KLASA: UP/II-008-07/14-01/271

URBROJ: 401-01/05-16-03

Zagreb, 27. 10. 2016.

Povjerenica za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13), povodom žalbe trgovačkog društva Unis telekomunikacije d.d. iz Mostara, Dr. Ante Starčevića 50, zastupanog po punomoćniku ………, odvjetniku u ……… iz Zagreba, ……… (u daljnjem tekstu. žalitelj),  izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Odašiljači i veze d.o.o., ur. broj: 510133 NAB od 16. 5. 2014. godine,  u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba trgovačkog društva Unis telekomunikacije d.d., zastupanog po punomoćniku ………, odvjetniku u ………, izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Odašiljači i veze d.o.o., ur. broj: 510133 NAB od 16. 5. 2014. godine.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem trgovačkog društva Odašiljači i veze d.o.o. odbijen je žaliteljev zahtjev za pristup informacijama od 5. 5. 2014. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.

Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje pobija u cijelosti, te kako je pobijano rješenje nezakonito, s obzirom da se tijelo javne vlasti općenito poziva na odredbe članka 15. stavka 2. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, bez navođenja konkretnog razloga koji su eventualno ispunjeni i kojima bi se korisniku prava ograničilo pravo na pristup informacijama, a osobito je neprihvatljivo da se kao razlog odbijanja navodi u dijelu obrazloženja kako stranka ugovora, Ministarstvo komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine, nije suglasna da se trećoj osobi prezentira na uvid predmetni ugovor, pozivajući se na članak 9. ugovora. Žalitelj ujedno ukazuje žalbenom tijelu kako je sklapanju predmetnog ugovora prethodio po treći put raspisani međunarodni javni natječaj za izradu prve faze uvođenja digitalne zemaljske televizije u Bosni i Hercegovini, a koji je natječaj/tender u natječajnoj dokumentaciji propisao sve javne uvjete koji su i kao takvi dostupni i široj javnosti. U tom smislu u konkretnom se ne može govoriti o eventualnoj tajnosti podataka bilo kao poslovne ili druge zaštite podataka. Žalitelj posebno ističe da je pozivanje tijela javne vlasti na odredbu članka 9. međusobnog ugovora sa drugom ugovornom stranom suprotno duhu i smislu već Zakona o javnoj nabavi, a kamoli Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se na takvu odredbu u ovom postupku nitko ne može pozivati na štetu korisnika zakonskog prava. Žalitelj još navodi kako tijelo javne vlasti u pobijanom rješenju ponovno općenito navodi kako je u skladu s člankom 16. Zakona o pravu na pristup informacijama provelo test razmjernosti i javnog interesa, međutim nije razvidno odnosi li se taj postupak na odredbu članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7., ili po točki istog stavka članka Zakona, u kojem smislu je potrebno pribaviti i prethodno mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost. Sukladno svemu navedenom, žalitelj predlaže žalbenom tijelu nakon što utvrdi činjenice relevantne za donošenje zakonite odluke, usvojiti žalbu kao osnovanu, te u skladu s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, rješenjem omogućiti žalitelju pristup informaciji.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 5. 5. 2014. godine od trgovačkog društva Odašiljači i veze d.o.o. zatražio dostavu Ugovora sklopljenog 21. 3. 2014. godine između  trgovačkog društva Odašiljači i veze d.o.o. i Ministarstva komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine, sklopljenog u Sarajevu, kojim je ugovorena izrada prve faze uvođenja digitalne zemaljske televizije u Bosni i Hercegovini.

U obrazloženju pobijanog rješenja trgovačko društva Odašiljači i veze d.o.o. navodi kako je u provedenom postupku utvrđeno da se zatražena informacija nalazi kod tijela javne vlasti, ali ista podliježe ograničenju iz članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, te da Ugovor sklopljen između tijela javne vlasti i Ministarstva komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine člankom 9. propisuje da će isti tretirati kao povjerljiv i neće se, bez pisane suglasnosti predočiti trećoj strani, kako Ugovor, tako niti bilo koji dokument ili druge informacije koje su u vezi s Ugovorom. U  tom smislu, tijelo javne vlasti navodi kako je dana 12. 6. 2014. godine zatražilo suglasnost od Ministarstva komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine za dostavom Ugovora žalitelju, te kako je Ministarstvo dostavilo svoje očitovanje iz kojeg je vidljivo da isto nije suglasno da se Ugovor da na uvid trećoj strani, pozivajući se na članak 9. Ugovora.

Uvidom u dostavljeni spis predmeta, Povjerenica za informiranje je ustvrdila kako je tijelo javne vlasti dana 15. 5. 2014. godine provelo test razmjernosti i javnog interesa, sukladno odredbi članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je utvrdilo kako će se ograničiti pristup informaciji vezano uz žaliteljev zahtjev za pristup informacija, jer je informacija poslovna tajna, te kako bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji bio ozbiljno povrijeđen interes ugovornih strana, stoga prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes. U tom smislu je tijelo javne vlasti konstatiralo kako je sastavni dio Ugovora ponuda trgovačkog društva Odašiljači i veze d.o.o., koja uključuje tehničko rješenje koje je isključivi plod znanja i rada trgovačkog društva Odašiljači i veze d.o.o., i neprihvatljivo je isti dostaviti izravnim konkurentima na provedenom i mogućim budućim natječajima. Tijelo javne vlasti još navodi kako interes javnosti nije bio velik, nisu zaprimljeni upiti niti zahtjevi o pravu na pristup informacijama vezani uz predmetni ugovor, osim jednog upita novinara televizijskog i medijskog portala BiH, čija pitanja su se odnosila na navedeni posao, na što je odgovoreno i objavljeno u medijima.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona, dok je člankom 15. stavkom 2. točkom 2. navedenog Zakona propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

U žalbenom postupku je utvrđeno kako tijelo javne vlasti nije u pobijanom rješenju  točno ukazalo o kojem se zakonskom ograničenju  iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama radi, odnosno tijelo javne vlasti je propustilo navesti da je podstavak 2. stavka 2. članka 15. navedenog Zakona razlog uskrate informacije, a ujedno je propustilo izrijekom navesti da informacija predstavlja poslovnu tajnu.

Međutim, iz samog konteksta rješenja se može utvrditi da je razlog uskrate informacije poslovna tajna, te se ujedno u dokumentu u kojem je zabilježen provedeni test razmjernosti i javnog interesa, jasno ističe kako zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.

Slijedom navedenog, pobijano rješenje se ne može smatrati nezakonitim, kako to navodi žalitelj u svojoj žalbi. Osim toga, poništavanje prvostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak bi u ovom slučaju bilo suprotno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti upravnog postupka.

Sukladno članku 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

U žalbenom postupku je utvrđeno da je zadovoljen formalni element postojanja poslovne tajne, odnosno u članku 9. predmetnog Ugovora stoji kako se ugovorne strane slažu da će ovaj Ugovor tretirati kao povjerljiv i neće, bez pismene suglasnosti druge strane, predočiti trećoj strani ni ovaj Ugovor, niti bilo kakav dokument ili druge informacije koje su u vezi s ovim Ugovorom.

U žalbenom postupku je potom utvrđeno, da, iako trgovačkog društva Odašiljači i veze d.o.o. predstavlja tijelo javne vlasti u Republici Hrvatskoj, ono se javilo kao ponuditelj na međunarodnom javnom natječaju, dakle, ponudilo je svoje kompetencije i usluge na tržištu.

U tom smislu je potrebno razlikovati situaciju u kojoj tijelo javne vlasti djeluje u okviru svojih javnopravnih ovlasti, acta iure imperii, od situacije u kojoj tijelo javne vlasti djeluje kao privatnopravna osoba, u okviru ekonomske aktivnosti na tržištu, acta iure gestionis.

U ovom slučaju se trgovačko društvo Odašiljači i veze d.o.o. ne nalazi u poziciji nositelja javnih ovlasti već u poziciji sudionika tržišne utakmice, odnosno motivirano je isključivo komercijalnim razlozima.

Osim navedenog, u provedenom postupku nije utvrđeno da prevladava javni interes za predmetni natječaj, prvenstveno jer u ovom slučaju trgovačko društvo Odašiljači i veze d.o.o. nije trošilo javni novac, nije se radilo o pitanju moguće korupcije namještanja natječaja, javne sigurnosti i javnog zdravlja, proračunskog novca i slično. Kao što je prethodno navedeno, trgovačko društvo Odašiljači i veze d.o.o je sudjelovalo na javnom natječaju koje je raspisalo Ministarstva komunikacija i prometa BiH, dakle eventualni javni interes u ovom slučaju, s obzirom da se radi o proračunskom novcu Bosne i Hercegovine, imaju građani Bosne i Hercegovine, a Povjerenica za informiranje nije nadležna razmatrati javni interes građana Bosne i Hercegovine.

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da ne prevladava javni interes u odnosu na poslovnu tajnu kao zaštićeni interes. Naime, kao i druga trgovačka društva, Odašiljači i veze d.o.o. su  usmjereni na produktivnost, efikasnost, kao i kontinuirani i održivi rast poslovanja.

Stoga informacije u vezi poslovanja trgovačkog društva Odašiljači i veze d.o.o., a otkrivanjem kojih bi se narušila konkurentnost navedenog trgovačkog društva, te bi otkrivanjem neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese, ne mogu biti javne.

Sukladno  navedenom, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je u pobijanom rješenju ispravno primijenjen razlog ograničenja propisan člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno tijelo javne vlasti je ispravno utvrdilo kako zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.