KLASA: UP/II-008-07/16-01/83

URBROJ: 401-01/04-16-04

Zagreb, 1. srpnja 2016.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Bijelog Brda, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Broj: 511-01-43-UP/I-8917/2013 od 10. srpnja 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Broj: 511-01-43-UP/I-8917/2013 od 10. srpnja 2015. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova odbačen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer Ministarstvo unutarnjih poslova ne posjeduje tražene informacije, niti ima saznanja gdje se informacije nalaze.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da u zakonskom roku ulaže žalbu jer je suprotno tvrdnjama Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) njegov zahtjev za dostavu traženih podataka osnovan. Žalitelj navodi kako je u osporenom rješenju navedeno da njegov zahtjev nije osnovan, ali ne iz razloga spomenutih u rješenju Ministarstva od 30. studenog 2013. godine, niti iz razloga spomenutih u rješenju Ministarstva od 15. svibnja 2014. godine gdje se priznaje da traženi dokumenti postoje i navode se datumi njihova nastanka, njihovi brojevi i dijelovi sadržaja tih dokumenata, već se po najnovijem obrazloženju dogodila omaška, pa je novi razlog odbijanja dostave informacija postojanje Zapisnika Uprave kriminalističke policije br. 511-01-82/1-3-OGR-8/26-11 od 13. siječnja 2011. godine u kojem se navodi kako su sukladno Pravilniku baš dokumenti koji se traže uništeni. Nadalje, žalitelj ističe kako navedeno nije dokaz da su traženi dokumenti uništeni jer isto ne proizlazi iz odgovora Ministarstva Općinskom sudu na njegov zahtjev za dostavu upravo tih podataka od 13. lipnja 2011. godine,  a također ističe kako je moguće da su podaci uništeni kada se u predmetnom rješenju Ministarstva spominje da je 25. travnja 2014. godine traženim dokumentima snižen stupanj tajnosti, a potom je 14. svibnja u Ministarstvu proveden test razmjernosti i javnog interesa što bi značilo da je to sve učinjeno bez uvida u sadržaj dokumenata o kojima se odlučivalo jer su po najnovijem uništeni 13. lipnja 2011. Također navodi da nije točno da Ministarstvo ne posjeduje informacije ili ako je točno to znači da Ministarstvo priznaje kako je Državnom odvjetništvu i sudu višekratno dostavljalo prepravljene podatke jer ako je radilo po zakonu onda se preslike nalaze u Državnom odvjetništvu i u spisu Općinskog suda u Osijeku. Neovisno o tome ističe kako podatke o telekomunikacijskom prometu teleoperateri bez obzira na zakonsku obvezu čuvaju trajno, kao i da je nesporno kako su zaprimljeni podaci u Ministarstvu računalno obrađivani, a jednom nastao elektronički zapis sa tvrdih diskova ne može se ni na koji način izbrisati, već se može samo sakriti. Zaključuje da  ukoliko je došlo do uništavanja dokaza za vrijeme trajanja sudskog postupka radi se o kaznenom djelu i veliki je spektar načina kako doći do izgubljenih, uništenih podataka. Nadalje navodi da u osporenom rješenju Ministarstva stoji da se radi o dokumentima nastalim na tri različita mjesta: Policijska uprava osječko-baranjska, Ravnateljstvo policije Ministarstva, Odjel posebnih kriminalističkih poslova, te da je svako od tih mjesta sačinjavalo i zaprimalo originale pismena koja su sačinjavana u izvornicima u najmanje pod dva primjerka, a da su pismena s podacima slana Državnom odvjetništvu, pravosuđu, ali i drugoj policijskoj postaji Osijek koja je neposredno nadležna i koja je također raspolagala rukotvorinama proizašlim iz originalnih podataka teleoperatera makar onih elektroničkih, ako su pisani uništeni. Ističe da je prilikom vještačenja sudskog spisa Ministarstvo bilo dužno surađivati s ovlaštenim sudskim vještakom i u tom dijelu su relevantni isključivo  teleoperaterski zapisi, te da je vještak za telekomunikacije u vezi uradaka koje je Ministarstvo  dostavilo Općinskom sudu u Osijeku napisao „Ispis komunikacije nije od operatera nego je od MUP-a, valjda na temelju ispisa operatera ali prerađen. MUP mora imati originalni spis koji mu je poslan od operatera. Ti originalni spisi izgledaju sasvim drugačije…Nije moguće da je MUP originalni ispis izbrisao, jer to bi bilo namjerno uništavanje dokaza…Ti ispisi ako mene pitate ne bi smjeli biti relevantni za sud ni po čemu. Za sud mogu biti relevantni samo originalni ispisi operatera“. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom od 6. studenog 2013. godine zatražio od Ministarstva dostavu preslika originalnih dopisa Ravnateljstva policije koji su za potrebe Općinskog suda u Osijeku u predmetu K-645/09 poslani telekomunikacijskim operaterima T-Com i Vip-net d.o.o., te preslike originalnih dopisa telekomunikacijskih operatera T-Com i VIP-net d.o.o. koje su poslali Ravnateljstvu policije za potrebe predmeta K-645/09. Nadalje je utvrđeno da je Ministarstvo rješenjem Broj: 511-01-200-UP/I-8917/2013 od 30. prosinca 2013. godine žalitelju uskratilo pristup informacijama iz razloga jer su zatražene informacije klasificirane stupnjem tajnosti „VRLO TAJNO“, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka. Protiv citiranog rješenja Ministarstva Broj: 511-01-200-UP/I-8917/2013 od 30. prosinca 2013. godine, žalitelj je izjavio žalbu Povjerenici za informiranje koja je postupajući po žalbi žalitelja rješenjem KLASA: UP/II-008-07/14-01/21, URBROJ: 401-01/04-14-04 od 21. ožujka 2014. godine poništila citirano rješenje Ministarstva i predmet dostavila Ministarstvu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Ministarstvo je donijelo Broj: 511-01-43-UP/I-8917/2013 od 15. svibnja 2014. godine kojim je odbijen  zahtjev za pristup informacijama žalitelja jer su zatražene informacije klasificirane stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka. Protiv citiranog rješenja Ministarstva Broj: 511-01-43-UP/I-8917/2013 od 15. svibnja 2014. godine žalitelj je izjavio žalbu Povjerenici za informiranje koja je postupajući po žalbi žalitelja rješenjem KLASA: UP/II-008-07/14-01/518, URBROJ: 401-01/04-15-05 od 25. svibnja 2015. godine poništila citirano rješenje Ministarstva i predmet dostavila Ministarstvu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Ministarstvo je donijelo rješenje Broj: 511-01-43-UP/I-8917/2013 od 10. srpnja 2015. godine, kojim je odbačen zahtjev za pristup informacijama žalitelja jer Ministarstvo unutarnjih poslova ne posjeduje tražene informacije, niti ima saznanja gdje se informacije nalaze.

U žalbenom postupku dopisom KLASA: 008-04/15-01/317, URBROJ: 401-01/04-15-02 od 18. prosinca 2015. godine zatraženo je očitovanje od Ministarstva vezano za sljedeće navode žalitelja iznijete u žalbi: da se u pobijanom rješenju Ministarstva od 15. srpnja 2015. godine ne navode razlozi spomenuti u rješenju Ministarstva od 30. studenog 2013. godine, a niti razlozi spomenuti u rješenju Ministarstva od 15. svibnja 2014. godine u kojima se priznaje da traženi dokumenti postoje i u kojem se navode datumi njihovog nastanka, njihovi brojevi i dijelovi sadržaja tih dokumenata, već se sada po najnovijem obrazloženju dogodila omaška jer su traženi dokumenti uništeni prema Zapisniku Uprave kriminalističke policije broj 511-01-82/1-3-OGR-8/26-11 od 13. siječnja 2011. godine, da navedeno nije dokaz da su traženi dokumenti uništeni jer isto ne proizlazi iz odgovora Ministarstva Općinskom sudu na njegov zahtjev za dostavu upravo tih podataka od 13. lipnja 2011. godine, te da kako je moguće da su podaci uništeni kada se u predmetnom rješenju Ministarstva spominje da je 25. travnja 2014. godine traženim dokumentima snižen stupanj tajnosti, a potom je 14. svibnja u Ministarstvu proveden test razmjernosti i javnog interesa što bi značilo  da je to sve učinjeno bez uvida u sadržaj dokumenata o kojima se odlučivalo jer su po najnovijem uništeni 13. lipnja 2011. godine.  Ministarstvo se dopisom Broj: 511-01-43-152-59/13 od 26. veljače 2016. godine očitovalo Povjerenici za informiranje navodeći u bitnome da je dana 16. lipnja 2014. godine savjetnica iz Ureda Povjerenice za informiranje izvršila uvid u spis predmeta i u Zapisnik Uprave kriminalističke policije broj: 511-01-82/1-3-OGR-8/26-11 od dana 13. siječnja 2011. godine iz kojeg je razvidno da su traženi dopisi Ministarstva telekomunikacijskim operaterima, kao i dopisi telekomunikacijski operatera Ministarstvu zapisnički uništeni sukladno članku 35. Pravilnika o sigurnosti i zaštiti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova, te da kako je već do sada nekoliko puta pojašnjavano spis predmeta je sukladno Zakonu o tajnosti podataka i Odlukom ministra unutarnjih poslova snižen sa stupnja tajnosti navedenih dokumenata sa „VRLO TAJNO“ na stupanj tajnosti „OGRANIČENO“ (a ne tražene preslike) nakon čega je utvrđeno da istome ne prileže tražene preslike originalnih dopisa Ravnateljstva policije, koji su za potrebe Općinskog suda u Osijeku u predmetu K-654/09 poslani telekomunikacijskim operaterima T-com i Vip-net d.o.o. te preslike originalnih dopisa telekomunikacijskih operatera T-com i Vip-net d.o.o. koji su poslani Ravnateljstvu policije za potrebe navedenog predmeta. Također navode da se u navedenom predmetu nalaze službene prepiske između nadležnih ustrojstvenih jedinica Ministarstva vezane uz predmet K-654/09, a da je omaškom linije rada propuštena pravovremena dostava Zapisnika Uprave kriminalističke policije broj: 511-01-82/1-3-OGR-8/26-11 od dana 13. siječnja 2011. godine u kojem  se navodi kako su gore navedeni traženi dopisi uništeni sukladno članku 35. Pravilnika o sigurnosti i zaštiti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova. U dopisu se napominje kako je žalitelj bio stranka u kaznenom postupku i da sva njegova daljnja prava vezana uz same izliste, na koje se njegov zahtjev nije niti odnosio, proizlaze iz članka 183. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku kojim je propisano kada je postupak završen razgledavanje, prepisivanje, preslikavanje i snimanje spisa dopušta  predsjednik suda ili službena osoba koju on odredi. Odobrenje za razgledavanje, prepisivanje, preslikavanje i snimanje državno odvjetničkog spisa daje nadležni državni odvjetnik sukladno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu, a ne nikako temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama. Napominju i da Zakon o pravu na pristup informacijama ne propisuje niti izvanredne pravne lijekove, a koje je kao razlog traženja navedenih preslika naveo žalitelj „za potrebe ulaganja izvanrednog pravnog lijeka Zahtjev za obnovu kaznenog postupka putem Općinskog suda u Osijeku u kojem sam pravomoćno presuđen u K-645/09, molim dostavu“. Također napominju da je žalitelj i podnio  nadležnom sudu navedeni izvanredni pravni lijek, nadležni sud bi od Ministarstva već sukladno propisima kaznenog zakonodavstva i zatražio potrebna objašnjenja odnosno gore navedenu dokumentaciju (Zapisnik Uprave kriminalističke policije broj: 511-01-82/1-3-OGR-8/26-11 od dana 13. siječnja 2011. godine).

U žalbenom postupku dana 13. travnja 2016. godine u prostorijama Ministarstva izvršen je uvid u spis Ministarstva Broj: 511-01-43-OGR-4320/14, veza: 511-01-43-152-59/2013 i 511-01-43-UP/I-8917/13, u Odluku o sniženju stupnja tajnosti Ministarstva unutarnjih poslova Broj: 511-01-152-43575/2-2014 od 28. travnja 2014. godine, te Zapisnik  Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog  kriminaliteta, Odjela posebnih kriminalističkih poslova Broj: 511-01-82/1-3-OGR-8/26-11 DO. od 13 siječnja 2011. godine.

Odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem će odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju, te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Na temelju cjelokupne dokumentacije spisa predmeta proizlazi da Ministarstvo ne posjeduje tražene informacije, te se iste ne nalaze u spisu predmeta, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, pri čemu Povjerenica za informiranje ne može ulaziti u pravilnost i način vođenja spisa Ministarstva.

Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, te je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.