KLASA: UP/II-008-07/15-01/44
URBROJ: 401-01/05-16-02
Zagreb, 12. 12. 2016.
Povjerenica za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe trgovačkog društva Obalna plovidba d.o.o. Split, zastupanog po punomoćniku ………, odvjetniku iz Splita, ………, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/I-011-01/14-06/16, URBROJ: 530-10-14-1 od 15. 12. 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/I-011-01/14-06/16, URBROJ: 530-10-14-1 od 15. 12. 2014. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) odbijen je zahtjev za pristup informacijama trgovačkog društva Obalna plovidba d.o.o. Split, zastupanog po punomoćniku ………, odvjetniku (u daljnjem tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se tražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako u cijelosti pobija rješenje Ministarstva zbog pogrešne primjene odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama, bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj navodi da imajući na umu da je nadzor nad primjenom Pravilnika o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i načinu obavljanja prijevoza u pomorskom prometu, ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalog tereta u lukama, te načinu sprječavanja širenja isteklih ulja u lukama (NN 51/05, 127/10, 34/13 i 88/13) u nadležnosti Ministarstva, te da je Ministarstvo obvezno nadzirati njegovu provedbu, uključujući i poštivanje zabrane brodskog prijevoza opasnih tvari zajedno s putnicima (što je propisano navedenim pravilnikom) odnosno poštivanje tehničkog zahtjeva brodskog prijevoza eurodizelskog goriva zajedno s putnicima (da plamište pošiljke eurodizelskog goriva koje se brodom prevozi zajedno s putnicima mora biti iznad 61°C), u kojem slučaju (ako je plamište iznad 61°C) eurodizelsko gorivo se ne smatra opasnom tvari te se može prevoziti zajedno s putnicima, to Ministarstvo mora raspolagati zapisnicima o uzorkovanju goriva koje se prevozi s putnicima i ispitivanju njegova plamišta (jer ako s njime ne raspolaže onda ne izvršava svoju zakonsku obvezu nadzora), a ti zapisnici i izvješća na sebi, po logici stvari, moraju imati datum, pa nije logični da Ministarstvo ne raspolaže informacijom kada, tj. kojeg je datuma zadnji put izvršeno uzorkovanje i mjerenje plamišta eurodizelskog goriva koje se prevozi zajedno s putnicima, tim više što se Ministarstvo oglušilo na priloženi prijedlog podnositelja od 17.11. 2014. godine da ministar propiše postupak obveznog ocjenjivanja sukladnosti eurodizelskog goriva sa tehničkim zahtjevima brodskog prijevoza eurodizelskog goriva zajedno s putnicima (da plamište pošiljke eurodizelskog goriva koje se brodom prevozi zajedno s putnicima mora biti iznad 61°C). Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 28. 11. 2014. godine podnio Ministarstvu zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražio dostavu sljedećih informacija u pisanom obliku: „Kada su zadnji put (odnosno jesu li ikad) u razdoblju od 28. 4. 2005. godine, kada je stupio na snagu Pravilnik o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i načinu obavljanja prijevoza u pomorskom prometu, ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalog tereta u lukama, te načinu sprječavanja širenja isteklih ulja u lukama (NN 51/05, dalje Pravilnik o rukovanju opasnim tvarima) pa do 28. 11. 2014. godine kada je podnesen ovaj zahtjev za pristup informacijama, službene osobe Ministarstva te lučkih kapetanija, iz pošiljke eurodizelskog goriva, koja se prevozila autocisternom u trajektu Jadrolinije zajedno s putnicima na redovnoj trajektnoj liniji, uzeli uzorak eurodizelskog goriva i izvršili mjerenje visine plamišta istog u neovisnom akreditiranom laboratoriju koji nije povezan s vlasnikom navedenog eurodizelskog goriva.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).
Nastavno na navedene zakonske odredbe na kojima se temelji pobijano rješenje Ministarstva, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je Ministarstvo, prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te je neodgovarajuće primijenilo odredbe materijalnog prava.
Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.
Drugim riječima, informacija treba biti konkretna, tj. treba biti opredmećena i supstancijalizirana, stoga se informacijom u zakonskom smislu ne smatra traženje obrazloženja i uputa od tijela javne vlasti, tumačenje propisa, mišljenja i stavova o određenim temama, odnosno ukoliko sumiramo - stvaranje nove informacije.
U tom smislu je u drugostupanjskom postupku utvrđeno kako žalitelj traži konkretnu informaciju, koja je negdje zabilježena ili nije zabilježena, odnosno tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje. Uvidom u žaliteljev zahtjev, te logičkom interpretacijom istog, utvrđeno je kako žalitelj traži određeni dokument, potvrdu, zapisnik ili drugu ispravu, koja dokazuje da su službene osobe Ministarstva, te lučkih kapetanija, uzeli uzorak eurodizelskog goriva i izvršili mjerenje visine plamišta istog.
Slijedom navedenog, Ministarstvo je u navedenom slučaju pogrešno primijenilo zakonsku normu, s obzirom da žaliteljev zahtjev svojim zahtjevom traži informaciju u zakonskom smislu.
Osim pogrešne primjene materijalnog prava, Ministarstvo nije utvrdilo činjenično stanje, što je vidljivo iz obrazloženja pobijanog rješenja, u kojem Ministarstvo samo citira zakonsku definiciju informacije, ne pružajući pritom nikakva dodatna obrazloženja niti dokaze.
Slijedom navedenog, potrebno je ukazati na odredbu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), kojim je propisano kako u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari, i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
Navedeno načelo utvrđivanja materijalne istine je potpuno izostalo u prvostupanjskom postupku, s obzirom da je iz dostavljenog spisa predmeta razvidno kako je Ministarstvo tek nakon uložene žalbe odlučilo utvrditi postoji li informacija zatražena žaliteljevim zahtjevom.
Naime, Ministarstvo je, prilikom dostavljanja žaliteljeve žalbe Povjerenici za informiranje, u dopisu navelo kako je službenica za informiranje Ministarstva uputila nadležnoj Upravi zamolbu da se dostavi informacija postoji li u Ministarstvu zapis podataka, odnosno, postoji li informacija koja bi sadržavala podatak koji žalitelj traži. S obzirom da Ministarstvo nije od nadležne Uprave zaprimilo u razumnom roku zatraženu informaciju, zbog zakonski propisanih rokova dostavljaju predmet na daljnje postupanje.
U ovom je slučaju vidljiv sukob načela utvrđivanja materijalne istine i načela učinkovitosti i ekonomičnosti, s tim da je potrebno napomenuti kako je cilj i svrha postupka utvrđivanje svih činjenica i okolnosti bitnih za rješavanje o upravnoj stvari, i u konačnici omogućavanje korisniku ostvarivanje njegovih prava, a ne polovično provođenja postupka da bi se isti čim brže dovršio. Načelo prednosti utvrđivanja materijalne istine pogotovo mora prevladati kada se korisniku uskraćuje pravo na pristup informacijama, kao što je u ovom slučaju riječ
Od velikog značaja je sam sadržaj informacije zatražen žaliteljevim zahtjevom, s obzirom da žalitelj traži dokaze zakonitog i pravilnog postupanja djelatnika Ministarstva, odnosno njihovo provođenje pozitivnih normi kojima se štiti sigurnost putnika u javnom, trajektnom prijevozu.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako Ministarstvo nije u potpunosti poduzelo radnje da utvrdi postojanje odnosno nepostojanje zatraženih informacija, te je slijedom navedenog pogrešno interpretiralo zakonsku definiciju informacije, što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava.
Povjerenica za Informiranje je stoga na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništila prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Ministarstvo je u ponovnom postupku dužno utvrditi činjenično stanje na način da zatražene informacije potraži kod ustrojstvenih jedinica Ministarstva, posebno unutar Uprave sigurnosti plovidbe, te je pritom dužno prikazati utvrđeno činjenično stanje u spisu predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.