01/05-17-04
Zagreb, 8. 2. 2017.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13), povodom žalbe ……… iz udruge Zelena akcija, Zagreb, ………, izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d. d., URBROJ: E-4551/15/ZV od 22. 5. 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d. d., URBROJ: E-4551/15/ZV od 22. 5. 2015. godine.
2. Odobrava se ……… iz udruge Zelena akcija pravo na pristup preslici dijelova Ugovora o javnoj nabavi, broj: U71-16/14, koji se odnose na cijenu izrade Studije o glavnoj ocjeni prihvatljivosti za ekološku mrežu za zahvat HE Ombla, sklopljenog između trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d. d., trgovačkog društva Oikon, d.o.o., trgovačkog društva Geonatura d.o.o. i Hrvatskog prirodoslovnog muzeja; te pravo na pristup preslikama dijelova svih privitaka Ugovora (ponudbeni listovi, troškovnici, projektni zadatak i pregled ugovora) koji se odnose na cijenu izrade Studije o glavnoj ocjeni prihvatljivosti za ekološku mrežu za zahvat HE Ombla.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Hrvatska elektroprivreda d. d. da u roku od 8 dana od zaprimanja ovog rješenja omogući žaliteljici pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… iz udruge Zelena akcija (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 7. 5. 2015. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da iako tražena informacija predstavlja poslovnu tajnu prema Pravilniku o poslovnoj tajni u Hrvatskoj elektroprivredi d.d. (u daljnjem tekstu: HEP), Zakon o pravu na pristup informacijama u svojem članku 16. stavku 1. navodi da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama dužno, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa, dok stavak 3. određuje da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak, a što ovdje nije slučaj. Također, prema praksi Povjerenika za informiranje jedna od svrha pristupa informacijama je omogućavanje kontrole potrošnje proračunskih ili javnih sredstava te bi takvi podaci radi transparentnog rada tijela javne vlasti trebali biti dostupni. Budući da je Republika Hrvatska jedini dioničar HEP-a, uplate za izradu studije nedvojbeno predstavljaju korištenje javnih sredstava te je stoga službenik za informiranje HEP grupe pogrešno riješio kada je odbio žaliteljev zahtjev za ostvarivanje prava na pristup informacijama. Žaliteljica stoga od drugostupanjskog tijela traži da usvoji njezinu žalbu, poništi rješenje HEP-a i omogući joj pristup zatraženoj informaciji.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama koji je HEP zaprimio 7. 5. 2015. godine zatražila informaciju „koliko je koštala izrada Studije o glavnoj ocjeni prihvatljivosti za ekološku mrežu za zahvat HE Ombla, odnosno koliko je novaca HEP uplatio tvrtkama Oikon i Geonatura za izradu Studije.“
Također je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva HEP donio osporeno rješenje o odbijanju zahtjeva, URBROJ: E-4551/15/ZV od 22. 5. 2015. godine, u čijem se obrazloženju navodi kako HEP ne može dostaviti tražene podatke iz razloga što bi se davanjem istih dali podaci o prihodima drugih pravnih osoba. Traženi podaci odnose se na poslovne podatke koji se u poslovnom svijetu, a prema poslovnim običajima, smatraju poslovnom tajnom te su stoga isti, sukladno Pravilniku o poslovnoj tajni u HEP-u, određeni poslovnom tajnom kao podaci koji proizlaze iz ugovornog odnosa s poslovnim partnerima. Jednako tako, traženi podaci nemaju veze i nisu od nikakvog značenja za javnu raspravu o projektu HE Ombla odnosno o Studiji glavne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu HE Ombla.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je HEP prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, nakon čega je neodgovarajuće primijenio odredbe materijalnog prava.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
HEP je po sudu Povjerenice za informiranje u ovoj upravnoj strani propustio prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije jer ista predstavlja poslovnu tajnu, te je ujedno propustio provesti test razmjernosti i javnog interesa, što pobijano rješenje predstavlja formalno nezakonitim.
Kako bi se u potpunosti zadovoljile procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, HEP treba uzeti u obzir da je u određenim slučajevima kada postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama obvezno provesti test razmjernosti i javnog interesa, što je slučaj u slučaju kada informacija predstavlja poslovnu tajnu.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes. Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Nadalje, poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. je propisano kako se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Člankom 6. stavkom 1. Pravilnika o poslovnoj tajni HEP-a je između ostalog utvrđeno da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji proizlaze iz ugovornog odnosa s poslovnim partnerima.
Slijedom navedenog, iz Pravilnika o poslovnoj tajni proizlazi kako se bilo koji ugovorni odnos, pa tako i u ovom konkretnom slučaju, može post festum prikazati kao poslovna tajna, što je u suprotnosti sa materijalnim pravnim propisom koji uređuje područje poslovne tajne.
HEP je u prvostupanjskom postupku bio dužan pružiti valjano obrazloženje kojim bi se jasno i nedvosmisleno identificirali razlozi zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese HEP-a, što je ratio legis instituta poslovne tajne.
U ovom je slučaju važno naglasiti kako žaliteljica traži informacije o izvršavanju ugovora sklopljenog u postupku javne nabave, koji je definiran načelom transparentnosti i dostupnosti informacija, kako Zakonom o pravu na pristup informacijama tako i Zakonom o javnoj nabavi.
Republika Hrvatska je jedini vlasnik HEP-a, stoga HEP predstavlja tijelo javne vlasti koje je obvezno postupati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakonu o javnoj nabavi, te je u njegovom radu potrebno osigurati maksimalnu transparentnost, stoga davanje informacije o potrošenim financijskim sredstvima za izradu studije ne može predstavljati poslovnu tajnu čijim bi se davanjem ugrozilo poslovanje tijela javne vlasti, već bi takva informacija trebala biti javno dostupna informacija i bez posebno postavljenog zahtjeva za pristup informacijama.
Osim toga, Zakon o pravu na pristup informacijama u članku 10. stavku 1. točki 9. posebno određuje kako su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama objaviti na lako pretraživ način informacije o postupcima javne nabave i dokumentaciji za nadmetanje te informacije o izvršavanju ugovora.
Svakako treba naglasiti da su ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti, u ovom slučaju HEP, podložni preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađenog odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Ugovorna transparentnost omogućava javnosti evaluaciju ugovora, a eventualno onemogućavanje pristupa takvim informacijama bi izazvalo sumnju u dijelu javnosti da poslovna tajna skriva nekompetentnost, loše upravljanje i rad za privatne interese.
Potrebno je i uvažiti žaliteljičine žalbene navode, koja ukazuje kako je člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
S obzirom da je Republika Hrvatska jedini vlasnik tužitelja, proizlazi kako se radi o vlasništvu svih građana te slijedom navedenog i o javnim sredstvima, bez obzira što je HEP dioničko društvo koje posluje na tržištu. S obzirom da je Republika Hrvatska jedini dioničar HEP-a, HEP je obvezan obavljati svoju djelatnost odgovorno, učinkovito i transparentno u odnosu prema vlasniku a time podredno i prema građanima Republike Hrvatske.
Slijedom navedenog Povjerenica za informiranje nije utvrdila razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se traženi podaci ne mogu smatrati poslovnom tajnom sukladno zakonu.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.