KLASA: UP/II-008-07/16-01/624
URBROJ: 401-01/05-16-01
Zagreb, 12. 12. 2016.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ………, Zagreb, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatskih voda, KLASA: 008-2/15-02/556, URBROJ: 374-1-2-15-4 od 23. 11. 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na ponovnu uporabu informacija, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatskih voda, KLASA: 008-2/15-02/556, URBROJ: 374-1-2-15-4 od 23. 11. 2015. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Hrvatskih voda je odbijen zahtjev za ponovnu uporabu ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 28. 10. 2015. godine i zahtjev za dopunu ili ispravak zahtjeva za ponovnu uporabu informacija od 12. 11. 2015. godine, temeljem članka 30. stavka 1. točke 1., a u vezi članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija u postupku izrade između više tijela javne vlasti.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu Povjerenici za informiranje, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene zakona. Žalitelj prvenstveno osporava navod iz pobijanog rješenja Hrvatskih voda kako je ispravan naziv registra „Registar zaštićenih područja“, upućujući na poveznicu Agencije za zaštitu okoliša, http://www.azo.hr/BazePodataka24?dm=2, na kojoj je spominje Registar o vodozaštitnim područjima. Žalitelj nadalje navodi dijelove Plana upravljanja vodnim područjima, te zaključuje kako je iz citiranih dijelova razvidno da bi Hrvatske vode do sada barem trebale imati nešto od podataka u Registru, i kao sto je zahtjevom traženo - dostaviti one podatke koji trenutno postoje u registru, a ne kompletne podatke koji su planirani da budu dodani u budućnosti. Žalitelj stoga misli da Hrvatske vode trebaju dostaviti podatke koje imaju trenutno, neovisno o fazi punjenja podataka u Registar, jer registri su nešto što stalno evoluira, raste i mijenja se, stoga to ne bi smjelo priječiti tijela da objave posao koji su do sada napravili na prikupljanju, upisivanju i monitoringu podataka u Registar. Žalitelj zaključno navodi kako je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za ponovnu uporabu informacija i uskratu zatražene informacije, stoga predlaže Povjerenici za informiranje da uvaži njegovu žalbu, poništi rješenje tijela javne vlasti i omogući mu pristup zatraženoj informaciji.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za ponovnu uporabu informacija od 28. 10. 2015. godine zatražio od Hrvatskih voda da mu dostavi u elektroničkom obliku pogodnom za ponovnu uporabu, prema čl. 3. st.6 i st. 11. Zakona o pravu na pristup informacijama (otvoreni oblik npr. csv, xls) sve informacije prepoznate u Registru o vodozaštitnim područjima. Žalitelj bi također želio podsjetiti tijelo javne vlasti da je sukladno članku 10. Zakona o pravu na pristup informacijama dužno objaviti ovakve baze podataka u obliku koji omogućuje ponovnu uporabu te Akcijski plan Partnerstva za otvorenu vlast (https://goo.gl/ZEsGuo) za otvaranje ovakvih skupova podataka putem Portala otvorenih podataka data.gov.hr, mjera 3.3. akcijskog plana, te sukladno tome je zamolio tijelo javne vlasti da mu pošalje link na traženi skup podataka na Portalu otvorenih podataka. žalitelj navodi kako je svrha u koju želi ponovno upotrijebiti informacije nekomercijalna.
Uvidom u spis predmeta je također utvrđeno kako su Hrvatske vode dana 12. 11. 2015. godine odgovorile žalitelju kako zasad nisu u mogućnosti osigurati pristup informacijama putem Portala otvorenih podataka, te kako je od sredine rujna 2015. godine, kada su Hrvatske vode prepoznate kao jedan od subjekata Nacionalne infrastrukture prostornih podataka (NIPP), započeo intenzivan rad na prilagodbi postojećeg Informacijskog sustava voda kako bi između ostalog bili u mogućnosti odgovoriti na takve i slične zahtjeve za pristup informacijama. Hrvatske vode ujedno navode kako se do završetka prilagodbe Informacijskog sustava voda, pristup informacijama ostvaruje pojedinačno na način opisan na poveznici http://www.voda.hr/hr/pristup-informacij....
Zahtjevom za dopunu ili ispravak informacija od 12. 11. 2015. godine, žalitelj je u bitnom naveo kako mu tijelo javne vlasti nije navelo datum do kada će mu omogućiti pristup traženim informacijama, te znači li njihov odgovor da Hrvatske vode ne mogu ispuniti zakonsku obvezu, stoga moli dostavu informacija kako je traženo u obliku koji omogućuje ponovnu uporabu informacija, te link na portal data.gov.hr gdje je navedena informacija objavljena. Žalitelj ujedno napominje da su se mnoga tijela javne vlasti već prilagodila izmjeni Zakona o pravu na pristup informacijama, te su na svojoj web stranici omogućila i preuzimanje CSV datoteke koja omogućuje preuzimanje cijelog skupa podataka u datom trenutku, što je pogodno za ponovnu uporabu.
U obrazloženju pobijanog rješenja Hrvatske vode navode kako predmetni registar, čiji bi ispravni naziv glasio Registar zaštićenih područja, nije objavljen na internetskim stranicama Hrvatskih voda jer je isti još uvijek u izradi, budući da je riječ o informaciji koja je u postupku izrade među više tijela javne vlasti (konkretno, riječ je o svim jedinicama lokalne i regionalne samouprave, te ministarstava nadležnih za poslove zaštite okoliša i graditeljstva), a koji postupak je sam po sebi opsežan i dugotrajan. Tijelo javne vlasti nadalje ističe da se proglašene zone sanitarne zaštite i pripadajuće mjere zaštite nalaze u važećim planovima prostornog uređenja, kao i u nižim planovima, i objavljeni su u službenim glasilima jedinica lokalne i regionalne samouprave. Tijelo javne vlasti ujedno navodi kako se ističe da se pristup informacijama, vezan uz predmetnu tematiku, ostvaruje pojedinačnim zahtjevima sukladno odredbama važećih propisa o pristupu informacijama.
Člankom 30. stavkom 1. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev za ponovnu uporabu informacija ako se zahtjev odnosi na informacije iz članka 15. stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona.
Člankom 15. stavkom 4. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.
Nastavno na navedene zakonske odredbe, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako su Hrvatske vode prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdile činjenično stanje te su neodgovarajuće primijenile odredbe materijalnog prava.
Naime, razmatrajući načelo utvrđivanja materijalne istine, propisano člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), kojim je određeno da se u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, Povjerenica za informiranje je utvrdila kako Hrvatske vode nisu predočile nikakve dokaze koje bi poduprle činjenično stanje na kojem se temelji razlog uskrate prava na pristup informacijama.
Osim toga, potrebno je ukazati na potrebu kumulativnog ispunjenja uvjeta iz članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, kako bi se mogao odbiti podnositeljev zahtjev za pristup informacijama.
Drugim riječima, informacija osim što mora biti u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, njezino objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije može ozbiljno narušiti proces njezine izrade.
Slijedom navedenog, tijelo javne vlasti u obrazloženju pobijanog rješenja nije dalo niti jedan razlog zbog kojega bi se omogućavanjem predmetnog registra, koji je navodno u postupku izrade, mogao ozbiljno narušiti proces njegove daljnje izrade.
Važno je naglasiti kako je predmetni Registar zaštićenih područja usko povezan sa zaštitom okoliša, stoga je i opravdan povećan interes javnosti da dođe do predmetnog Registra, čime je ujedno otežano dokazivanje razloga zbog kojih bi informaciju trebalo uskratiti od pristupa.
Budući da su pitanja zaštite okoliša pitanja od javnog interesa, posebno uređena domaćom i međunarodnom pravnom regulativom, tijela javne vlasti bi prilikom rješavanja zahtjeva koji se odnose na okolišna pitanja, trebala imati na umu cilj Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je omogućavanje i osiguravanje ostvarivanja Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Potrebno je ukazati na žaliteljev navod iz žalbe kako registar „evoluira, raste i mijenja se“, te zaključiti kako je izrada ili ažuriranje registara kontinuiran, gotovo nikada zaključeni proces, te kako je registre potrebno kontinuirano nadopunjavati, brisati podatke, ispravljati podatke i mijenjati podatke.
Drugim riječima, registar je u kontinuiranom procesu izrade, stoga logikom tijela javne vlasti žalitelj nikada ne bi mogao ostvariti pravo na ponovnu uporabu.
U drugostupanjskom postupku je također potrebno ukazati registar koji vodi Povjerenica za informiranje, u kojem su popisana tijela javne vlasti, a koji se također kontinuirano nadopunjuje, briše, ispravlja i mijenja. Taj se registar može pregledavati pomoću aplikacije „Popis tijela javne vlasti“ na internetskoj stranici Povjerenice za informiranje, http://tjv.pristupinfo.hr/. U navedenoj se aplikaciji može vidjeti kako se u gornjem desnom uglu nalazi kućica „preuzimanje“, pomoću koje se mogu preuzeti svi podaci, odnosno sva tijela javne vlasti koja se nalaze u predmetnom registru, u strojno čitljivom (CSV) obliku, čime je zadovoljena obveza propisana člankom 10. stavkom 1. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Svrha prava na ponovnu uporabu informacija ostvaruje se pristupu svim informacijama koje se nalaze u određenom registru, tako da je neutemeljena tvrdnja tijela javne vlasti da se pristup informacijama, vezan uz predmetnu tematiku, ostvaruje pojedinačnim zahtjevima sukladno odredbama važećih propisa o pristupu informacijama.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da Hrvatske vode nisu Povjerenici za informiranje sukladno svojim zakonskim obvezama dostavile informacije zatražene zahtjevom, što je nužno za postupanje u drugostupanjskom postupku po žalbi protiv rješenja prvostupanjskog tijela, stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.