KLASA: UP/II-008-07/16-01/166

URBROJ: 401-01/05-16-02

Zagreb, 27. 12.  2016.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13), povodom žalbe ………, iz Zagreba, ………,  izjavljene protiv rješenja Hrvatske obrtničke komore, broj: 13-434-6720/3-9-2015 od 16. 2. 2016. godine,  u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske obrtničke komore, broj: 13-434-6720/3-9-2015 od 16. 2. 2016. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Hrvatske obrtničke komore (u daljnjem tekstu: HOK) odbijen je zahtjev za pristup informacija ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj)  temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama. HOK u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je jedna od posljedica znatno smanjenog komorskog doprinosa, kojeg obrtnici plaćaju HOK-u, donošenje Odluke o Izmjeni i dopuni sistematizaciji radnih mjesta, na način da su određena radna mjesta u komorskom sustavu ukinuta, a radnici koji su radili na tim radnim mjestima dobili su poslovno uvjetovani otkaz, uz poštivanje svih stečenih prava sukladno Pravilniku o radu i Zakonu o radu. HOK navodi kako je jedan od tih radnika bio i ………, koji je, da bi se zaštitio od otkaza, imenovan od strane Sindikata trgovine Hrvatske sindikalnim povjerenikom sindikalne podružnice HOKPOKUO, a obavijest o tome stigla je na dan održavanja sjednice Upravnog odbora na kojoj se donosila spomenuta Odluka o novoj sistematizaciji. Sukladno Zakonu o radu, ……… se kao sindikalnom povjereniku više nije mogao uručiti poslovno uvjetovani otkaz, a imenovani od tog datuma započinje svoj privatni rat protiv svojeg poslodavca, HOK-a, koji se, između ostalog manifestira u zloupotrebi Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i zloupotrebi funkcije sindikalnog povjerenika, jer jednim nizom smišljenih traženja određenih podataka želi iskonstruirati činjenicu postojanja korupcije u HOK-u. U obrazloženju pobijanog rješenja se navodi kako je g. ……… podnio ogroman broj zahtjeva za pristup informaciji, pa iako se od početka znalo da je njegovo predstavljanje i motivacija u tim postupcima lažna, odnosno motivirana bjesomučnim opterećivanjem radnih kapaciteta HOK-a kako bi što više iritiralo poslodavca koji mu je namjeravao dati otkaz, ipak se u razumnim granicama udovoljavalo njegovim zahtjevima. HOK potom navodi kako ……… osniva i Antikorupcijski tim HOKPOKUO (Hrvatske obrtničke komore, Područnih obrtničkih komora i udruženja obrtnika) kao dio svoje udruge FUTURIST, sa sjedištem na njegovoj adresi stanovanja, ………, Zagreb, i sebe imenuje predsjednikom, a za odgovornog voditelja projekata i suradnje s državnim tijelima/JPT Antikorupcijskog tima, imenovao je izvjesnog gospodina Isidora Hemana, čiji je identitet HOK provjerio u MUP-u, te je dobio odgovor da ne postoji osoba tog imena i prezimena u RH. Naime, postojao je dr. fra Izidor Herman, umirovljeni sveučilišni profesor biblijskih znanosti koji je umro 2006. godine. Nadalje, kada je HOK postavio pitanje ……… s kojim pravom nastupa u javnosti kao Antikorupcijski tim koji predstavlja HOK, 20 županijskih obrtničkih komora i 105 strukovnih i teritorijalnih udruženja obrtnika kao posebnih pravnih osoba, imenovani je promijenio naziv u Antikorupcijski tim Republike Hrvatske, predstavljajući time neovlašteno sve građane Republike Hrvatske. HOK potom navodi kako g. ……… zbog svojeg ponašanja punog negativnih insinuacija prema radu HOK-a nema podrške kod radnika komore, stoga su radnici, nezadovoljni činjenicom da ih ……… zastupa kao sindikalni povjerenik, osnovali dana 21. 10. 2014. godine radničko vijeće kako bi umanjili njegovu zakonsku ovlast zastupanja radnika. HOK ujedno navodi kako su se radnici HOK-a, nezadovoljni daljnjim agitiranjem sindikalnog povjerenika i njegovog Antikorupcijskog tima, masovno učlanili u Sindikat trgovine Hrvatske i od ………  zatražili sazivanje konstituirajuće sjednice sindikalne podružnice (do tada nije bilo niti jedne skupštine podružnice) na kojoj bi se smijenio imenovani sindikalni povjerenik, g. ………, i izabrao novi sindikalni povjerenik od strane radnika. Nakon opetovanog traženja i pisanog protivljenja g. ………, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske sazvala je konstituirajuću sjednicu sindikalne podružnice za dan 16. 12. 2015. godine, na kojoj su prisustvovali gotovo svi članovi sindikata, te je na toj sjednici izabrana nova sindikalna povjerenica gđa Zinka Debeljak. Budući da je g. ……… i formalno prestao biti sindikalni povjerenik, te da je izjavama svih zaposlenih u HOK-u dokazano da prije spomenutog masovnog učlanjenja radnika HOK-a u sindikat, sindikalna podružnica nije imala 5 radnika učlanjenih u istu kao zakonski uvjet za imenovanje sindikalnog povjerenika, u konkretnom slučaju g. ………, Sindikat trgovine dao je suglasnost na poslovno uvjetovani otkaz g. ……… HOK smatra kako sve navedeno dokazuje da se g. ………, koji ističe nepostojeću osobu kao predstavnika fantomske organizacije Antikorupcijskog tima, te prikrivanje svog nezakonitog statusa sindikalnog povjerenika, ne može imati moralno i zakonito pravo pristupa informacijama jer sve ukazuje na namjeru zlouporabe podataka. HOK navodi kako je postupanjem g. ……… narušeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa propisano Zakonom o općem upravnom postupku, kao supsidijarnom propisu u ovom postupku, budući da je člankom 6. navedenog Zakona između ostalog propisano da se pravo na stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela ako se ostvarivanjem njenih prava ide na štetu prava trećih osoba i u protivnosti je s javnim interesom, odnosno da je protivno utvrđenoj svrsi ostvarivanja tog prava i nerazmjerno cilju koji se želi postići. HOK nadalje navodi kako je prvostupanjskom tijelu također poznato da je g. ……… pred ovim tijelom, tako i pred drugim tijelima (prekršajni sud, inspekcije rada, županijski sud u prvom stupnju) pokrenuo čitav niz bezrazložnih i bezuspješnih raznovrsnih postupaka, te je tako na isti ili na sličan način nesavjesno ili zloupotrebom procesnih ovlaštenja bez istinite i valjane pravne svrhe angažirao državna i javna tijela, provodeći u konačnici svoje kverulantske radnje. Slijedom navedenog, HOK navodi kako je sukladno članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u dispozitivu pobijanog rješenja.

Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravodobno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako podnosi drugu zbirnu žalbu protiv 16 rješenja tijela javne vlasti, kojima su istovremeno odbijeni zahtjevi za pristup informacijama. Žalitelj navodi kako uz činjenicu kako je razlog podnošenja zbirne žalbe ekonomičnost postupka, žalba se ujedno podnosi kao zbirna jer su obrazloženja u svih 16 rješenja međusobno identična; jer služe opet, što je stalna diskriminatorna praksa ovog vlasnika informacije, izbjegavanju obveza koje temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama ima vlasnik informacije; jer prema sadržaju koriste difamacijsku praksu napada „ad hominem“ na korisnika informacije; jer vlasnik informacije ne prilaže nikakve dokaze za iznesene tvrdnje; jer njegova rješenja ponovno služe onemogućavanju korisnika da za neko vrijeme ili za stalno ostvari ustavno pravo na pristup informacijama; jer potvrđuju nastavak diskriminatornog postupanja vlasnika informacije prema specifično ovom korisniku; jer su u bitno identična rješenjima na koje je žalitelj podnio zbirnu žalbu 23. 2. 2016. godine. Žalitelj navodi kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona,  te kako u obrazloženju žalbe dokazima osporava sve bitne navode iz rješenja vlasnika informacije. Žalitelj navodi kako nije točna tvrdnja vlasnika informacije da je imenovan sindikalnim povjerenikom od strane Sindikata trgovine Hrvatske kako bi se zaštitio od otkaza, budući da je imenovan 19. 12. 2013. godine, a kako piše u svojim rješenjima i sam vlasnik informacije  - Upravni odbor je tek 4 dana kasnije, 23. 12. 2013. godine, donio Odluku o izmjeni i dopuni odluke o sistematizaciji, u kojoj nije bilo žaliteljevog radnog mjesta – o čemu žalitelj nije imao, niti je mogao imati nikakvih službenih i konačnih saznanja, pa se imenovanjem za sindikalnog povjerenika nije ni mogao unaprijed zaštititi. Žalitelj potom navodi kako nije točna tvrdnja vlasnika informacije da „……… započinje svoj privatni rat protiv svog poslodavca, HOK-a“, te postavlja pitanje kako to da se svojim učlanjenjem u Sindikat HOKPOKUO priključilo do sada već više od 40 od oko 250 zaposlenih u obrtničkom komorskom sustavu. Žalitelj navodi kako je iz priloženih dokaza vidljivo da predsjednik HOK-a, Dragutin Ranogajec, svoj odnos sa žaliteljem naziva „križarskim ratom“, u kojem su, prema žalitelju, dopuštena sva sredstva (diskriminacija, difamacija, isticanje tvrdnji bez dokaza, zloupotreba postupka s posljedicom odlaganja konzumiranja Ustavom garantiranih prava itd.), a nema dokaza da iste metode koristi žalitelj. Žalitelj također ističe kako je od važnosti i izjava ……… iz „Bilješke sa sastanka Sindikalne podružnice STH, HOKPOKUO, Zagreb, održanog dana 23. 11. 2015. godine u 16. 30 sati u prostorijama SSSH, u kojoj ……… za ……… ističe „on ne radi ništa nezakonito“, te da je očito da je ………, kao službenik za informiranje pod nedvojbenim utjecajem vlasnika informacije, tj. poslodavca, koji je sebe stavio u ratni odnos prema korisniku informacije. Žalitelj još zaključuje kako je postupajući u okviru svog rata u kontinuitetu diskriminirajuće, vlasnik informacije – predsjednik HOK-a, Dragutin Ranogajec, novoj sindikalnoj povjerenici odmah je inicirao dodjeljivanje prava koje je njemu svo vrijeme uskraćivao, odnosno svojim je postupcima neprestano ometao ostvarivanje tog prava. Žalitelj smatra kako nije točna tvrdnja vlasnika informacije kako je žalitelj podnio ogroman broj zahtjeva za pristup informacijama, jer se uvijek radilo o legitimnim traženjima kojima se (kako poslije u svojim rješenjima vlasnik informacije piše) „u razumnim granicama udovoljavalo.“ Prema žaliteljevoj evidenciji, u ukupno 31 mjeseci je postavio u 38 navrata zahtjeve za pristup informacijama, te je ukupno tražio 76 informacija ili skupine informacija, što je u prosjeku traženje 2 informacije mjesečno, a vlasnik informacije je odgovorio na njih 32 (42 posto), ili manje od 1 informacije mjesečno u prosjeku, stoga se u ovom slučaju ne može raditi o „bjesomučnom opterećivanju radnih kapaciteta HOK-a.“ Žalitelj tvrdi kako vlasnik informacije u pravilu postupa tek nakon podnošenja žalbe Povjereniku za informiranje zbog „šutnje uprave“, a proaktivnu objavu informacija u pravilu ne koristi, čime se bitno produžavaju rokovi u pristupu informacijama  - očito s namjerom „kupovanja vremena“ na štetu korisnika informacije. Žalitelj ujedno tvrdi kako je nebitna za postupke tvrdnja vlasnika informacije da je provjerom kod MUP-a utvrđeno kako ne postoji u Hrvatskoj osoba imena i prezimena Isidor Herman, član predmetnog Antikorupcijskog tima,  s obzirom da se radi o pseudonimu člana ili članice udruge FUTURIST u čijem sastavu djeluje Antikorupcijski tim kao građanska inicijativa. Žalitelj potom navodi kako se u ovom slučaju ne radi o lažnom predstavljanju  jer se sintagma „Antikorupcijski tim HOKPOKUP“ jasno, nedvojbeno i snažno razlikuje od sintagme „Hrvatska obrtnička komora (HOK), te kako je „Antikorupcijski tim HOKPOKUP“ promijenio svoje ime najprije u „Antikorupcijski tim HR“, a potom se ustaljuje naziv „Antikorupcijski tim“, kojim se obraća i drugim tijelima s javnim ovlastima, a ne samo HOK-u, ističući da će svoja iskustva usmjeriti u korist 6000 tijela s javnim ovlastima. Žalitelj navodi kako tvrdnja vlasnika informacije o ponašanju žalitelja „punog negativnih insinuacija prema radu HOK-a“ nije točna, niti je vlasnik informacija ičim dokazuje, kao što nije točna niti tvrdnja vlasnika informacije da su se radnici „masovno učlanili u Sindikat trgovine Hrvatske i od ……… zatražili sazivanje konstituirajuće sjednice  sindikalne podružnice“, s obzirom da su radnici tražili sazivanje izborne skupštine, a skupština podružnice djelovala je kao skupština članova od samog početka. Žalitelj ujedno navodi kako je neistinito isticanje „namjere zlouporabe podataka“, jer vlasnik ničim to ne dokazuje, te navodi kako nije istinita tvrdnja vlasnika informacije kako je „postupanjem g. ……… drastično narušeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa“, s obzirom da 1 čovjek i njegovi malobrojni suradnici i članovi malobrojne udruge ustraju u svojim nastojanjima da se ostvari pravo na pristup informaciji u korist  - oko 240 zaposlenika u HOK-u, područnim obrtničkim komorama  i udruženjima obrtnika, uz kolateralnu korist koju od postupaka u zaštiti prava na pristup informacijama imaju i tisuće obrtnika, zaposlenika u obrtima i potencijalnih budućih obrtnika, te ukupna hrvatska i europska javnost. Žalitelj još napominje  kako HOK također ostvaruje i milijunske viškove u prihodima, no za mala dodatna ulaganja u provođenje Zakona o pravu na pristup informacijama HOK neuvjerljivo tvrdi da nema kapaciteta, stoga žalitelj smatra kako je načelo razmjernosti i javnog interesa nepobitno narušeno na njegovu štetu. Žalitelj nadalje naglašava kako je u 31 mjesec pokrenuo svega 3 postupka protiv HOK-a, stoga nije točna tvrdnja vlasnika informacije kako je „g. ……… pred ovim tijelom tako i pred drugim tijelima pokrenuo čitav niz bezrazložnih i bezuspješnih raznovrsnih postupaka.“ U odnosu na HOK-ovu tvrdnju „da prije spomenutog masovnog učlanjenja radnika HOK-a u sindikat sindikalna podružnica nije imala 5 radnika učlanjenih u isti kao zakonski uvjet za imenovanje sindikalnog povjerenika“ i „prikrivanje svog nezakonitog statusa“, žalitelj tvrdi da iako posjeduje dokaze kojima može dokazati suprotno, te će dokaze, radi ekonomičnosti postupka, priložiti po potrebi u nekom drugom postupku, a ne u ovom. Na temelju navedenih razloga, žalitelj predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njegovu žalbu, poništi rješenja tijela javne vlasti i omogući mu pristup zatraženoj informaciji, te navodi da smatra kako Povjerenik za informiranje može uvidom u dokaze i bez provođenja javne rasprave donijeti potrebne odluke. Žalitelj zaključuje kako je potrebno uskladiti postupanje HOK-a sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, jer bi uskraćivanje građanskog nadzora nad javnom imovinom i sredstvima bilo protivno javnom interesu kojeg svojim djelovanjem žalitelj permanentno brani.

Žalba je osnovana.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spis je utvrđeno kako je žalitelj svojim zahtjevom za pristup informacijama od 5. 7. 2015.  godine zatražio od HOK-a   račune i ugovore - koliko je hrvatske obrtnike do sada koštala Televizija Hrvatske obrtničke komore.

Također je utvrđeno da je HOK, postupajući po zaključku Povjerenice za informiranje KLASA: UP/II-008-07/15-01/546, URBROJ: 401-01/06-15-01 od 15. 12. 2015. godine, donio osporeno rješenje, broj: 13-434-6720/3-9-2015 od 16. 2. 2016. godine, kojim je odbio predmetni zahtjev zbog tzv. zlouporabe prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15).

Slijedom navedenog, prema ocjeni Povjerenice za informiranje tijelo javne vlasti je u prvostupanjskom postupku pogrešno primijenilo pravni propis.

Naime, iz osporenog rješenja je razvidno da je HOK u prvostupanjskom postupku odlučivao na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), koji nije bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva žalitelja. Navedeno je razvidno iz činjenice da je u osporenom rješenju kao razlog odbijanja zahtjeva za pristup informacijama primijenjena odredba o tzv. „zlouporabi prava na pristup informacijama”, koja nije bio propisana Zakonom o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva. Naime, odredba članka  23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama uvedena je novelom Zakona o pravu na pristup informacijama od 9. 8. 2015. godine, te nikako nije mogla biti razlog za ograničenje informacija prilikom rješavanja predmetnog zahtjeva.

Člankom 32. prijelaznih i završnih odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 85/15) je propisano kako će se postupci započeti do stupanja na snagu ovog Zakona nastaviti i dovršiti prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.).

S obzirom da je  žalitelj podnio zahtjev za pristup informacijama dana 5. 7. 2015.  godine, u ovom se predmetu primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), dakle odredbe koje ne sadrže institut „zlouporabe prava na pristup informacijama.“

U ponovnom postupku HOK je u obvezi riješiti predmetni zahtjev žalitelja od  5. 7. 2015.  godine sukladno odredbama važećeg propisa u vrijeme podnošenja zahtjeva odnosno sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.).

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari, te činjenice da tijelo javne vlasti nije dostavilo Povjerenici za informiranje zatražene informacije, dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku  riješiti ovu upravnu stvar.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.