KLASA: UP/II-008-07/16-01/113
URBROJ: 401-01/04-17-04
Zagreb, 31. siječnja 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ……… iz Omiša, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva obrane, KLASA: UP/I-032-07/16-01/1, URBROJ: 512M-16-1 od 10. veljače 2016. godine u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, KLASA: UP/I-032-07/16-01/1, URBROJ: 512M-16-1 od 10. veljače 2016. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da bi dostava zatraženih informacija ugrozila zaštićeno pravo na davanje mišljenja i izražavanje stavova osoba nadležnih za donošenje odluka o prestanku službe, te bi korisnik mogao pogrešno protumačiti određena mišljenja i stavove.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 15. stavak 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se u konkretnom slučaju ne radi o dokumentima koji su sastavljeni za internu uporabu, već se radi o aktima koji se odnose na pitanja o kojima je institucija već odlučila. Navodi da je od Ministarstva obrane zaprimio odgovor od 12. kolovoza 2014. godine u kojem se navodi dokument „Očitovanje na prijedlog Uprave na ljudske resurse, KLASA: 805-93/14-06/6, URBROJ: 512M2-010102-14-04 od 19. ožujka 2014. godine“ kojeg je zatražio pod rednim brojem 4. Dalje ističe da su u navedenom dokumentu sadržani razlozi za odluku o njegovom razrješenju. Osporava navode iz pobijanog rješenja da pojedini akti zatraženi pod rednim brojevima 2. i 3. ne postoje, te ističe da je bilo moguće napraviti izvode iz popisa osoba predviđenih za izdvajanje u 2014. godini. Također smatra da činjenica što nije pobijao odluku o prestanku službe ne može biti razlog za uskratu informacija koje traži, imajući u vidu činjenicu da sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama nije dužan navesti razlog traženja informacije. Ističe da ima pravo znati zbog čega je u srpnju 2014. godine predloženo donošenje rješenja o prestanku njegove službe, ako je u srpnju 2013. imenovan na dužnost na rok od 4 godine. Navodi da je dokumente zatražene pod točkom 6. i 7. zaprimio od Ureda predsjednika RH. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 08. siječnja 2016. godine tražio sljedeće informacije:
1. Očitovanje zapovjednika Zapovjedno operativnog središta o potrebi zadržavanja u službi za brigadira ……… u odnosu na plan izdvajanja osoblja za 2014. godinu
2. Očitovanje NGS OS RH o potrebi zadržavanja u službi za brigadira ……… u odnosu na Plan izdvajanja osoblja za 2014. godinu
3. Suglasnost ministra obrane o potrebi zadržavanja u službi za brigadira ……… u odnosu na Plan izdvajanja osoblja za 2014. godine
4. Akt NGS OS RH o prestanku potrebe zadržavanja u službi kojim je predložio donošenje rješenja o prestanku službe za brigadira ……… s danom 08. srpnja 2014. godine s pravom na starosnu mirovinu, KLASA:805-01/14-01/03, URBROJ: 512-06-14-34 od 07. srpnja 2014. godine
5. Očitovanje na prijedlog Uprave za ljudske resurse, KLASA: 805-03/14-06/6, URBROJ: 512M2-010102-14-4 od 19. ožujka 2014. godine kao i sam predmetni prijedlog Uprave za ljudske resurse
6. Odluka predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OS RH o imenovanju brigadira ……… na mjesto voditelja 4. Operativnog tima Odjela za operativno dežurstvo u zapovjedno operativnom središtu, GS OS RH (poništena Odlukom KLASA: UP/I-805-03/14-02/10, URBROJ: 71-03/1-14-02)
7. Odluka predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OS RH o prestanku rasporeda na ustrojbeno mjesto voditelja 4. Operativnog tima Odjela za operativno dežurstvo u zapovjedno operativnom sjedištu GS OS RH za brigadira ………, KLASA: UP/I 805-03/14-02/10, URBROJ: 71-03/1-14-02 od 08. travnja 2014. godine
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
U konkretnom slučaju, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da bi dostava zatražene informacije ugrozila zaštićeno pravo na davanje mišljenja i izražavanje stavova osoba nadležnih za donošenje odluka o prestanku službe, te bi korisnik mogao pogrešno protumačiti određena mišljenja i stavove.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti, jer je u konkretnom slučaju već donesena odluka o prestanku djelatne vojne službe žalitelju, a što je razvidno iz rješenja Ministarstva obrane KLASA: UP/I-140-01/14-02/1139, URBROJ: 512M2-0101-14-4 od 08. srpnja 2014. godine, a koje je žalitelj priložio uz žalbu.
Dakle, kako je gore navedeno rješenje već doneseno, te kako su temelj za donošenje istog, između ostalog, i dokumentacija koju žalitelj traži, tada po logici stvari ne postoji mogućnost da će korisnik pogrešno protumačiti određena mišljenja, prijedloge ili stavove. To posebno stoga što navedeni stavovi i mišljenja trebaju biti sastavni dio rješenja kojim se odlučuje o pravu žalitelja, a kako bi žalitelj mogao ostvariti svoje Ustavom RH zajamčeno pravo na žalbu, odnosno pravo na djelotvorno pravno sredstvo sukladno članku 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“, 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).
Osim toga, prvostupanjsko tijelo gubi iz vida činjenicu da je preduvjet primjene članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama provođenje testa razmjernosti i javnog interesa, a iz obrazloženja pobijanog rješenja jasno proizlazi da navedeni test uopće nije proveden.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.
Iako je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo, odnosno odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama navedeno nije od utjecaja na zakonitost odluke, iz razloga što je pobijano rješenje na zakonu osnovano iz sljedećih razloga.
Člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe navedenog zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Sukladno članku 214. stavku 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, 73/13) odlučivanje o prijmu u službu, prestanku službe, stanjima u službi i pravima i obvezama za koje je odredbama ovog Zakona propisano donošenje rješenja, upravne su stvari. Člankom 215. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da službene osobe Ministarstva obrane u čijem je to opisu poslova, i koje su raspoređene u ustrojstvenu jedinicu Ministarstva obrane u čijoj nadležnosti su ljudski resursi, vode upravni postupak u kojem se odlučuje u prvom stupnju.
Prema članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba („Narodne novine“, 128/99, 18/01, 22/02, 41/08, 97/12, 118/12) osiguranik može ostvariti pravo na starosnu mirovinu na temelju rješenja nadležnog ministra, odnosno čelnika tijela sigurnosno obavještajnog sustava o prestanku službe.
Prilikom primjene Zakona o pravu na pristup informacijama polazi se od načela jednakosti propisanog člankom 8. navedenog Zakona, što znači da bi svakom korisniku pod jednakim uvjetima morala biti dostupna informacija, odnosno da bi isti bili ravnopravni u ostvarivanju navedenog prava.
To bi u konkretnom slučaju značilo da bi se žalitelj mogao pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama samo u slučaju ako bi se pristup zatraženoj informaciji mogao omogućiti bilo kojoj trećoj osobi. Imajući u vidu činjenicu da žalitelj traži uvid u svoje osobne podatke, a koji su temelj za prestanak njegove vojne službe, treba istaknuti da za dobivanje takve informacije ne bi prevladavao javni interes, već bi prevladavao interes zaštite osobnih podataka žalitelja, kad bi navedenu informaciju tražila treća osoba.
Dakle, kako treća osoba ne bi mogla ostvariti uvid u informacije koje žalitelj traži sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, tada se niti žalitelj ne može s uspjehom pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog gore opisanog načela jednakosti.
Uzimajući u obzir navedeno, te kako žalitelj traži uvid u svoje osobne podatke, Povjerenica za informiranje smatra da je navedena informacija dostupna žalitelju sukladno odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka, („Narodne novine“, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12) odnosno sukladno odredbama članka 84. Zakona o općem upravnom postupku.
Sukladno članku 84. Zakona o općem upravnom postupku stranka ima pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spise predmeta. Navedeno znači da se žalitelju kao stranci u postupku mora omogućiti uvid u spis prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I 140-01/14-02-1139, u kojem je donesena odluka o prestanku njegove vojne dužnosti, a pri tome nije od utjecaja činjenica je li isti ulagao žalbu protiv rješenja o prestanku službe, jer bi dokumentacija koja je temelj za donošenje rješenja trebala priležiti spisu.
U slučaju da dokumentacija koju je žalitelj zatražio zahtjevom za pristup informaciji ne prileži gore navedenom spisu, žalitelju je dostupnost navedene informacije osigurana sukladno odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka na sljedeći način.
Člankom 19. točkom 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano je da je voditelj zbirke osobnih podataka dužan najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, svakom ispitaniku na njegov zahtjev, dati obavijest u razumljivom obliku o podacima koji se odnose na njega, a čija obrada je u tijeku. Točkom 3. navedenog članka propisano je da je voditelj zbirki osobnih podataka dužan ispitaniku omogućiti uvid u evidenciju zbirke osobnih podataka te uvid u osobne podatke sadržane u zbirci koje se odnose na njega te njihovo prepisivanje.
S obzirom na navedeno, te nespornu činjenicu da Ministarstvo obrane ima status voditelja zbirke osobnih podataka žalitelja u smislu odredbe članka 2. točke 4. Zakona o zaštiti osobnih podataka, isto bi trebalo žalitelju omogućiti uvid u informacije koje se odnose na njega sukladno članku 19. Zakona o zaštiti osobnih podataka.
U pravu je žalitelj kada navodi nije potrebno navoditi razloge traženja informacije sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacija, međutim žalitelj gubi iz vida činjenicu da isti ima određeni interes za dobivanjem tražene informacije, te traži uvid u svoje osobne podatke.
Upravo zbog navedenog interesa i činjenice da traži uvid u svoje osobne podatke, žalitelju je osigurana dostupnost zatraženih informacija sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Zakonu o zaštiti osobnih podataka, što znači da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, pravilnom primjenom odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelj ne bi imao pravo na pristup traženim informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, iz kojeg razloga je sukladno članku 116. stavku 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.