KLASA: UP/II-008-07/14-01/208

URBROJ: 401-01/02-14-06

Zagreb, 8. rujna 2014.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe LAG Vallis Colapis iz Kurilovca, zastupanog po odvjetnici ……… iz Rijeke, ………,  izjavljene protiv rješenja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: UP/I-008-01/14-07/0003, URBROJ: 343-0100/11-14-01 od 24. ožujka 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: UP/I-008-01/14-07/0003, URBROJ: 343-0100/11-14-01 od 24. ožujka 2014. godine.

2. Odobrava se LAG Vallis Colapis referentna lista cijena IPARD programa koja je sadržana u Bazi referentnih cijena Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i Priručnik Odjela za tehničke analize Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

3. Nalaže se Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev LAG Vallis Colapis (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama-referentnoj listi cijena IPARD programa) zbog toga što je zatražena informacija poslovna tajna.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je korisnik tražio samo Bazu referentnih cijena (prosječnih) cijena, a ne popis svih dobavljača, proizvođača i pružatelja usluge te njihovih cijena. Nadalje navodi da smatra da ne postoji niti jedan opravdan razlog za uskraćivanje ukupnog popisa svih poslovnih subjekata i cijena svih njihovih roba i usluga jer oni nisu očito poslovna tajna. Žalitelj  navodi ako je uzevši teoretski i pogrešno da bi navedeni podaci i bili poslovna tajna/profesionalna tajna trećih osoba, korisnik drži da je tijelo trebalo primijeniti odredbu iz članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama te u konkretnom slučaju provesti test razmjernosti i javnog interesa. Također napominje da Dodatak VI. Uredbe Komisije (EZ) br. 1974/2006, od 15. prosinca 2006. godine, u svojoj točki 1.1. među ostalim propisuje da u svrhu postizanja transparentnosti tijela moraju dati javnosti na raspolaganje što sveobuhvatnije podatke o mogućnostima financiranja iz sredstava Zajednice s jasnim, detaljnim i ažuriranim podacima o postavljenim uvjetima i kriterijima za odabiranje i ocjenjivanje projekata apliciranih za financiranje. Žalitelj posebno ističe da je pobijano rješenje kao pojedinačni upravni akt nezakonito radi toga što je doneseno suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku  budući da rješenje nije adekvatno obrazloženo niti je u rješenju odlučeno o zahtjevu korisnika u cijelosti. Žalitelj navodi da je zatražio i Priručnik Odjela za tehničke analize te je  tijelo bilo dužno postupiti po zahtjevu i dati informaciju ili obavijestiti korisnika o razlogu zbog kojeg ne može usvojiti zahtjev ili o zahtjevu odlučiti rješenje. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spise predmeta razvidno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 18. veljače 2014. godine zatražio od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje u tekstu: Agencija), kao tijela javne vlasti, da mu se dostavi 1) dokument koji se naziva Referentna lista cijena i koristi se prilikom odobravanja prihvatljivih troškova za korisnike mjere 202 IPARD programa ili da mu se objasni na kojem javno dostupnom izvoru informacije je on dostupan i 2) dokument, odluku ili drugi pravni akt temeljem kojeg je zapriječena javna objava dokumenata koji se naziva Referenta lista cijena, a koristi se od strane Agencije za odobravanja prihvatljivih troškova korisnicima mjere 202 IPARD programa.

Nadalje je razvidno da je Agencija žalitelju dostavila obavijest: KLASA: 008-01/14-05-03/0001, URBROJ: 343-0100/03-14-002 od 26. veljače 2014. godine kojom je obavijestila  žalitelja da dokument Referentna lista cijena ne postoji i da navedena Agencija vodi Bazu referentnih cijena koji je softwarski alat koji se koristi prilikom odobravanja prihvatljivih troškova za korisnike mjere 202 IPARD programa „Priprema i provedba lokalnih strategija ruralnog razvoja“, kojom se sufinanciraju aktivnosti Lokalnih akcijskih grupa. Žalitelju je pojašnjeno da Agencija podatke koji se unose u Bazu referentnih cijena koji su dobiveni od dobavljača/proizvođača/izvođača radova ne smije otkrivati trećim stranama. Žalitelj je dana 11. ožujka 2014. godine podnio Agenciji prigovor na dostavljenu obavijest na temelju odredbe članka 155. Zakona o općem upravnom postupku. U navedenom prigovoru je pojasnio kako temeljem podnesenog zahtjeva ne traži objavu svih ulaznih cijena kojima su određene srednje cijene koje se koriste u Bazi niti imena dobavljača od kojih su dobivene cijene. Žalitelj je navedenim podneskom proširio zahtjev na dostavu Priručnika Odjela za tehničke analize.

Postupajući po zahtjevu Agencija je donijela rješenje KLASA: UP/I-008-01/14-07/0003, URBROJ: 343-0100/11-14-01 od 24. ožujka 2014. godine kojim je odbila zahtjev za pristupu Bazi referentnih cijena. Navedenim rješenje nije odlučeno o zahtjevu za dostavom Priručnika Odjela za tehničke analize.

Člankom 6.  Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona. Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama  propisano je kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji  ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Odredbom članka  16. stavka 1. propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

U žalbenom postupku izvršen je uvid u Bazu podataka u kojoj se nalaze referentne cijene IPARD programa, o čemu je sačinjen zapisnik KLASA:  UP/II-008-07/14-01/208, URBROJ: 401-01/02-14-05 od 5. rujna 2014.  godine. Također je izvršen uvid u Priručnik Odjela za tehničke analize Agencije.

Članak 19. stavak 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisuje da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavak 2. istog  članka Zakona propisuje da se općim aktom  ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.          Zakonom o zaštiti tajnosti podataka je propisano što se može odrediti kao poslovna tajna, a u ovom slučaju je utvrđeno kako se referentna lista cijena IPARD programa ne može  smatrati poslovnom tajnom. Žalitelj u žalbi opravdano navodi kako je Agencija, ako je smatrala da se radi o poslovnoj tajni, trebala provesti test razmjernosti i javnog interesa. 

Agencija u obrazloženju rješenja pojašnjava kako je izračun referentne cijene povezan s podacima dobivenim od dobavlja/proizvođača/izvođača radova te nije moguće objaviti referentnu cijenu bez kršenja obveze o povjerljivosti dostavljenih podataka.  U ovom žalbenom postupku je potrebno uzeti u obzir kako je  žalitelj u prigovoru od 11. ožujka 2014. godine pojasnio da ne traži pojedinačne iznose pojedinih  dobavljača već referentnu cijenu koja je cijena dobivena određenim izračunom Agencije i iz koje nisu vidljivi dobavljači. Potrebno je uzeti u obzir i situaciju kada bi se i tražile cijene pojedinih  dobavljača s obzirom da se radi o raspolaganju javnim sredstvima bi trebalo primijeniti odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama o tome da su te informacije dostupne i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa jer nisu klasificirani podaci.

Prema članku 5. stavku 1. točki 5. informacija je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).

Budući da Baza referentnih cijena  ima elektronički zapis referentnih cijena IPARD programa, isto se smatra informacijom u smislu citirane odredbe  Zakona. S obzirom na sadržaj zatražene informacije Povjerenica za informiranje ne nalazi razloge za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama osobito što se traženi podaci ne mogu smatrati poslovnom tajnom. Stoga u ovom slučaju u drugostupanjskom postupku nije postojala obveza  provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. Žalitelju Agencija nije u obvezi dostaviti cjelovitu Bazu referentnih cijena već dio podataka koji se nalazi  u Bazi i to referentne cijene. Agencija bi zbog interesa i drugih korisnika prava na pristup informacijama na internetskim stranicama trebala objaviti referentne cijene na lako pretraživ način kao i registre i baze podataka ili informacije o registrima i bazama podataka iz nadležnosti i o načinu pristupa, a također i ostale informacije koje su navedene u članku 10. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ostvarivanja prava na pristup informaciji - Priručniku Odjela za tehničke analize je očito da tijelo javne vlasti nije riješilo zahtjev te da razlozi za nerješavanje zahtjeva nisu opravdani. Člankom 119. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi za nedonošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo će riješiti upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje. Stoga je  u drugostupanjskom postupku riješeno o tome zahtjevu. Uvidom u Priručnik Odjela za tehničke analize Agencije nije utvrđeno da postoji  zakonsko ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nesporno je da svi korisnici kojima su odobrena javna sredstva bez obzira je li riječ o domaćim ili sredstvima iz Europske unije trebaju postupati odgovorno s potrošnjom financijskih sredstava i da nadležne institucije trebaju postupati sukladno pravilima uspostavljenim za sprječavanje nepravilnosti.

Postupajući u ovom žalbenom postupku i razmatrajući poslovnu tajnu kao ograničenja na koje se poziva Agencija te obrazloženje o suzbijanju prijevara za zaštitu financijskih interesa Europske unije, nisu utvrđena zakonska ograničenja koja su propisana odredbom članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama niti je Agencija navela dokaze o navedenom.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao izreci ovog  rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.    

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.