KLASA: UP/II-008-07/14-01/495
URBROJ: 401-01/04-17-04
Zagreb, 18. siječnja 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13), povodom žalbe odvjetnika ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva pravosuđa KLASA: UP/I-008-02/14-01/16, URBROJ: 514-01-14-01 od 13. listopada 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa KLASA: UP/I-008-02/14-01/16, URBROJ: 514-01-14-01 od 13. listopada 2014. godine
2. Odobrava se odvjetniku ……… pravo na presliku sljedeće dokumetacije:
- Tablice zaprimljenih zahtjeva pravnih osoba iz Srbije za povrat nekretnina na teritoriju RH od 2004. godine
- Informacija SUKCESIJA – dostavljeni sporazumi - s popisom pravnih osoba iz Republike Hrvatske koje postavljaju pravozaštitne zahjeve glede nekretnina na teritoriju Republike Srbije
3. Nalaže se Ministarstvu pravosuđa da postupi sukladno točki 2. ovog rješenja u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva pravosuđa odbijen je zahtjev odvjetnika ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanje prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točke 5. i članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je u zahtjevu za pristup informacijama tražio odgovor na 12 pitanja, a da su mu pobijanim rješenjem u odnosu na točku 1. i 4. odbijeni odgovori. Navodi da je uskraćivanje javnog interesa za davanje važnih informacija tipično birokratski i ničim utemeljeno, te da se na navedeni način eliminiraju demokratska prava društvenih subjekata. Također navodi da Zakon o pravu na pristup informacijama ne bi imao smisla ako se ne bi omogućavao pristup važnim informacijama, što je i bit prava na pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za od 25. rujna 2014. godine zatražio od Ministarstva pravosuđa informacije vezano za Anex G Ugovora o pitanjima sukcesije: „1. Koliki broj pravnih osoba sa sjedištem u R Srbiji se obratio vašem tijelu (ili drugim tijelima, a vi imate saznanja o tome) sa zahtjevima za ostvarenje prava glede nekretnine u RH, a temeljem Anexa G Ugovora o pitanjima sukcesije-molim precizan broj, O kojim pravnim osobama je riječ i na koje se nekretnine njihovi zahtjevi odnose-molim precizne podatke o pravnim osobama i nekretninama, 2. Koliki broj pravnih osoba sa sjedištem u R Crnoj Gori se obratilo vašem tijelu (ili drugim tijelima, a vi imate saznanja o tome) sa zahtjevima za ostvarenje prava glede nekretnine u RH, a temeljem Anexa G Ugovora o pitanjima sukcesije-molim precizan broj, O kojim pravnim osobama je riječ i na koje se nekretnine njihovi zahtjevi odnose-molim precizne podatke o pravnim osobama i nekretninama, 3. Koje pravne osobe iz R Slovenije ispostavljaju pravo zaštitne zahtjeva glede nekretnina na teritoriju R. Srbije i R. Crne Gore-molim precizne podatke o broju, O kojim pravnim osobama se radi-molim precizne podatke, 4. Koje pravne osobe iz RH ispostavljaju pravo zaštitne zahtjeva glede nekretnina na teritoriju R Srbije i R Crne Gore-molim precizne podatke o broju, O kojim pravnim osobama se radi-molim precizne podatke, 5. Koje hrvatske pravne osobe iz RH su postavile pravo zaštitne zahtjeve u R Sloveniji u vezi Anexa G glede nekretnina, O kojim pravnim osobama se radi-molim precizne podatke o pravnim osobama i nekretninama, 6. Kako stoji s pregovorima između RH s jedne strane i R Srbije s druge strane u vezi provedbe Anexa G Ugovora o pitanjima sukcesije, Koji i kada su, pravno obvezujući ili neobvezujući dokumenti usvojeni, o kojim inicijativama se trenutno raspravlja i s kojim danom su ti prijedlozi ili inicijative datirani i od koga su došli, 7. Kako stoji s pregovorima između RH s jedne strane i R Crne Gore s druge strane u vezi provedbe Anexa G Ugovora o pitanjima sukcesije, Koji i kada su, pravno obvezujući ili neobvezujući dokumenti usvojeni, o kojim inicijativama se trenutno raspravlja i s kojim danom su ti prijedlozi ili inicijative datirani i od koga su došli, 8. Kako stoji s pregovorima između RH s jedne strane i Slovenije s druge strane u vezi provedbe Anexa G Ugovora o pitanjima sukcesije, Prema podacima lista Delo riješeno je pravno pitanje tek 1,5% slovenskih nekretnina u RH, Koji i kada su, pravno obvezujući ili neobvezujući dokumenti usvojeni, o kojim inicijativama se trenutno raspravlja i s kojim danom su ti prijedlozi ili inicijative datirani i od koga su došli, 9. U posjedu smo Priopćenja 220/2008 Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH od 24.07.2008. u kojem se navodi da su istoga dana uručili prosvjednu notu Veleposlanstvu R Srbije u vezi Anexa G od 2008. iz koje izrijekom proizlazi da Anex G Ugovora o pitanjima sukcesije već sada primjenjiv (ne treba nikakvih dodatnih bilateralnih ugovora između RH i RS), 10. Poznato vam je da je stajalište građanskih i trgovačkih sudova u RH suprotno stajalištu kaznenih sudova. Postoji li pismeno stajalište ovog Ministarstva o ovome pitanju i ako postoji molimo da nam ga dostavite, 11. Ako naprijed spomenutog stajališta nema, molimo da nas, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, izvijestite je li bilo pismenih upita u vezi ovoga, a ako je bilo, tko su osobe koje su postavljale upite i s kojim nadnevkom, 12. Postoji li unutar ovog odjela nekakva radna grupa (ili pojedinac)-ako postoji grupa molimo točnu naznaku njezinih članova-zadužena da se brine o ovim pitanjima kao i precizan podatak od strane koga je imenovana, s kojim datumom i zadaćom.“
Nadalje je utvrđeno da je odlučujući o zahtjevu žalitelja Ministarstvo pravosuđa donijelo rješenje KLASA: UP/I-008-02/14-01/16, URBROJ: 514-01-14-01 od 13. listopada 2014. godine, kojim je odbilo zahtjev žalitelja za ostvarivanje prava na pristup informacijama u pogledu točki 1. i 4. njegova zahtjeva iz razloga što je predmetna informacija u postupku izrade unutar tijela javne vlasti, a njezino objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije, bi moglo narušiti proces donošenje odluke te da isti razlog preteže u odnosu na javni interes.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje je dostavljen spis predmeta i to sljedeća dokumetacija: žalba žalitelja od 29. listopada 2014. godine, rješenje Ministarstva pravosuđa KLASA: UP/I-008-02/14-01/16, URBROJ: 514-01-14-01 od 13. listopada 2014. godine te zahtjev žalitelja od 25. rujna 2014. godine.
Na traženje Povjerenice za informiranje elektroničkom poštom od 18. svibnja 2015. godine dostavljena je nadopuna spisa, odnosno informacije koje su predmet postupka.
Uvodno se ističe da se u odnosu na preostale točke (osim točaka 1. i 4.) zahtjeva žalitelja postupak vodi kod Povjerenika za informiranje pod Klasom: UP/II-008-07/14-01/496.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar tijela javne vlasti, a njezino objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije bi moglo naruštiti proces donošenje odluke.
Odredbom članka 16. stavka 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz članka 1. Zakona o potvrđivanju Ugovora o pitanju sukcesije proizlazi da je potvrđen Ugovor o pitanju sukcesije potpisan u Beču 29. lipnja 2001. godine između sukcesora bivše SFRJ.
Iz članka 3. Ugovora o pitanjima sukcesije propisano je da Aneks G Ugovora rješava materiju privatne imovine i stečenih prava.
Sukladno članku 2. stavak 1.a Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na kojoj su građani ili druge pravne osobe imali pravo na dan 31. prosinca 1990. godine priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu štetu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
Uzimajući u obzir navedeno, ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da se objavom popisa pravnih osoba iz Republike Hrvatske, odnosno Republike Srbije, koje su postavile zahtjeve za ostvarenjem prava vlasništva na nekretninama, koji nisu cjeloviti, mogu ugroziti pregovori između dviju država. Točno je da sukladno članku 4. Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije države ugovornice mogu sklapati dvostrane ugovore radi osiguranja učinkovite primjene načela iz navedenog Aneksa, međutim žalitelj osnovano u žalbi navodi da takvi pregovori ne bi smjeli utjecati na već stečena prava pravnih osoba, jer bi u protivnom države potpisnice dvostranim ugovorima mogle izbjeći svoje obveze iz Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije.
Dakle, iz svega proizlazi da objava gore navedenih popisa ne može ugroziti pregovore između dviju država. Upravo suprotno, objava navedenih popisa bi samo povećala transparentnost postupanja dviju država u postupku vraćanja prava vlasništva pravnim osobama.
Slijedom svega navedenog, Povjerenica za informiranje smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno provelo test razmjernosti i javnog interesa, te je pravilnom primjenom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo žalitelju omogućiti pristup zatraženim informacijama iz sljedećih razloga.
U odnosu na popis pravnih osoba iz Republike Hrvatske koji su podnijeli zahtjev za vraćanjem nekretnina, ukazuje se na odredbu članka 2. stavak 1. a Aneksa G iz koje proizlazi da bi osobe, koje ne bi mogle ostvariti svoja stečena prava, imale pravo na naknadu.
Naime, iz članka 6. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju RH („Narodne novine“ 39/92, dalje u tekstu: Uredba/92) proizlazi da se sredstva društvenih organizacija što su osnovane za teritorij bivše Jugoslavije, a koje nisu odlukom Vlade Republike Hrvatske ili organa kojeg je ovlastila prenesena na društvenu organizaciju Republike Hrvatske koje su njihovi članovi prema odredbama Uredbe o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine, 52/91), prenose u vlasništvo Republike Hrvatske.
Uzimajući u obzir članak 6. Uredbe/92, te da bi osobe koje ne bi ostvarile prava sukladno Aneksu G Ugovora o pitanjima sukcesije imale pravo na naknadu, tada je jasno da bi Republika Hrvatska, ukoliko ne postupi sukladno članku 2. stavku 1.a Aneksa G, bila obvezna navedenim osobama isplatiti naknadu, odnosno u državnom proračunu RH bi trebalo osigurati za to potrebna sredstva. Ne bi trebalo biti sporno da takva sredstva predstavljaju javna sredstva te da postoji interes javnosti za navedenim informacijama.
Dakle, postupanjem sukladno obvezama preuzetim Ugovorom o pitanjima sukcesije, Republika Hrvatska ne ispunjava isključivo svoje obveze, već i na navedeni način štiti i javna sredstva od nepotrebnih zahtjeva za naknadom, naravno pod uvjetom da su ispunjeni svi predviđeni uvjeti za vraćanje nekretnina.
Osim toga, svrha testa razmjernosti i javnog interesa nije u tome da se pronađu razlozi da se ograniči pristup informaciji, već da se stvarno izvrši usporedba između razloga za uskraćivanje i omogućavanje pristupa informaciji, što je u konkretnom slučaju očito izostalo, osim paušalne konstatacije da postoji „iskazani javni interes“.
Slijedom navedenog, Povjerenica za informiranje smatra da u konkretnom slučaju prevladava javni interes za dobivanjem navedene informacije, u odnosu na ničim dokazani navod provstupanjskog tijela da bi navodno necjelovita informacija mogla ugroziti proces pregovora. Također je nejasan navod prvostupanjskog tijela o navodnoj šteti za Republiku Hrvatsku, jer je prema Aneksu G Republika Hrvatska dužna vratiti nekretnine u vlasništvo, ili platiti naknadu za iste, pa bi štetu mogle trpjeti jedino pravne osobe koje su podnijele zahtjev u slučaju da Republika Hrvatska ne bi ispunjavala svoje obveze. Navodi da se radi o „izninmno važnom ugovoru“, odnosno da treba uzeti u „obzir vrijednost imovine“ nisu niti mogu biti valjani kriteriji za onemogućavanje pristupa informaciji, niti mogu imati prednost u odnosu na očiti interes javnosti da li će postupci države dovesti do stvaranja dodatnih obveza za istu, odnosno da li država ispunjava svoje obveze prema drugim državama.
U odnosu na popis pravnih osoba iz Hrvatske koje su podnijele zahtjev za vraćanjem nekretnina na području Republike Hrvatske, po logici stvari ne postoji opasnost da bi se iznošenjem istog mogli ugroziti pregovori između Republike Hrvatske i Republike Srbije, jer iz dokumenta pod nazivom Sukcesija-dostavljeni sporazumi jasno proizlazi između kojih pravnih osoba iz Republike Hrvatske i Republike Srbije postoji imovinskopravni spor.
Navedeni dokument je na srpskom jeziku, pa bi se moglo zaključiti da između Republike Hrvatske i Republike Srbije ne postoji spor oko pravnih osoba iz Republike Hrvatske koje su podnijele zahtjev, jer bi inače Republika Hrvatska zatražila dopunu navedenog popisa, a takva informacija nije dostavljena Povjerenici za informiranje u žalbenom postupku.
U konkretnom slučaju, interes javnosti je vidljiv u činjenici da javnost ima pravo biti upoznata s činjenicom da li Republika Srbija ispunjava svoje obveze preuzete Ugovorom o pitanjima sukcesije prema pravnim osobama iz Republike Hrvatske, odnosno da li postupa na isti način kao Republika Hrvatska u odnosu na pravne osobe iz Republike Srbije.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo riješiti kao pod točkom 1., 2. i 3. izreke
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.