KLASA: UP/II-008-07/15-01/288

URBROJ: 401-01/04-16-02

Zagreb, 28. rujna 2016.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ………. iz Đakova, ………, izjavljene protiv rješenja Prekršajnog suda u Osijeku Broj: 26-Su-175/15-5 od 27. svibnja 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Prekršajnog suda u Osijeku Broj: 26-Su-175/15-5 od 27. svibnja 2015. godine.

2. Odbacuje se zahtjev za pristup informacijama ……… od 13. svibnja 2015. godine, kao i dopuna zahtjeva od 14. svibnja 2015. godine.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Prekršajnog suda u Osijeku odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanje prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se podaci koje žalitelj traži ne smatraju informacijom u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.  

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da podnosi žalbu zbog nezakonite odluke, pogrešne primjene prava i uskrate zajamčenog prava na pristup informacijama. Navodi kako je pobijana odluka u potpunosti nezakonita i proturječi sama sebi tim više što obrazloženje iste ne daje odgovor na razloge i smisao kojim se uskraćuje pravo na pristup informacijama upravo zato što je točno naglašeno u zahtjevnici od 13. svibnja 2015. godine da se traži pisana odluka koja uz godišnji raspored poslova za 2005. godinu potvrđuje po predsjednici suda opravdanje  opterećenosti ili dodjelu predmeta iz grane gospodarstva njemu i sutkinji Renati Kuna prijeporne kalendarske godine, a što se isto tako traži po zahtjevnici od 14. svibnja 2015. godine budući nedostaje po kojim se odlukama predsjednika suda njemu uskraćuje pravo primitka  predmeta na 20% u kalendarskoj godini 2006. zbog same činjenice da je isti bio predsjednik grane gospodarstva, k tomu da je u istoj kalendarskoj godini sutkinja Željka Bubalović Ravlić primila manje predmeta i bila u privilegiranom položaju u odnosu na njega i ostale suce. Ističe kao se traži bilo koja pisana odluka ili rješenje po predsjednici suda obzirom na jasno iskazane okolnosti koje upućuju na zaključak da  takvi  podaci postoje na sudu. Nadalje navodi kako su predsjedniku suda ispostavljeni svi točni podaci i okolnosti  koji upućuju na zaključak da su u kalendarskog godini 2005. suci Ljiljana Ergotić i Davor Džebić bili manje opterećeni za 177 odnosno 158 predmeta, a da je on sudac grane gospodarstva  referade 9. bio predsjednik odjela navedene grane prijeporne kalendarske godine s uskraćenih 20% manje primljenih predmeta i da je u istoj grani bila raspoređena  sutkinja  Željka Bubalović Ravlić koja je primila 85 predmeta manje od njega. Ističe kako pri svemu tome nedostaje pisana odluka koja opravdava suce Ljiljanu Ergotić i Davora Džebića na primitak manje 177, odnosno 158 predmeta u odnosu na njega i sutkinju Renatu Kunu, zatim pisana odluka  po predsjedniku suda  kojom je određeno da on nema pravo primitka 20% manje predmeta u navedenoj godini, isto tako i odluka kojom opravdava  sutkinju  Željku Bubalović Ravlić na primitak 85 predmeta manje od njega, a koje bi bile u skladu s Godišnjim rasporedom poslova za 2005. odnosno 2006. godinu, budući je prijepornim godišnjim rasporedom poslova on bio predsjednik odjela grane gospodarstva, a istaknutih  kalendarskih godina su suci Željka Bubalović Ravlić, Ljiljana Ergotić i Davor Džebić bili u privilegiranom i povoljnijem položaju što je u koliziji s Zakonom o sudovima i Sudskim poslovnikom. Nadalje navodi kako istaknute činjenice potvrđuju statistička izvješća 2005. i 2006., kao i godišnji rasporedi poslova prijepornih kalendarskih godina pa mu nisu jasni razlozi za donošenje odbijajuće odluke, te kako nije bitno da li je korisnik  prava pristupa na informiranje iskoristio svoja prava kroz navedeno razdoblje po drugoj osnovi budući da nema pravo pristupa na informiranje ni nakon devet godina. Također navodi kako je netočna tvrdnja o zlouporabi prava na pristup informacijama, te da on nije od predsjednika suda tražio bilo kakvo očitovanje o stavljanju u neravnopravan položaj prigodom dodjele predmeta 2005. i 2006. godine, pa je pogrešno u rješenju navedeno da se podaci koje traži na smatraju informacijama. Ističe kao se točno traži podatak o odluci predsjednika suda kojim se uskraćuje  povlastica  predsjedniku odjela grane gospodarstva na manji primitak predmeta za navedenu kalendarsku godinu što iznosi po 20%, te podatak kojim se daju povlastice  primitka za manje od 85 predmeta sutkinji Željki Bubalović Ravlić odnosno 177 i 158 predmeta sucima Ljiljani Ergotić i Davoru Džebiću, a na njegovu štetu, kao i Renate Kune. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom od 13. svibnja 2015. godine u kojem se pozvao na odredbe Zakona o pravu na pristup  zatražio od Prekršajnog suda u Osijeku pravo pristupa informacijama ili pisanu odluku po predsjedniku suda koja ukazuje na vjerodostojnost u zahtjevu istaknutih okolnosti, a vezano za kršenje Zakona o sudovima i Sudskog poslovnika na njegovu štetu i  na štetu sutkinje Renate Kune koji su u 2005. godini opterećeni za više predmeta dok su sutkinja Ljiljana Ergotić i sudac Davor Džebić, te osobito Željka Bubalović Ravlić bili manje opterećeni i stavljeni u povoljniji položaj. Nadalje je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom od 14. svibnja 2015. godine u kojem se pozvao na odredbe Zakona o pravu na pristup zatražio od Prekršajnog suda u Osijeku pisanu odluku, rješenje ili naredbu koja potvrđuje okolnosti iz zahtjeva točnije bilo koji oblik prava pristupa informacijama po predsjedniku suda koji ukazuje na vjerodostojnost u zahtjevu istaknutih okolnosti a vezano za kršenje Zakona o sudovima i Sudskog poslovnika na njegovu štetu koji je kako sam navodi u 2006. godini bio opterećen bez ikakve osnove sa 182 predmeta iz područja gospodarstva, te uz to zaprimio dodatnih 620 gospodarstvenih predmeta, pritom zanemarujući primljene predmete iz prometa i predmete iz dežurstva, iako je u navedenoj kalendarskoj godini po Godišnjem rasporedu bio predsjednik odjela s pravom rasterećenja primitka predmeta 20%. Također je utvrđeno da je žaliteljev zahtjev od 14. svibnja 2015. godine tretiran kao dopuna njegovog zahtjeva od 13. svibnja 2015. godine. Odlučujući o zahtjevu žalitelja Prekršajni sud u Osijeku donio je rješenje Broj: 26-Su-175/15-5 od 27. svibnja 2015. godine kojim je odbio zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se podaci koje žalitelj traži ne smatraju informacijom u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.  

Člankom 117. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo poništiti rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).

Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisno je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Prekršajni sud u Osijeku u svom dopisu upućenom Povjerenici za informiranje Broj: 26-Su-175/15-10 od 20. srpnja 2015. godine pojasnio je da su zahtjevi žalitelja od 13. i 14. svibnja. 2015. godine protumačeni kao zahtjev i dopuna zahtjeva te je o istom doneseno jedinstveno rješenje Broj: 26-Su-175/15-5 od 27. svibnja 2015. godine koje je ispravljeno rješenjem Broj: 26-Su-175/15-8 od 5. lipnja 2015. godine temeljem članka 104. Zakona o općem upravnom postupku zbog  očite greške u pisanju. U dopisu se navodi da je zahtjev žalitelja protumačen kao i ranije podneseni zahtjev žalitelja odnosno kao zahtjeva za očitovanjem predsjednika suda o pravilnosti, zakonitosti i poštivanju Godišnjeg rasporeda polova za 2005. i 2006. godinu zbog čega su isti odbili temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje se u dopisu navodi kako je žalitelj sudac Prekršajnog suda u Osijeku od 1998. godine zbog čega su smatrali da je istom moralo biti poznato da predmetna odluka ne postoji u pisanom obliku budući je člankom 39. Sudskog poslovnika („Narodne novine“, broj 80/97, 20/98, 118/01, 49/03, 32/04 i 9/06) koji je bio na pravnoj snazi 2005. i 2006. godine bilo propisano da se utvrđeni godišnji raspored poslova „može“ u tijeku godine mijenjati zbog znatnijeg povećanja broja predmeta određene vrste, zbog traženja da se pojedinoj vrsti predmeta odnosno pravnih stvari dade prvenstvo u rješavanju, zbog dulje odsutnosti suca ili drugog zaposlenika i drugih opravdanih razloga, dakle nije postojala odredba obligatorne naravi koja bi nalagala izmjenu godišnjeg rasporeda poslova. Ističu kako je člankom 33. Sudskog poslovnika bilo propisano da  predmete u rad sucima raspoređuje predsjednik suda u sudovima bez ustrojenih sudskih odjela odnosno predsjednik odjela u sudovima  u kojima su ustrojeni sudski odjeli, da su tijekom 2005 i 2006. godine u Prekršajnom sudu u Osijeku bila  ustrojena tri odjela: Odjel za prekršaje iz područja gospodarstva, Odjel za prekršaje iz područja sigurnosti prometa i Odjel za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti, a upravo je žalitelj bio predsjednik Odjela za prekršaje iz područja gospodarstva u 2006. godini. Nadalje ističu kako je nejasno zašto žalitelj nakon gotovo deset godina traži posebnu odluku kojom mu je uskraćeno  pravo na primitak 20% manje predmeta u rad. Također ističu kako Okvirnim mjerilima za određivanjem broja sudaca u prekršajnim sudovima koja su tada bila na pravnoj snazi KLASA: 710-01/95-01/07, URBROJ: 514-05-01/1-95-2 od 20. studenog 1995. nije bilo predviđeno umanjenje odnosno oslobođenje u nekom određenom postotku od rada na sudskim predmetima za predsjednike sudskih odjela nego je člankom 6. bilo propisano da se u opsegu u kojem se obavljaju poslovi predsjednika sudskog odjela, a time se smanjuje sudačka dužnost predsjedniku odjela broj sudaca povećava na sljedeći način: u sudskom odjelu 3-10 sudaca  za 0,2 suca, tek je Okvirnim mjerilima za rad sudaca prekršajnih sudova KLASA: 700-01/08-01/270, URBROJ: 514-03-01-10-4 od 17. veljače 2010. propisano da se u sudskim odjelima do 10 sudaca predsjedniku sudskog odjela umanjuje sudačka dužnost za 20%. Vezano za  činjenicu da je sutkinja Željka Ravlić-Bubalović primila manje predmeta ističu kako je ista bila na bolovanju odnosno porodiljinom dopustu i nije bilo poznato kada će se ista vratiti zbog čega je i nastala razlika u broju zaprimljenih predmeta, a nije bilo potrebe za mijenjanjem ranije utvrđenog Godišnjeg rasporeda poslova za tekuću godinu, a niti je donesena posebna odluka u pisanom obliku kojom bi se sutkinji Željki Ravlić-Bubalović obustavio upis predmeta tijekom korištenja porodiljinog dopusta jer to prema propisima koji su tada bili na snazi nije bilo obvezno. Vezano za navode da su žalitelj i Renata Kuna stavljeni u neravnopravni položaj ističu kako se u obzir treba uzeti ukupan broj svih predmeta koje je svaki pojedini sudac imao u radu u pojedinom razdoblju, pa kada se zbroji broj neriješenih predmeta iz ranijeg razdoblja s brojem zaprimljenih predmeta tijekom izvještajnog razdoblja dobije se podataka da je žalitelj imao tijekom 2005. i 2006.  manji broj predmeta u radu od ostalih sudaca odnosno bio je manje radno  opterećen od ostalih. Kao primjer navode kako je 2005.  godinu započeo s ukupno 63 neriješena predmeta te je iste godine zaprimio još ukupno 1014 predmeta, dakle imao je ukupno u radu 1076 predmeta dok je sutkinja Ljiljana Ergotić  istu  godinu započela s ukupno 297 neriješenih predmeta, te je tijekom godine zaprimila ukupno 831 predmet, odnosno u radu je  imala ukupno 1128 predmeta ili 52 predmeta više od žalitelja. Ističu kako je nejasno  zbog čega ni žalitelj bio u neravnopravnom položaju i zbog čega bi po njegovu  mišljenju „neravnopravan položaj  trebalo opravdati  donošenjem nekakve pisane odluke za koju  uporno tvrdi da postoji iako  nije niti postojala  pravan osnova za njeno  donošenje. Vezano za suca Davora Džebića ističu kako isti nije niti bio 2005. i 2006.  raspoređen u Odjelu za prekršaje iz područja gospodarstva kao pogrešno tvrdi žalitelj, te da isti nije zaprimio niti jedan predmet iz područja gospodarstva, već je imao u radu gospodarstvene predmete jer je iste prenio iz 2004. kao neriješene. Napominju kako se iz svega navedenog  nameće pitanje  zlouporabe Zakona o pravu na pristup informacijama jer je iz zahtjeva žalitelja vidljiva upornost da dokaže kršenje odredbi Zakona o sudovima i sudskog poslovnika, odnosno žaliteljev  pristrani  subjektivni odnos  i pokušaj  izazivanja  neprimjerene reakcije  i dokazivanja propusta od strane predsjednice suda.

Iz spisa predmeta proizlazi da Prekršajni sud u Osijeku ne posjeduje tražene informacije.

Sukladno navedenom, iako je Prekršajni sud u Osijeku pogrešno zaključio da se žaliteljevo traženje ne smatra informacijom u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da je u žalbenom postupku utvrđeno da Prekršajni sud u Osijeku ne posjeduje tražene informacije s obzirom da se iste nisu ni izrađivale, ispunjeni su uvjeti za odbacivanje zahtjeva za pristup informacijama žalitelja od 13. svibnja 2015. godine, kao i dopune zahtjeva od 14. svibnja 2015. godine, sukladno članku 23. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr.  sc. Anamarija Musa, dipl.  iur.