KLASA: UP/II-008-07/14-01/206

URBROJ: 401-01/06-16-08

Zagreb, 20. lipnja 2016.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Udruge za nezavisnu medijsku kulturu iz Zagreba (dalje u tekstu: žaliteljica), ………, izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d. URBROJ: E-2062/14/ZV od 14. ožujka 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d. URBROJ: E-2062/14/ZV od 14. ožujka 2014. godine.

2. Djelomično se odobrava žaliteljici pristup preslikama:

- Ugovora o autorskom djelu, sklopljenog 10. srpnja 2012. godine između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao naručitelja i ……… kao autora, na način da se na istom prekriju adresa, naziv banke i broj deviznog računa autora

- Ugovora o autorskom djelu, sklopljenog 10. srpnja 2012. godine između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao naručitelja i ……… kao autora, na način da se na istom prekriju OIB, adresa naziv banke i broj žiro-računa autora

- Ugovora o djelu, sklopljenog 10. srpnja 2012. godine između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao naručitelja i ……… kao izvršitelja, na način da se na istom prekriju OIB, adresa, naziv banke i broj žiro-računa izvršitelja

- Ugovora o autorskom djelu, sklopljenog 10. srpnja 2012. godine između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao naručitelja i …….. kao autora, na način da se na istom prekriju OIB, adresa, naziv banke i broj žiro-računa autora, i

- Ugovora o djelu, sklopljenog 10. srpnja 2012. godine između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao naručitelja i ……… kao izvršitelja, na način da se na istom prekriju adresa, naziv banke i broj žiro-računa izvršitelja.

3. Odbija se zahtjev žaliteljice u pogledu pristupa informacijama u preostalom dijelu.

4. Nalaže se trgovačkom društvu Hrvatska elektroprivreda d.d. da u roku od 8 dana od zaprimanja ovog rješenja omogući žaliteljici pristup odobrenim informacijama, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama žaliteljice od 16. siječnja 2014. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2.. a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su zatražene informacije zaštićene Zakonom o zaštiti osobnih podataka te jer iste predstavljaju poslovnu tajnu.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi kako izjavljuje istu, jer je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev iz razloga navedenih u članku 15. stavku 2. točkama 2. i 4. istog Zakona te joj tako uskratilo zakonsko pravo na pristup informacijama. Nadalje, navodi da rješenje osporava u cijelosti zbog pogrešne primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Žaliteljica prije svega napominje kako je Hrvatska elektroprivreda d.d. pogrešno primijenila odredbu članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, kojom je jasno definirana poslovna tajna te navodi da je iz odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jasno da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, a s obzirom da isplaćeni honorari predstavljaju javni novac. Nadalje, žaliteljica navodi da se u predmetnom slučaju radi o projektu izgradnje hidroelektrane na rijeci Ombla, dakle na općem dobru koje je kao ustavno pravo zaštićeno člankom 52. Ustava Republike Hrvatske te koje u skladu s odredbom članka 7. Zakona o vodama uživa osobitu zaštitu Republike Hrvatske. Žaliteljica navodi i da se radi o projektu na općem dobru i od općeg interesa, da je Hrvatska elektroprivreda d.d. kao obveznik Zakona o pravu na pristup informacijama dužna sukladno članku 10. istog zakona pružati informacije o svom radu te o odlukama koje donosi te je, s obzirom da je angažirala rad stručnjaka u savjetodavnom povjerenstvu koje je imalo zadatak izraditi stručnu recenziju o projektnom rješenju Hidroelektrane Ombla, bila dužna javnosti odnosno građanima pružiti informacije o radu toga povjerenstva, a što svakako uključuje sastav istog kao i način i iznos financijskog vrednovanja njihovih pruženih usluga. Također, žaliteljica navodi kako Hrvatska elektroprivreda d.d. nije provela test razmjernosti i javnog interesa sukladno svojoj obvezi iz članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama te tvrdi da u konkretnom slučaju prevladava opravdan javni interes za pružanjem zatraženih informacija, s obzirom da se radi o projektu od iznimnog značaja za Republiku Hrvatsku i to u pogledu zaštite okoliša, ali i u pogledu javnog interesa osiguravanja električne energije te da građani imaju opravdani interes za uvidom u rad savjetodavnog povjerenstva. Žaliteljica naglašava kako je temeljno načelo propisano Zakonom o pravu na pristup informacijama, načelo javnosti i slobodnog pristupa informacijama, pa stoga svaku iznimku od istog treba tumačiti i primjenjivati što je moguće uže odnosno kako je razlog onemogućavanja iz osporenog rješenje neosnovan, navodeći u prilog svoje tvrdnje presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu OVESSG v. Austria. Zaključno, žaliteljica navodi da je iz svega navedenog razvidno da ne postoje razlozi za odbijanje predmetnog zahtjeva odnosno uskratu informacije te od Povjerenice za informiranje traži da nakon provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, poništi osporeno rješenje i omogući joj slobodan pristup zatraženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica dana 16. siječnja 2014. godine zatražila od trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d. dostavu sljedećih informacija: 1. koliki je iznos isplaćenog honorara koji su stručnjaci dobili za sudjelovanje u Savjetodavnom stručnom povjerenstvu za Hidroelektranu Ombla osnovanom u lipnju 2012. godine? Moli pojedinačno honorar za svakog od navedenih članova Povjerenstva: ………, ………, ………, ………, ………, ………, ………te prof.dr.sc. ………

Također je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva žaliteljice trgovačko društvo Hrvatska elektroprivreda d.d., donijelo osporeno rješenje URBROJ: E-2062/14/ZV od 14. ožujka 2014. godine, kojim je odbilo predmetni zahtjev zbog zaštite osobnih podataka i jer tražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu. Pri donošenju citiranog rješenja Hrvatska elektroprivreda d.d. nije uzela u obzir odredbu članka 15. stavka 3. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama o mogućosti djelomičnog omogućavanja informacijama.

U drugostupanjskom postupku je trgovačko društvo Hrvatska elektroprivreda d.d., dopisom Broj i znak: E-3954/15/ZV od 6. svibnja 2015. godine, dostavilo Povjerenici za informiranje spis predmeta čiji su sastavni dio u zahtjevu zatražene informacije: Ugovor o autorskom djelu, sklopljen između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao naručitelja i ……… kao autora, Ugovor o autorskom djelu, sklopljen između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao naručitelja i ……… kao autora, Ugovor o autorskom djelu, sklopljen između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao naručitelja i ……… kao autora, Ugovor o autorskom djelu, sklopljen između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao naručitelja i ……… kao autora, Ugovor o djelu, sklopljen između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao naručitelja i ……… kao izvršitelja, Ugovor o autorskom djelu, sklopljen između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao naručitelja i ……… kao autora, Ugovor o autorskom djelu, sklopljen između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao naručitelja i ……… kao autora, Ugovor o autorskom djelu, sklopljen između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao naručitelja i ……… kao autora i Ugovor o djelu, sklopljen između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao naručitelja i ……… kao izvršitelja. Također, u citiranom dopisu Hrvatska elektroprivreda d.d. navodi kako bi se objavljivanjem u zahtjevu zatraženih informacija, a s obzirom da su u tijeku pregovori sa potencijalnim strateškim partnerom za izgradnju nekoliko energetskih objekata, između ostalih i Hidroelektrane Ombla, naštetilo njihovim gospodarskim interesima.

Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da u istom nije navedeno kakve bi točno štetne posljedice mogle nastupiti za gospodarske interese Hrvatske elektroprivrede d.d., ako bi se omogućilo pristup zahtjevom zatraženim informacijama te iz istog rješenja, a i iz dokumentacije u spisu, nije razvidno da je tijelo javne vlasti provelo test razmjernosti i javnog interesa, iako je uskratilo žaliteljici tražene informacije, jer nije dostavilo zapisnik odnosno dokumentaciju iz koje bi bio vidljiv postupak provođenja testa razmjernosti i javnog interesa u prvostupanjskom postupku.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je trgovačko društvo Hrvatska elektroprivreda d.d. pogrešno utvrdilo činjenično stanje te pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama kao materijalno pravo.

Ugovori koje tijela javne vlasti sklapaju s drugim osobama su podložni preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađeno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Stoga je Povjerenica za informiranje u žalbenom postupku razmotrila je li žaliteljici moguće odobriti djelomičan pristup zatraženim informacijama, a također i utvrdila da li se pristup traženoj informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provedbe postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Prema članku 2. stavku 1. točki 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130 /11. i 106/12., - pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.

Uvidom u dostavljene ugovore, koji su predmet traženja po zahtjevu za pristup informacijama žaliteljice, utvrđeno je da isti sadrže osobne podatke osoba s kojima je trgovačko društvo Hrvatska elektroprivreda d.d. sklopilo ugovore i to ime i prezime, adresa, broj žiro-računa, broj deviznog računa, naziv banke kod koje je otvoren račun i OIB-a.

Trgovačko društvo Hrvatska elektroprivreda d.d. se u obrazloženju osporenog rješenja, osim na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama pozvalo i na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Članak 19. stavak 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisuje da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavak 2. istog članka Zakona propisuje da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.

Izvršenim uvidom u odredbe predmetnih ugovora, Povjerenica za informiranje je utvrdila kako u istima nisu navedeni podaci koji bi se sukladno zakonu mogli okarakterizirati kao poslovna tajna. Daljnjim uvidom u predmetne ugovore utvrđeno je da isti sadrže standardne odredbe o pravima i obvezama ugovornih strana te da isti ne predstavljaju poslovnu tajnu.

Slijedom navedenog Povjerenica za informiranje nije utvrdila razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se traženi podaci ne mogu smatrati poslovnom tajnom sukladno zakonu, ali je utvrdila da predmetni ugovori sadržavaju osobne podatke.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka, a stavkom 3. točke 5. istog članka Zakona propisano je da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnom.

Razmatrajući u žalbenom postupku sadržaj predmetnih ugovora, Povjerenica za informiranje je utvrdila da je žaliteljici moguće odobriti djelomičan pristup zatraženim informacijama i to u odnosu na dostavu imena i prezimena osoba s kojima je trgovačko društvo Hrvatska elektroprivreda d.d. sklopilo predmetne ugovore te u istima predviđeni iznos za isplatu za obavljeni posao. Naime, radi se o podacima za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imala pravo saznanja jer se radi o potrošnji javnih sredstava, a koje bi radi transparentnog rada tijela javne vlasti trebale biti dostupne, imajući u vidu odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U predmetnom slučaju radi se o potrošnji sredstava tijela javne vlasti i to trgovačkog društva u vlasništvu Republike Hrvatske, što predstavlja raspolaganje javnim sredstvima. Za navedenu informaciju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste javna sredstva.

Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno da ne dolazi do kršenja Zakona o zaštiti osobnih podataka u odnosu na omogućavanje imena i prezimena i ugovorenog novčanog iznosa iz predmetnih ugovora.

Stoga je, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, valjalo odlučiti kao u točki 1., 2. i 4. izreke ovog rješenja.

U odnosu na davanje ostalih osobnih podataka iz predmetnih ugovora i to adrese, broja žiro-računa, broja deviznog računa, naziva banke i OIB-a potrebno je razmotriti da li preteže interes njihove zaštite, odnosno ograničenja od javnog pristupa, u odnosu na javni interes dobivanja tih podataka. Stoga je neophodno razmotriti da li bi dostavom predmetnih ugovora došlo do kršenja odredbi Zakona o zaštiti osobnih podataka i da li unatoč tome javni interes za dostavom informacija preteže u odnosu na zaštitu osobnih podataka.

Člankom 7. stavkom 1. podstavkom 1. do 8. istog Zakona propisani su pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka.

Člankom 11. stavkom 3. Zakona o zaštiti osobnih propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Kada se radi o razlozima protiv omogućavanja pristupa zatraženim informacijama, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa zatraženim informacijama otkrivanje osobnih podataka te neovlašteno korištenje od strane treće osobe u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je trgovačko društvo Hrvatska elektroprivreda d.d. prikupilo osobne podatke i moguća zloporaba tih podataka, a razlog za omogućavanje pristupa bi bila transparentnost u radu tijela javne vlasti. Iako su ugovori koje tijela javne vlasti sklapaju s drugim pravnim kao i fizičkim osobama te autorski honorari predmet rasprave u medijima i za iste je osobito zainteresirana šira javnost, u drugostupanjskom postupku nije identificiran javni interes za otkrivanjem konkretnih podataka iz zatraženih ugovora, osim prethodno navedenih imena i prezimena i ugovorenog novčanog iznosa. U žalbenom postupku je utvrđeno da u odnosu na adresu, broj žiro-računa, broj deviznog računa, naziva banke i OIB-a, preteže interes njihove zaštite, odnosno ograničenja od javnog pristupa, u odnosu na javni interes dobivanja tih podataka te bi u slučaju dostave istih došlo do povrede osobnih podataka.

Budući da u odnosu na navedene osobne podatke u konkretnom slučaju prevladava zaštita osobnih podataka, iste je osobne podatke potrebno zaštititi njihovim prikrivanjem (zacrnjivanjem) na predmetnim ugovorima te se u tom dijelu odbija zahtjev žaliteljice.

Stoga je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u točki 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.