KLASA: UP/II-008-07/16-01/326
URBROJ: 401-01/06-16-05
Zagreb, 17. studenoga 2016.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) i članka 117. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.), povodom žalbe odvjetnika ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva socijalne politike i mladih KLASA: 008-01/16-03/32, URBROJ: 519-02-1-2/1-16-2 od 1. srpnja 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva socijalne politike i mladih KLASA: 008-01/16-03/32, URBROJ: 519-02-1-2/1-16-2 od 1. srpnja 2016. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama odvjetnika ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog toga što se predmetnim zahtjevom traže informacije koje se ne smatraju informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da mu je osporenim rješenjem odbijen zahtjev za ostvarivanje prava na pristup informacijama koji je podnio nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Ministarstva socijalne politike i mladih i Centru za rehabilitaciju Zagreb te da je isto nezakonito. Nadalje, žalitelj navodi kako je predmetni zahtjev podnio vezano za zastupanje svojih stranaka u postupku povrata oduzete imovine, a u pogledu nekretnine koju koristi Centar za rehabilitaciju Zagreb za jednu od svojih podružnica. Vezano za navode iz osporenog rješenja temeljem kojih je navedeno ministarstvo odbilo njegov zahtjev žalitelj navodi odredbu članka 14. Zakona o odvjetništvu te odredbe članka 17. i 18. Zakona o pravu na pristup informacijama te da je Ministarstvo imajući u vidu pitanja koja je postavio u zahtjevu, pogrešno isti protumačilo kao upit, kao i da se radi o postojećim informacijama koje bi isto tijelo barem trebalo imati u materijaliziranom obliku. Žalitelj pojašnjava da zahtjevom nije tražio uvid u cjelokupni spis predmeta niti stvaranje nove informacije, već pristup gotovim i postojećim informacijama koje su mu sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama trebale biti dozvoljene. Osim navedenog, žalitelj ističe da Centar za rehabilitaciju Zagreb ima na svojoj web stranici informacije o deinstitucionalizaciji i transformaciji Centra koju su priredile članice radne skupine pri ministarstvu, a gdje su navedeni projekti koji idu u smjeru deinstitucionalizacije korisnika Centra za rehabilitaciju zagreb te da su ti projekti javno objavljene informacije. Nadalje, navodi da je ministarstvo prije donošenja tijh projekata moralo prikupiti informacije koje je zatražio, jer je na osnovi tih informacija radna skupina mogla donijeti projekt deinstitucionalizacije koji je objavljen na stranici Centra za rehabilitaciju, iz razloga što je logična pretpostavka prije kretanja s takvim projektom da se moraju pribaviti informacije o korištenju prostora Centra te sredstava koja su im za navedeno potrebna na godišnjoj razini, kao i strukturi troškova tih sredstava. Slijedom navedenog, žalitelj ističe da tražene informacije moraju postojati u materijaliziranom obliku te da su mu iste trebale biti dostavljene. Zaključno, žalitelj navodi da čak i ako bi bilo točno da traženo iz predmetnog zahtjeva nisu informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, da mu je iste ministarstvo bilo dužno dostaviti sukladno zakonu o odvjetništvu, jer je on odvjetnik kojemu su isti podaci potrebni u obavljanju odvjetničke djelatnosti u predmetu povrata imovine njegovim strankama, a što je u zahtjevu i navedeno. Ističe i da njegov zahtjev nije u suprotnosti sa dužnošću čuvanja službene i profesionalne tajne te kako nije bilo razloga da Ministarstvo odbije njegov zahtjev. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Iz spisa predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 28. lipnja 2016. godine Ministarstvu socijalne politike i mladih, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakona o odvjetništvu, a vezano za nekretninu na adresi Paunovac 7 u Zagrebu koju koristi Centar za rehabilitaciju Zagreb, podnio zahtjev za dostavu informacija kojim je zatražio sljedeće: 1. temeljem kojeg programa se koristi predmetni prostor?, 2. koji je način korištenja predmetnog prostora - a) koliko korisnika koristi preko dana predmetni prostor, b) koliko korisnika spava odnosno noći u predmetnom prostoru, c) da li se predmetni prostor koristi preko vikenda?, d) da li se predmetni prostor koristi tijekom cijele godine?, 3. na koji se način koriste ostale podružnice Centra za rehabilitaciju Zagreb?, 4. na koji način su u pravilu smješteni korisnici (štićenici) Centra za rehabilitaciju?, 5. ostale važne informacije vezane za korištenje predmetnog prostora i 6. koliko sredstava je na godišnjoj razini osigurano za korištenje predmetnog prostora i koja je struktura troškova tih sredstava? Također je utvrđeno da je Ministarstvo socijalne politike i mladih po predmetnom zahtjevu donijelo rješenje KLASA: 008-01/16-03/32, URBROJ: 519-02-1-2/1-16-2 od 1. srpnja 2016. godine kojim je odbilo isti temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, navodeći u izreci da će se predmetni podnesak dostaviti nadležnoj ustrojstvenoj jedinici te Centru za rehabilitaciju Zagreb na daljnji postupak. Nadalje, utvrđeno je da je Ministarstvo socijalne politike i mladih dopisom KLASA: 008-01/16-03/32, URBROJ: 519-02-1-2/1-16-3 od 1. srpnja 2016., godine predmetni zahtjev dostavilo svoj Upravi za provedbu socijalne politike, organizaciju i nadzor ustanova, da je dopisom KLASA: 008-01/16-01/32, URBROJ: 519-02-1-2/1-16-4 od 1. srpnja 2016. godine isti zahtjev dostavilo Centru za rehabilitaciju Zagreb te da je Ministarstvo socijalne politike i mladih nakon zaprimanja očitovanja od navedene uprave te tijela javne vlasti, danih putem elektroničke pošte, izradilo odgovor Klasa: 550-06/16-11/157, Ur. broj: 519-04-1-2/1-16-5 od 22. srpnja 2016. godine koji je dostavljen žalitelju povodom njegovog upita.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 23. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je u kojim slučajevima tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu, odnosno u kojim slučajevima rješenjem odbija zahtjev, te kada ga odbacuje.
Člankom 21. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju, a ima saznanja o tijelu koje je posjeduje, dužno je, bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od zaprimanja zahtjeva, ustupiti zahtjev tome tijelu, a o čemu će obavijestiti podnositelja. Rokovi ostvarivanja prava na pristup informaciji računaju se od dana kada je nadležno tijelo javne vlasti zaprimilo ustupljeni zahtjev.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima, jer je razvidno da je žalitelj tražio informacije u zakonskom smislu, a iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti po zahtjevu podnositelja izradilo novu informaciju te nije razvidno koje od informacija koje su u istom zatražene posjeduje kao izrađene informacije u trenutku podnošenja zahtjeva, a koje ne.
Naime, uvidom u dokumentaciju iz spisa predmeta je razvidno da je predmetni zahtjev Ministarstvo socijalne politike i mladih okarakteriziralo kao upit te je isti dostavljen Centru za rehabilitaciju Zagreb, a nakon čijeg očitovanja je navedeno Ministarstvo donijelo osporeno rješenje te dostavilo žalitelju odgovore na pitanja. Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da isto treba poništiti iz razloga što se u konkretnom slučaju, iako se predmetni zahtjev po svom sadržaju sastoji od pitanja, trebao rješavati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno iz samog zahtjeva proizlazi da se isti odnosi na dokumentaciju koja bi barem djelomično morala postojati u materijaliziranom obliku u posjedu istoga tijela javne vlasti.
U ponovnom postupku povodom zahtjeva korisnika Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku je dužno provjeriti posjeduje li izrađene informacije na koje se odnosi traženje žalitelja iz predmetnog zahtjeva te je u obvezi po istom zahtjevu postupiti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Pri rješavanju predmetnog zahtjeva tijelo javne vlasti treba obratiti pažnju na činjenicu da ostvarivanje prava na pristup informacijama znači dostavu preslike zatraženih informacija. Naime, omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja te na taj način izrađivati novu informaciju. Ukoliko tijelo javne vlasti utvrdi da samo djelomično posjeduje zatražene informacije a da su iste u posjedu drugog tijela javne vlasti, u tom dijelu je u obvezi ustupiti predmetni zahtjev nadležnom tijelu javne vlasti.
Ukoliko tijelo javne vlasti u predmetnom slučaju utvrdi da posjeduje informacije koje se odnose na traženje žalitelja a da u pogledu istih postoje ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, potrebno je postupiti sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja. Napominje se da tijelo javne vlasti kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti da li je moguće žalitelju omogućiti djelomičan pristup traženoj informaciji. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obvezu tijelu javne vlasti u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima. Kada nema razloga za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti treba omogućiti slobodan pristup zatraženoj informaciji. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva. Potrebno je uzeti u obzir da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatražene informacije ili određenih dijelova zatraženih informacije temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.