KLASA: 008-08/16-01/04

URBROJ: 401-01/06-16-63

Zagreb, 29.01.2016.

Zavod

U Vašem dopisu od 26. siječnja 2016. godine navodite kako Zavod na dnevnoj bazi zaprimi nekoliko stotina upita od kojih bi se većina po Vašem mišljenju trebala tretirati kao zahtjev za pristup informacijama, no to ne činite zbog ograničenih resursa te kako dnevno izdajete veliki broj potvrda na temelju zahtjeva koji bi se također mogli klasificirati kao zahtjev za pristup informacijama, a čije izdavanje spada u Vašu redovnu djelatnost.

Vezano za navedenu problematiku od Povjerenice za informiranje ste u navedenom dopisu zatražili tumačenje te Vam slijedom toga odgovaramo sljedeće.

Prije svega, vezano za izdavanje potvrda na temelju zahtjeva, što je posao koji spada u Vašu redovnu djelatnost, možemo Vam odgovoriti kako navedeni zahtjevi Vaših korisnika ne ulaze u područje primjene Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine" broj 25/13. i 85/15.), odnosno ne predstavljaju zahtjeve za pristup informacijama.

Naime, sukladno članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona propisano je da je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan  (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Sukladno citiranoj odredbi, pristup informaciji pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji i ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da ulaže dodatni trud, povezuje, tumači, odnosno stvara novu informaciju. Dakle, tražena informacija u trenutku kada je zatražena morala bi biti već izrađena te bi tijelo javne vlasti o zahtjevu za takvom informacijom tada trebalo odlučiti sukladno članku 23. navedenog Zakona, vodeći o razlozima za moguća ograničenja pristupu informaciji, koja su propisana člankom 15. istog Zakona.

Također, smatramo potrebnim napomenuti kako je člankom 159. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" broj 47/09. ) uređeno izdavanje potvrda o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija. Tako je u stavku 1. navedenog članka propisano da javnopravna tijela izdaju potvrde. Potvrdama se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju. Stavkom 2. istog članka je propisano da se potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju u skladu s podacima iz službene evidencije te da su takve potvrde javne isprave.

Dakle, kako i sami u Vašem dopisu navodite da izdajete potvrde na zahtjev korisnika po već postojećem postupku iz Vašeg područja rada, stoga se slijedom navedenog isti zahtjevi ne smatraju zahtjevima za pristup informacijama.

Vezano za podnošenje raznih upita, iz Vašeg dopisa nije razvidno zbog čega ste zaključili da bi većinu trebalo ubrojiti u zahtjeve za pristup informacijama.

Naime, svrha Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti kontrolu rada i jačati odgovornost tijela javne vlasti, a pružanje određenih usluga odnosno odgovaranje na upite iz područja rada određenog tijela javne vlasti ne smatra se pružanjem informacija u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. Ranije u tekstu je već pojašnjeno što predstavlja informaciju prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, tako da u tom smislu treba razgraničiti što je zahtjev za pristup informaciji odnosno dostavu informacije, a što upit na koji tijelo javne vlasti treba odgovoriti u sklopu svoje redovite djelatnosti koju obavlja sukladno drugim propisima te odgovaranja na takve upite ne spada u područje primjene Zakona o pravu na pristup informacijama.

Dakle, ukoliko korisnik tijelu javne vlasti zapravo postavlja upit, na isti ima pravo dobiti odgovor od tijela javne vlasti u okviru korektnog i etički ispravnog odnosa prema građanima i u skladu sa aktima koji uređuju postupanje navedenih tijela donesenim na temelju drugih propisa, primjerice Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) ili Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 150/11. i 12/13.), ali to ne spada u područje primjene Zakona o pravu na pristup informacijama.

Zahtjevom za pristup informacijama svaka domaća i strana fizička i pravna osoba, može zatražiti informacije koje su u posjedu tijela javne vlasti, a koje postoje u materijaliziranom obliku, na primjer u obliku dokumenta no zahtjevi nisu postavljanje upita koje podrazumijeva odgovor, traženje obrazloženja, povezivanje ili tumačenja, jer sve navedeno zahtijeva stvaranje novih informacija.

Napominjemo da Zakon o pravu na pristup informacijama u članku 18. stavku 6. izričito navodi da se zahtjevom za pristup informacijama ne smatra traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili upute vezane uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrada analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije. Naime, ostvarivanje pristupa informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama znači dobivanje preslike određenog dokumenta, snimke ili nekog drugog zapisa podataka koji je u posjedu tijela javne vlasti, odnosno informacije koja postoji u trenutku zaprimanja korisnikovog zahtjeva za pristup informacijama.

Također, napominjemo i to da je u članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

Kod rješavanja zahtjeva koje podnose osobe koje su stranke, odnosno osobe koje imaju pravni interes u nekom posebnom postupku u kojem je dostupnost informacija iz toga postupka osigurana po posebnom propisu, onda se ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, nego odredbe tog posebnog propisa.