KLASA: UP/II-008-07/15-01/290
URBROJ: 401-01/05-16-05
Zagreb, 14. 10. 2016.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, KLASA: 008-02/15-010/005, URBROJ: 559-01/3-15-004 od 3. 7. 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, KLASA: 008-02/15-010/005, URBROJ: 559-01/3-15-004 od 3. 7. 2015. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: DZIV) odbačen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer tijelo javne vlasti ne posjeduje zatraženu informaciju te nema daljnjih saznanja gdje se ona nalazi.
Protiv pobijanog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je u svojoj dopuni zahtjeva za traženom informacijom (elektronička poruka DZIV-u od 19. 6. 2015.) u svrhu prepoznavanja tražene informacije, uputila na godišnje izvješću DZIV-a za 2007. godinu, toč. 8.2.2., te godišnje izvješće DZIV-a od 2008. godine, toč. 3.3.2.2. Iz godišnjeg izvješća DZIV-a iz 2007. godine pod točkom 8.2.2. Bilateralni projekti pomoći, najavljuje se početak projekta „Jačanje institucionalnog kapaciteta Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske“, čiji je korisnik DZIV, a jedna komponenta projekta je izrada Studije izvedivosti preustroja Zavoda u samofinancirajuću javnu organizaciju. Također, u godišnjem izvješću DZIV-a iz 2008. godine, pod toč. 3.3.2.2. Bilateralni projekti pomoći, navedeno je kako je projekt „Jačanje institucionalnog kapaciteta Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske“ koji sadrži predmetnu Studiju, proveden. Ujedno, u Nacionalnoj strategiji razvoja sustava intelektualnog vlasništva Republike Hrvatske za razdoblje 2010. – 2012. (dokumentu Vlade RH, koji je izradio DZIV), na stranici 17. pod Mjerom 5.: „Statusni preustroj sukladno odredbama Strategije reforme državne uprave i nalaza Studije izvedivosti prelaska na samofinanciranje DZIV-a“ spominje se traženi dokument. Žaliteljica smatra kako je nesporno da bi predmetnu studiju trebao imati DZIV, te dodaje kako se osobno, putem interneta upustila u istraživanje dostupnosti navedene Studije, te je doznala kako je Fakultet za organizaciju i informatiku sklopio sa DZIV-om ugovor glede tražene Studije, a podizvršitelji tražene Studije bili su Zavod za informatičku djelatnost Hrvatske i Sub Divo d.o.o. Ujedno joj je u Zavodu za informatičku djelatnost Hrvatske rečeno da sigurno u arhivi imaju navedenu Studiju, no da trebaju dobiti suglasnost od DZIV-a za daljnje prosljeđivanje navedene Studije. Sukladno navedenom, žaliteljica predlaže Povjereniku za informiranje da kao drugostupanjsko tijelo naloži prvostupanjskom tijelu – DZIV-u: dostavu preslika „Studije izvedivosti preustroja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo u samofinancirajuću organizaciju.“
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 18. 6. 2015., odnosno dopunjenim zahtjevom od 19. 6. 2015. godine zatražila od DZIV-a dostavu preslika „Studije izvedivosti preustroja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo u samofinancirajuću organizaciju“ koju su izradili neovisni švedski stručnjaci.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je DZIV pobijanim rješenjem odbacio žaliteljičin zahtjev za pristup informacija iz razloga jer ne posjeduje zatraženu informaciju te nema daljnjih saznanja gdje se ona nalazi.
U obrazloženju pobijanog rješenja, DZIV navodi kako je rješavajući o istovjetnom zahtjevu drugog korisnika ustupio predmetni zahtjev Ministarstvu vanjskih i europskih poslova (u daljnjem tekstu: MVEP), koje je 2. rujna 2014. godine obavijestilo DZIV da ne posjeduje traženu Studiju, te je predložilo da se zahtjev ustupi Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije (u daljnjem tekstu: MRRFEU). DZIV potom navodi kako je od MRRFEU-a dana 18. 9. 2014. godine zaprimio odgovor u kojem se navodi da MRRFEU ne posjeduje traženu Studiju, te o njoj nema nikakvih daljnjih saznanja i informacija, već ponovno upućuje na DZIV i MVEP.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je DZIV nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te kako nije pružio nikakve dokaze da ne posjeduje traženu Studiju. Iz spisa predmeta jasno proizlazi kako je projekt „Jačanje institucionalnog kapaciteta Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske“, čiji je DZIV korisnik i koji sadrži predmetnu studiju, proveden i okončan.
Slijedom navedenog, neprihvatljivo je uskraćivanje pristupa informacije samim citiranjem zakonske definicije, bez davanja dodatnih obrazloženja ili dokaza.
Pogotovo treba imati na umu kako je žaliteljica u žalbi ukazala gdje se informacija može nalaziti, te kako je, sukladno njezinoj tvrdnji, potrebna suglasnost DZIV-a da se dođe do informacije.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.