KLASA: UP/II-008-07/16-01/02

URBROJ: 401-01/04-16-11

Zagreb, 11. listopada 2016.              

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Premanture, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja KLASA: UP/I-008-01/15-02/1, URBROJ: 531-08-15-1 od 9. studenog 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Poništava se rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja KLASA: UP/I-008-01/15-02/1, URBROJ: 531-08-15-1 od 9. studenog 2015. godine.

2.    Odobrava se ……… pristup preslici dopisa Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Uprave za inspekcijske poslove, Sektora inspekcijskog nadzora, Odjela inspekcijskog nadzora u Pazinu za područje Istarske županije KLASA: UP/I-362-02/06-02/1555, URBROJ: 531-07-1-24-09-27 od 22. siječnja 2009 godine, bez pripadajućih priloga.

3.    Djelomično se odobrava ……… pristup preslici:

-        dopisa Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Odjela za izvršni postupak i unapređenje rada područnih jedinica KLASA: 362-02/08-12/532, URBROJ: 531-07-09-5 od 7. siječnja 2009.  godine, bez pripadajućih priloga i to na način da se na citiranom dopisu u prvoj rečenici prekriju imena i prezimena podnositelja zahtjeva za izvršenjem inspekcijskog rješenja, ime i prezime njihova punomoćnika, imena i prezimena investitora, te podaci o čestici,

-        Kataloga bespravne gradnje 2015., na način da se na istoj prekrije fotografija, investitori i svi podaci o građevini, kao i utvrđenje,

-        Kataloga bespravne gradnje 2009., na način da se na istoj prekrije fotografija, svi podaci o građevini, kao i utvrđenje,

-        Prijedloga Programa uklanjanja bespravne gradnje 2009. na način da se istoj prekriju podaci o investitoru, namjeni i načinu korištenja građevine, atraktivnosti  područja.

4.    Odbija se zahtjev ……… u preostalom dijelu kao neosnovan.  

5.    Nalaže se Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. i članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer informacije koje žalitelji traži jesu informacije koje služe usuglašavanju mišljenja unutra jednog tijela javne vlasti i njihovo objavljivanje bi moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložilo žalbu u kojoj u bitnome navodi da je pobijanim rješenjem odbijen njegov zahtjev za pristup informacijama koji je podnio dana (22) 26. listopada 2015. godine. Nadalje navodi da je u zahtjevu tražio od Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Pazinu preko službenice za informiranje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja informaciju o dostavi  preslika  dokumenta ili dokumenata koji su izmijenili Uprava za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Pazinu i uprave za inspekcijske poslove, Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja u Zagrebu suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev zbog navodne neosnovanosti. Ističe kako se rješenje odnosi samo na točku 4. dok su  točke 1. 2. i 3. neodgovorene. Žalitelj navodi kako mu je odbijanjem uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama, te da rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Ističe kako nije točna tvrdnja da redovno dobiva informacije o inspekcijskom predmetu. Navodi kako je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje iz razloga pristranosti i na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama jer tražene informacije ne služe usuglašavanju i razmjeni stavova i mišljenja unutar tijela javne vlasti jer te informacije ne spadaju uopće u djelokrug rada predmetnih instanci, kontrola  pravomoćnih  izradaka Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula nije u domeni rada Uprava za inspekcijske poslove. Također navodi kako radi lakšeg razumijevanja dostavlja i jedan sažetak obrazloženja i listu priloga. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj u podnesku od 22. listopada 2015. godine kojeg je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja zaprimilo dana 26. listopada 2015. godine traži pomoć od službenice za informiranje vezano za nekoliko stvari. U točki 1. podneska upućuje službenicu na to da je dopis Upravi za inspekcijske poslove  KLASA: 008-01/15-01/12, URBROJ:531-08-15-8 od 28. srpnja 2015. i dalje neodgovoren kao i gomila drugih, u točki 2. podneska navodi da je nije dostavljen najvažniji akt kojim inspekcija u Pazinu  23. siječnja 2009.  zahtjeva ili traži uklanjanje divlje gradnje na k.č. 34/4 u Premanturi od Odjela za izvršni postupak i unapređenje rada područnih jedinica u Zagrebu, a za postojanje toga dokumenta je saznao sasvim slučajno tek 6. srpnja 2015. godine, te zahtjevom za pristup informacijama moli presliku tog dokumenta. U točki 3. podneska traži da ga se izvijesti zašto se nije ništa poduzelo odnosno zašto nije dobio bilo kakav odgovor  po njegovoj prijavi od 23. srpnja 2012. koja je u Područnoj službi Pazin zaprimljena 24. srpnja 2012., te u točki 4. podneska  traži  dostavu prepiske između Uprave za inspekcijske poslove Zagreb i one u Pazinu za koje je saznao  u razgovoru koji se vodio u prostorijama Građevinske inspekcije u Pazinu 6. srpnja i 5. listopada 2015. godine gdje je vidio podloge koje inspekcija koliko je njemu poznato ne dobiva redovnim putem ali koje može zatražiti, a radi se o zahtjevima i nacrtima podloga za legalizaciju objekata njihovog susjeda na građ. čestici k.č. 34/4 na kojoj se nalazi divlja gradnja i to točno na jedinom mogućem prilazu  njihovoj građevnoj parceli za čije se uklanjanje već devet i pol godina bore. Nadalje je utvrđeno da je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja donijelo rješenje KLASA: UP/I-008-01/15-02/1, URBROJ: 531-08-15-1 od 9. studenog 2015. godine, kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. i članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer informacije koje žalitelj traži jesu informacije koje služe usuglašavanju mišljenja unutra jednog tijela javne vlasti i njihovo objavljivanje bi moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 4. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama  propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija nastala u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz spisa predmeta proizlazi da je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja odbilo zahtjev žalitelja pozivajući se na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama bez da je prethodno provelo test razmjernosti i javnog interesa sukladno odredbama članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje kao tražene prepiske iz žaliteljeva podneska dostavljeno je sljedeće: dopis Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Uprave za inspekcijske poslove, Sektora inspekcijskog nadzora, Odjela inspekcijskog nadzora u Pazinu za područje istarske županije  KLASA: UP/I-362-02/06-02/1555, URBROJ: 531-07-1-24-09-27 od 22. siječnja 2009 godine s Prijedlogom izvršenja inspekcijskog rješenja KLASA: UP/I-362-02/06-02/1555, URBROJ: 531-07/1-24-06-1 od 19. svibnja 2006. godine, Katalogom bespravne gradnje 2015., Katalogom bespravne gradnje 2009., te dopis Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Odjela za izvršni postupak i unapređenje rada područnih jedinica KLASA: 362-02/08-12/532, URBROJ: 531-07-09-5 od 7. siječnja 2009.  godine  s podneskom odvjetnika ……… od 18.  prosinca 2008. i punomoći žalitelja i ……… kojom ovlašćuju navedenog odvjetnika za zastupanje radi uklanjanja bespravno izrađenih objekata.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

U žalbenom postupku je utvrđeno da žaliteljevo traženje u točkama 1. i 3. njegova podneska od 22. listopada 2015. godine, kojeg je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja zaprimilo dana 26. listopada 2015. godine, ne predstavlja zahtjev za pristup informacijama jer se traži stvaranje nove informacije koja u trenutku podnošenja zahtjeva nije postojala kao izrađena. Naime, žalitelj traži od službenice za informiranje zapravo očitovanje zašto određeni dopis stoji i dalje neodgovoren, kao i  gomila drugih dopisa, kao i očitovanje zašto se nije ništa poduzelo po njegovoj prijavi. Traženje pojašnjenja, očitovanje koje ne postoji kao izrađeno u trenutku postavljanja zahtjeva odnosno stvaranje nove informacije sukladno članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ne smatra se zahtjevom za pristup informacijama.

Člankom 23. stavkom 1. točkom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na način ostvarivanja njegova traženja. Dakle, kada se ne radi o zahtjevu za pristup informacijama sukladno citiranoj odredbi članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti ne donosi rješenje, pa u konkretnom slučaju Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja nije bilo u obvezi donijeti rješenje u pogledu točki 1. i 3. žaliteljevog podneska.

Nadalje, u žalbenom postupku je utvrđeno da tražena informacija iz točke 2. žaliteljeva podneska je dio prepiske koju je žalitelj zatražio u točki 4. svoga podneska. Stoga je neosnovan navod žalitelja da se pobijano rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja odnosi samo na točku 4. njegova podneska budući je točka 2. podneska sadržana u točki 4. podneska.

Uvidom u informacije koje su dostavljene kao prepiska koju je žalitelj tražio u svom podnesku i na koju se odnosi pobijano rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, razvidno je da se iste odnose na građevinu žaliteljevog susjeda, da iste sadrže osim podataka o građevini i osobne podatke o fizičkim osobama, kao što su imena i prezimena. Iz spisa predmeta proizlazi da žalitelj iskazuje interes za tražene informacije budući mu je susjed na planiranoj cesti nezakonito sagrađenom građevinom zatvorio prilaznu cestu do njegove građevne parcele, te sporna barikada ni nakon 10 godina nije uklonjena. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se o građevini za koju bi postojao prevladavajući javni interes na temelju kojega bi se pristup informacijama trebao omogućiti bilo kojem korisniku prava na pristup informacijama.

Razmatrajući dopis Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Uprave za inspekcijske poslove, Sektora inspekcijskog nadzora, Odjela inspekcijskog nadzora u Pazinu za područje Istarske županije KLASA: UP/I-362-02/06-02/1555, URBROJ: 531-07-1-24-09-27 od 22. siječnja 2009 godine, bez pripadajućih priloga, a na koji dopis se odnosi točka 2. izreke ovog rješenja, u žalbenom postupku utvrđeno je da se radi o službenom dopis koji ne sadrži neko od ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, tijela javne vlasti u okviru svog djelokruga rada izrađuju obvezujuća i neobvezujuća mišljenja i prijedloge, a neovisno da li se radi o jednoj ili drugoj vrsti mišljenja, prijedloga i slično, činjenica je da su ih izradila tijela javne vlasti u okviru svog djelokruga rada. Suprotno zauzetom stajalištu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja u konkretnom slučaju ne radi se o usuglašavanju mišljenja unutra jednog tijela javne vlasti odnosno internoj prepisci koja bi bila ograničena samo na uporabu unutar tijela javne vlasti.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem naložiti tijelu javne vlasti da  korisniku omogući pristup traženoj informaciji odnosno da odluči o zahtjevu korisnika te odrediti primjereni rok u kojem je dužno to učiniti.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u točkama 1., 2. i 5. izreke ovog rješenja.

Vezano za dostavljeni dopis Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Odjela za izvršni postupak i unapređenje rada područnih jedinica KLASA: 362-02/08-12/532, URBROJ: 531-07-09-5 od 7. siječnja 2009. godine, Katalog bespravne gradnje 2015., Katalog bespravne gradnje 2009., Prijedlog Programa uklanjanja bespravne gradnje 2009., u žalbenom postupku razmotreno je da li isti sadrže neko od ograničenja prava na pristup informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je utvrđeno da isti sadrže osobne podatke koje bi trebalo zaštititi.  Tako je uvidom u dopis Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Odjela za izvršni postupak i unapređenje rada područnih jedinica KLASA: 362-02/08-12/532, URBROJ: 531-07-09-5 od 7. siječnja 2009.  godine, u žalbenom postupku utvrđeno da isti sadrži imena i prezimena podnositelja zahtjeva za izvršenjem inspekcijskog rješenja, ime i prezime njihova punomoćnika, imena i prezimena investitora, te podatke o čestici. Nadalje, uvidom u Katalog bespravne gradnje 2015. utvrđeno je da isti sadrži osobne podatke investitora, te podatke o građevini, dok je uvidom u Katalog bespravne gradnje 2009. utvrđeno da isti sadrži podatke o građevini. Razmatrajući Prijedlog Programa uklanjanja bespravne gradnje 2009. u žalbenom postupku utvrđeno je da isti sadrži osobne podatke investitora i podatke građevini.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. istog Zakona je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. ,3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Zakonom o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11. i 106/12. – pročišćeni tekst) uređuje se zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj, a svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati, a osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki ili mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.

Člankom 7. stavkom 1. podstavkom 1. do 8. istog Zakona propisan je pravni temelj prikupljanja i obrade osobnih podataka.

Odredbom članka 11. stavka 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovog Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Ukoliko bi žalitelju bile omogućene gore navedene informacije koje tijelo javne vlasti posjeduje temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, a bez zaštite osobnih podataka, osobni podaci koje ne čine samo ime i prezime osobe već i sva obilježja specifična za njezin identitet odnosno svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati, bili bi povrijeđeni. Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku utvrđeno je da ne prevladava javni interes u odnosu na zaštićeni interes odnosno da u konkretnom slučaju prevladava zaštita osobnih podataka.

Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Stoga je odlučeno da se žalitelju djelomično omogući pristup traženim informacijama, na način da se na dostavljenim dokumentima zaštite osobni podaci, te je na temelju članka 117. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku, a sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u točki 3. izreke ovog rješenja.

Uvidom u podnesak odvjetnika ……… od 18. prosinca 2008. godine, te punomoć žalitelja i ………, kojom ovlašćuju odvjetnika ……… za zastupanje radi uklanjanja bespravno izrađenih objekata, u žalbenom postupku utvrđeno je da isti sadrže osobne podatke fizičkih osoba. Ukoliko bi žalitelju bile omogućene prethodno navedene informacije, bez obzira što su žalitelju poznate, iste bi se trebale omogućiti bilo kojem drugom korisniku koji bih ih zatražio, a što radi zaštite osobnih podataka nije moguće. Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku utvrđeno je da ne prevladava javni interes u odnosu na zaštićeni interes odnosno da u konkretnom slučaju prevladava zaštita osobnih podataka.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku, a sukladno članku 23. stavku 5. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama i članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u točki 4. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.    

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.