KLASA: UP/II-008-07/16-01/590

URBROJ: 401-01/05-16-02

Zagreb, 12. 12. 2016.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13) povodom žalbe ……… iz Lopara, ………, izjavljene protiv rješenja Općine Lopar, KLASA: 008-01/15-05/1-02, URBROJ: 2169/02-05/1-15-02 od 22. 5. 2015. godine, predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Poništava se rješenje Općine Lopar, KLASA: 008-01/15-05/1-02, URBROJ: 2169/02-05/1-15-02 od 22. 5. 2015. godine.

2.    Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem  Općine Lopar je odbijen  zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj)  od  8. 5. 2015. godine, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. i točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer zatražena informacija predstavlja poslovnu i poreznu tajnu.

Žalitelj je  na pobijano rješenje izjavio žalbu putem prvostupanjskog tijela Povjerenici za informiranje, u kojoj u bitnom navodi kako je rješenje protuzakonito jer se iz istoga ne razaznaje kojem se to povjereniku treba žaliti, a isto je tako navod iz rješenja protuzakonit jer poslovanje Općine Lopar nije i ne može biti poslovna i porezna tajna.

Važno je napomenuti kako je Povjerenica za informiranje zaprimila od Općine Lovran žaliteljevu žalbu tek 18. 11. 2016. godine, iako je Općina Lovran zaprimila žaliteljevu žalbu 12. 6. 2015. godine, stoga je potrebno ukazati kako je člankom 113. stavkom 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) između ostalog propisano kako će prvostupanjsko tijelo bez odgode dostaviti žalbu sa spisom predmeta drugostupanjskom tijelu.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 8. 5. 2015. godine zatražio od Općine Lopar da mu omogući uvid u troškove Općine Lopar za troškove reprezentacije od osnutka Općine po ugostiteljskim objektima, sa nazivima istih i visini istih.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, dok je člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Nastavno na navedene zakonske odredbe, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je Općina Lopar, prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, nepotpuno utvrdila činjenično stanje te je neodgovarajuće primijenila odredbe materijalnog prava.

Slijedom navedenog, neprihvatljivo je uskraćivanje pristupa informacije samim citiranjem zakonske definicije, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i bez davanja dodatnih obrazloženja ili dokaza.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Kako bi se u potpunosti zadovoljile procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, Općina Lopar treba uzeti u obzir da je u slučaju kada  postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama obvezno  provesti test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da njegovo neprovođenje predstavlja bitnu povredu postupka.

Uz bitnu povredu postupka, potrebno je i razmotriti kriterije temeljem kojeg je Općina Lovran, koja se financira iz javnih, proračunskih, sredstava, utvrdila da njezino financijsko poslovanje predstavlja poslovnu tajnu i poreznu, temeljem čega je odbijen žaliteljev zahtjev za pristup informacijama.

Naime, poslovnu tajnu prema članku 19. stavku 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. navedenog zakonskog članka je između ostalog propisano da se općim aktom  ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom.

Osim što Općina Lovran nije dostavila dokaz da je zatražena informacija označena kao  poslovna tajna, te je ujedno navela da se cjelokupno financijsko poslovanje smatra poslovnom tajnom, Općina je, teleološki gledano, pogrešno protumačila institut poslovne tajne, a samim time ga je i pogrešno primijenila kao razlog uskrate informacije.

Naime, ratio legis instituta poslovne tajne nalazimo u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za nečije gospodarske interese.

U tom je smislu važno napomenuti kako institut poslovne tajne uglavnom koriste trgovačka društva koja djeluju na tržištu, u svrhu zaštite svojih gospodarskih interesa.

Jednako tako, Općina Lovran nije obrazložila zašto bi zatražene informacije predstavljale poreznu tajnu, niti je citirala odredbe Općeg poreznog zakona pomoću kojih je zaključila navedeno.

U ovom slučaju primjena ograničenja pristupa informacijama zbog poslovne i porezne tajne bi trebala biti isključena iz ranije navedenog razloga, odnosno zbog činjenice što se zatražena informacija odnosi na potrošnju javnih sredstava Općine, stoga bi takve informacije trebale biti automatski dostupne.

Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Ujedno, Općina Lopar treba razmotriti i odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Budući da Općina Lopar nije sukladno svojim zakonskim obvezama Povjerenici za informiranje dostavila cjeloviti spis predmeta (čiji su sastavni dio u zahtjevu zatražene informacije), koji je nužan u drugostupanjskom postupku po žalbi protiv rješenja prvostupanjskog tijela, te nije pružio nikakve dokaze koji potkrepljuju navode iz osporenog rješenja da je tražena informacija poslovna tajna, niti je iz osporenog rješenja razvidno da je tijelo javne vlasti provelo test razmjernosti i javnog interesa, nužno je poništiti osporeno rješenje te vratiti predmet na prvostupanjski postupak.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

 S obzirom da je žalitelj zatražio uvid u troškove reprezentacije Općine Lopar, tijelo javne vlasti je dužno razmotriti njegov zahtjev, identificirati zatražene informacije, te uzeti u obzir da se navedene informacije odnose na potrošnju javnih sredstava, te bi trebale biti javno dostupne, sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ukoliko informacije iz zahtjeva sadrže neki razlog za ograničenje od pristupa, prvostupanjsko tijelo bi trebalo postupiti sukladno odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3.  ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Potrebno je imati u vidu i odredbu članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojemu tijela javne vlasti imaju pravo na naknadu stvarnih materijalnih troškova nastalih pružanjem informacije te dostavom informacije, a sukladno Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.) koje je donijela Povjerenica za informiranje.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.                  

Ujedno je potrebno ukazati na odredbu članka 19. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se na pristup informacijama u postupcima pred tijelima javne vlasti ne plaćaju  upravne i sudske pristojbe, budući da je Općina Lopar u uputi o pravnom lijeku pobijanog rješenja pogrešno instruirala stranku da mora platiti 50 kuna upravne pristojbe. Slijedom navedenog, Općina Lopar je obvezna vratiti žalitelju uplaćeni iznos upravne pristojbe.

Zaključno je potrebno navesti kako žalitelj opravdano navodi kako mu nije jasno kojem tijelu treba izjaviti žalbu, s obzirom da Općina Lopar u uputi o pravnom lijeku navodi samo „Povjereniku“, a trebala je navesti „Povjereniku za informiranje.“

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.