KLASA: UP/II-008-07/14-01/63

URBROJ: 401-01/05-14-04

Zagreb, 17. srpnja 2014.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske KLASA: UP/I-008-01/14-08/02, URBROJ: 50301/28-14-1 od 10. siječnja 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Poništava se rješenje Vlade Republike Hrvatske KLASA: UP/I-008-01/14-08/02, URBROJ: 50301/28-14-1 od 10. siječnja 2014. godine.

2.    Odobrava se ……… pristup mišljenju Ureda za zakonodavstvo o Nacrtu prijedloga Zakona o životnom partnerstvu KLASA: 011-02/13-01/432, URBROJ: 50501-6/6-13-02 od 4. prosinca 2013. godine.

3.    Nalaže se Vladi Republike Hrvatske da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 5., člankom 15. stavkom 3. točkom 1. i člankom 16. stavkom 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog toga što bi omogućavanje javnosti da ostvaruje izravan uvid u interni proces donošenja odluka Vlade moglo ozbiljno narušiti proces donošenja odluka Vlade, a koji interes prema provedenom  testu razmjernosti i javnog interesa treba štititi.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u cijelosti zbog nepostojanja službenika za informiranje Ureda za zakonodavstvo, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i uskrate ustavnog prava na pristup informacijama. Žalitelj smatra kako su povrijeđena pravila provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, budući da tijelo javne vlasti nije utvrdilo koji bi to interes bio povrijeđen i čime je on zaštićen. Žalitelj navodi kako je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo odredbe članka 15. stavka 2. točke 5. i članka 15. stavka 3. točke 1., iz razloga jer je tražena informacija bila izrađena (mišljenje Ureda za zakonodavstvo), jer je dovršena izrada cjelovite i konačne informacije (Nacrt prijedloga zakona o životnom partnerstvu), te je stoga i okončan pravno uređeni zakonodavni postupak u Vladi. Žalitelj smatra kako je Vlada povrijedila njegova ustavna jamstva na pristup informacijama, budući da u pobijanom rješenju nije dala konkretno obrazloženje zbog čega je prevladalo ograničenje prava na pristup informacijama nad omogućavanjem zatražene informacije. Žalitelj također navodi kako je i narušen transparentan, odgovoran i demokratski postupak donošenja zakona. Žalitelj smatra kako je uskraćivanje zatražene informacije povreda načela javnosti rada tijela javne vlasti, ali i izravno kršenje odredbi iz članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama koje se odnose na obveznu objavu dokumenata koji se odnose na područje rada tijela javne vlasti te objavu informacija o radu formalnih radnih tijela iz njihove nadležnosti. Žalitelj smatra kako je pobijano rješenje Vlade u suprotnosti sa europskom pravnom stečevinom vezanom uz pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spise predmeta razvidno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 12. prosinca 2013. godine zatražio od Vlade Republike Hrvatske, kao tijela javne vlasti, da mu u elektroničkom obliku dostavi mišljenje Ureda za zakonodavstvo o Nacrtu prijedloga zakona o životnom partnerstvu.

Iz spisa predmeta je nadalje razvidno kako je Vlada Republike Hrvatske rješenjem odbila žaliteljev zahtjev za pristup informacijama.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da je zatražena informacija uskraćena jer bi omogućavanjem javnosti da ostvaruje izravan uvid u interni proces donošenja odluka Vlade Republike Hrvatske moglo ozbiljno narušiti proces donošenja odluka i nanijeti štetu radu Vlade Republike Hrvatske. Ovakav stav Vlade Republike Hrvatske protivan je samom cilju Zakona o pravu a pristup informacijama. Naime, cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti, a to zasigurno ne spada ograničavanje uvida u interni proces donošenja odluka Vlade Republike Hrvatske.

Nadalje, ne samo da je ograničenje pristupa vezano za konkretno dostavljeno mišljenje, nego iz pobijanog rješenja proizlazi da je pristup ograničen općenito i unaprijed za sva stručna mišljenja središnjih tijela državne uprave i stručnih službi Vlade Republike Hrvatske, a što je protivno odredbi članka 15. stavka 6. kojom je propisano da su informacije dostupne javnosti nakon što prestanu razlozi na temelju kojih je  tijelo javne vlasti ograničilo pravo na pristup informacijama. Naime, prema stajalištu Vlade Republike Hrvatske, informacija koje je uskraćena žalitelju zapravo nikada ne bi bila dostupna javnosti. Zauzeto stajalište Vlade Republike Hrvatske također je protivno  i odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, budući da Vlada uopće nije razmotrila sadržaj konkretnog mišljenja.

U žalbenom postupku također je utvrđeno kako je žalitelj  zatražio dovršenu informaciju, odnosno „cjelovitu i konačnu“ informaciju te da u konkretnom slučaju nije moglo doći do narušavanja procesa donošenja odluke s obzirom da je žaliteljev zahtjev za predmetnim mišljenjem pristigao nakon Vladinog prihvaćanja Nacrta prijedloga zakona o životnom partnerstvu.

Osim toga, ostalo je nejasno i neobrazloženo na koji način bi omogućavanje javnosti da ostvaruje uvid u stručna mišljenja moglo utjecati na nadležna središnja tijela državne uprave i stručne službe Vlade Republike Hrvatske da se neovisno, nepristrano i prije svega kritički očituju o prijedlozima akata koji su im dostavljeni na mišljenje.

Stajalište žalbenog tijela je upravo suprotno, budući da Povjerenica za informiranje smatra kako bi omogućavanje uvida u stručna mišljenja unaprijedilo savjesnost, ispravnost postupanja i odgovornost svih uključenih u izradi predmetnih mišljenja.

Ispitujući pravilnu provedbu testa razmjernosti i javnog interesa, razmatrani su argumenti koje je navela Vlada Republike Hrvatske  te je utvrđeno da u konkretnom slučaju  prevladava interes javnosti. Vlada Republike Hrvatske prilikom provedbe predmetnog testa nije s obzirom na sadržaj konkretnog mišljenja razmotrila da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinačnom slučaju interes zbog kojega bi trebalo uskratiti informaciju bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.

Izrada stručnih mišljenja jedan je od elemenata u zakonodavnom procesu. Budući da je sve veća tendencija povećanja transparentnosti i demokratizacija spomenutog procesa, stručna mišljenja tijela javnih vlasti bi trebala biti javno dostupna kako bi se unaprijedila javna rasprava o nacrtima propisa te kako bi javnost kritički razmotrila predmetna mišljenja koja tijela javne vlasti izrađuju u sklopu svoje službene dužnosti.

Uvidom u dostavljeno mišljenje, Povjerenica za informiranje ne nalazi razloge za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao izreci ovog  rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.    

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.