KLASA: UP/II-008-04/13-01/314

URBROJ: 401-01/04-14-06

Zagreb, 10. travnja 2014.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 25. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe udruge GONG iz Zagreba, ………, zastupane po izvršnom direktoru ………, izjavljene protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske KLASA: 008-01/13-08/05, URBROJ: 50302/28-13-1 od 29. kolovoza 2013. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Vlade Republike Hrvatske KLASA: 008-01/13-08/05, URBROJ: 50302/28-13-1 od 29. kolovoza 2013. godine.

2. Odobrava se udruzi GONG preslika Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Odvjetničkog ureda Patton Boggs LLP u svezi žalbe u predmetu Tužiteljstvo protiv Ante Gotovine i Mladena Markača, te sastavni dio Ugovora-Uobičajeni uvjeti pružanja pravnih usluga Odvjetničkog ureda Patton Boggs LLP, na način da  prije dostave navedenog Ugovora postupi sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka o deklasifikaciji podataka.

3. Nalaže se Vladi Republike Hrvatske da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev udruge GONG (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog toga što je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „povjerljivo“.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je pobijanim rješenjem odbijen njegov zahtjev za pristup informacijama od 01. srpnja 2013. godine, kojim je zatražena dostava preslike Ugovora o pružanju usluga pravnog savjetovanja sklopljenog između Ministarstva pravosuđa i odvjetničke tvrtke Patton Boggs LLP, te preslike dodataka Ugovoru ukoliko postoje. Nadalje navodi da rješenje osporava u cijelosti, a posebno u dijelu u kojem Vlada Republike Hrvatske navodi da je sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama provela test razmjernosti i javnog interesa, te stoga izjavljuje žalbu zbog pogrešne primjene zakona. Ističe da mu je Vlada Republike Hrvatske uskratila zatraženu informaciju jer je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, te se shodno tome pozvala na članak 8. Zakona o tajnosti podataka prema kojoj se stupnjem tajnosti „povjerljivo“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo vrijednostima propisanim odredbom članka 6. Zakona. S obzirom da se radi o ugovoru o pružanju usluga pravnog savjetovanja, žalitelj navodi da mu je nejasno na koji način predmetni Ugovor štiti vrijednosti propisane u članku 6., te da je Vlada Republike Hrvatske trebala u sklopu provođenja testa javnog interesa i razmjernosti pojasniti i precizno navesti koje se vrijednosti štite navedenom klasifikacijom. Ističe da Vlada Republike Hrvatske nije dala nikakvo obrazloženje niti izvela bilo kakvu pravnu analizu iz koje bi bilo vidljivo je li omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji u interesu javnosti i hoće li omogućavanjem pristupa biti više štete nego koristi za zaštićene interese. Posebno navodi da predmetni Ugovor predstavlja najobičniji ugovor o javnim uslugama kojeg temeljem članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o javnoj nabavi javni naručitelj-Vlada Republike Hrvatske sklapa s gospodarskim subjektom-Odvjetničkom tvrtkom Patton Boggs, radi nabave usluga-usluge pravnog savjetovanja. Nadalje navodi da je objavljivanje ugovora koje tijela javne vlasti sklapaju s privatnim subjektima minimum transparentnosti o radu tijela javne vlasti koji mora biti poštovan, te da je javnost odnosno narod suveren u ostvarivanju vlasti i da ima pravo u svakom trenutku znati na koji način i u koju svrhu se troše proračunska sredstva. Također navodi da je Vlada Republike Hrvatske u rješenju navela da je Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost u prethodnome mišljenju naznačio da se radi o zaštićenom interesu u postupku pred Međunarodnim kaznenim sudom koji je još u tijeku, čije bi eventualno neovlašteno otkrivanje moglo naštetiti vrijednostima u članku 6. Zakona o tajnosti podataka, te da je isto nejasno i nije razvidno da li je navedeno mišljenje Vlada Republike Hrvatske prihvatila. Ističe da je nejasno po kojoj pravnoj osnovi predmetni Ugovor predstavlja zaštićeni podatak i koji bi to bio zaštićeni interes u postupku pred Međunarodnim kaznenim sudom. Napominje kako je žalbeni postupak u predmetu Tužiteljstvo protiv Ante Gotovine i Mladena Markača gotov temeljem odredbi Statuta Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, kao i temeljem odredbi Pravila postupka i dokazivanja istoimenog suda, te da je presuda postala pravomoćna jer su svi redoviti pravni lijekovi iskorišteni i kao takva je objavljena na internetskoj stranici Suda. Također napominje da su na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država sukladno američkom Zakonu o registraciji stranih zastupnika objavljeni sporazumi i dodatna dokumentacija tvrtke Patton Boggs, kao pravne osobe registrirane za obavljanje poslova zastupanja stranih država prema istoimenome zakonu i koje je ona dostavila američkom Ministarstvu. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Sukladno članku 66. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama od 25.10.2013. godine Agencija za zaštitu osobnih podataka više nije nadležna za zaštitu prava na pristup informacijama već je nadležna Povjerenica za informiranje.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.

Člankom 15. stavkom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne javnosti nakon što prestanu razlozi na temelju kojih je tijelo javne vlasti ograničilo pravo na pristup informaciji.

Iz spisa predmeta proizlazi da je predmetni Ugovor klasificiran stupnjem tajnosti „povjerljivo“ Zaključkom Vlade Republike Hrvatske KLASA: POV-004-01/11-02/01, URBROJ: 5030109-11-19 od 27. srpnja 2011. godine, da je Ured vijeća za nacionalnu sigurnost dao mišljenje da se radi o zaštićenom interesu u postupku pred Međunarodnim kaznenim sudom koji je još u tijeku i čije bi eventualno neovlašteno otkrivanje moglo naštetiti vrijednostima propisanim u članku 6. Zakona o tajnosti podataka. Daljnjim uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je Koordinacija za unutarnju politiku i upravljanje državnom imovinom provela test razmjernosti i javnog interesa te je zaključila da i dalje postoje razlozi zbog kojih je Ugovor klasificiran stupnjem tajnosti, te da bi neovlašteno otkrivanje sadržaja predmetnog Ugovora moglo naštetiti vrijednostima propisanim u članku 6. Zakona o tajnosti podataka, pa samim time da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji u odnosu na javni interes vezano za objavu podataka iz Ugovora.

U žalbenom postupku izvršen je uvid u zatražene informacije, te je utvrđeno da se iste sastoje od Ugovora sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i Odvjetničkog ureda Patton Boggs LLP u svezi žalbe u predmetu Tužiteljstvo protiv Ante Gotovine i Mladena Markača, te sastavnog dijela Ugovora: Uobičajeni uvjeti pružanja pravnih usluga Odvjetničkog ureda Patton Boggs LLP.

Nadalje, u žalbenom postupku je utvrđeno da je kazneni postupak pred Međunarodnim kaznenim sudom završen,  te da je oslobađajuća presuda protiv Ante Gotovine i Mladena Markača bila pravomoćna u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, stoga je nejasan stav da je postupak u tijeku. Navedeni stav eventualno bi se mogao protumačiti da se imalo na umu da u vrijeme podnošenja zahtjeva za pristup informacijama nije protekao rok za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka: zahtjeva za obnovom postupka.

S obzirom da je kazneni postupak završen, Povjerenica za informiranje smatra da je ispunjen uvjet za primjenu odredbe članka 15. stavka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, te ne nalazi potrebu za daljnjim ograničenjem pristupa zatraženoj informaciji. Naime, u žalbenom postupku je utvrđeno da je zatražena informacija u svojoj srži ugovor o pružanju pravnih usluga sklopljen između dva pravna subjekta od kojih je jedan subjekt tijelo javne vlasti koje se kao naručitelj pružanja pravnih usluga, obvezalo te pravne usluge i platiti određenim iznosom.

Pravo na pristup informacijama je temeljno ljudsko pravo, a cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Uskraćivanje informacije o cijeni usluge koju je neko tijelo javne vlasti platilo odnosno obvezalo se platiti drugome subjektu bilo fizičkoj ili pravnoj osobi za obavljenu uslugu, protivno je samoj svrsi i cilju Zakona o pravu na pristup informacijama. Pitanje potrošnje javnog novca od važnog je značaja za transparentnost rada tijela javne vlasti, te stvaranje povjerenja građana u rad tijela javne vlasti, osobito u postupanju s javnim novcem. Stoga razlog za omogućavanjem pristupa zatraženoj informaciji bila bi transparentnost potrošnje sredstava Vlade Republike Hrvatske, dok razlog protiv davanja zatraženih informacije bila bi činjenica da je zatražena informacija klasificirana.

Člankom 8. Zakona o tajnosti podataka propisano je da se stupnjem tajnosti »POVJERLJIVO« klasificiraju  podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo vrijednostima iz članka 6. ovoga Zakona. Imajući u vidu vrijednosti pobrojane u članku 6. Zakona o tajnosti podataka kao što su nacionalna sigurnost, vitalni interesi Republike Hrvatske, a osobito temelji Ustavom utvrđenog ustrojstva Republike Hrvatske, neovisnost, cjelovitost i sigurnost Republike Hrvatske, međunarodni odnosi Republike Hrvatske, obrambene sposobnosti i sigurnosno-obavještajni sustav, sigurnost građana, osnove gospodarskog i financijskog sustava Republike Hrvatske, znanstvena otkrića, pronalasci i tehnologije od važnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, iz obrazloženja pobijanog rješenja, kao niti iz zatražene informacije nije vidljivo koje bi se od navedenih vrijednosti štitile uskraćivanjem zatražene informacije, a osobito s obzirom na činjenicu da je postupak pred Međunarodnim kaznenim sudom u predmetu Tužiteljstvo protiv Ante Gotovine i Mladena Markača završen.

Posebno treba naglasiti da činjenica da je Vlada Republike Hrvatske sklopila predmetni Ugovor, a neko drugo tijelo javne vlasti, u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama ne dobiva na važnosti na način da bi samo iz tog razloga taj ili takva vrsta ugovora trebala biti zaštićena kao interes Republike Hrvatske.

Nadalje, uvidom u internetsku stranicu Ministarstva pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država http://www.fara.gov/docs/2165-Exhibit-AB-20110805-31.pdf, razvidno je da je sukladno Zakonu o registraciji stranih zastupnika na navedenoj stranici objavljena ponuda za zastupanje Odvjetničkog ureda Patton Boggs LLP, kao i prihvat ponude od strane Republike Hrvatske.

Procjenom razloga za i protiv omogućavanja pristupa zatraženoj informaciji, u žalbenom postupku je utvrđeno da nema zapreke da se omogući pristup zatraženoj informaciji koja je u svojoj biti informacija o usluzi koja je zatražena, uvjetima pod kojima se ta ista ostvaruje i ugovorenoj cijeni.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temeljem članka 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 17. stavka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao izreci ovog  rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.    

                                                                       POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr.sc. Anamarija Musa, dipl.iur.