KLASA: UP/II-008-07/14-01/521
URBROJ: 401-01/05-15-05
Zagreb, 3. ožujka 2015.
Povjerenica za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe Održivog razvoja Hrvatske (ORaH), izjavljene protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode, KLASA: UP/I-008-01/14-03/10, URBROJ: 517-01-14-1 od 11. studenog 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, KLASA: UP/I-008-01/14-03/10, URBROJ: 517-01-14-1 od 11. studenog 2014. godine.
2. Odobrava se Održivom razvoju Hrvatske dobivanje informacije zatražene zahtjevom za pristup informacijama od 20. listopada 2014. godine: Ugovor o zakupu poslovnog prostora koje je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode sklopilo sa trgovačkim društvom Europolis Zagreb.
3. Nalaže se Ministarstvu zaštite okoliša i prirode da u roku od 8 dana omogući Održivom razvoju Hrvatske pristup zatraženim informacijama.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i prirode (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), odbijen je zahtjev za pristup informacijama Održivog razvoja Hrvatske (u daljnjem tekstu: žalitelj), temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. te stavka 3. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da je zatražena informacija zaštićena kao poslovna tajna, a njezino bi objavljivanje ujedno povrijedilo pravo intelektualnog vlasništva.
Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako je pobijano rješenje Ministarstva protivno zakonu te kako je ovakvim zakonskim tumačenjem omogućena zlouporaba tijela tijela javne vlasti što se davanja informacija tiče, a što može imati opasne i dalekosežne posljedice na zakonitost postupanja. Žalitelj navodi da podnosi žalbu jer se rješenje ne može preispitati budući da ne sadrži razloge o važnim činjenicama, neke važne činjenice nisu niti utvrđene, i na tako nepotpuno i pogrešno utvrđeno stanje su se pogrešno primijenile odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Žalitelj također smatra da je neodrživo i u suprotnosti sa zakonskim odredbama da zakupodavac, trgovačko društvo u privatnom vlasništvu, a koji zaključuje poslove sa tijelom javne uprave, da samoinicijativno neku odredbu ili dijelove ugovora proglasi poslovnom tajnom i sakrije od javnosti. Žalitelj naglašava kako u konkretnom slučaju nije proveden javni natječaj.
Žalitelj osporava zakonski temelj proglašavanja informacije poslovnom tajnom, te navodi da bi se neka odredba proglasila poslovnom ili profesionalnom tajnom, mora imati upotište u zakonu, a ne misli se na samoinicijativno proglašenje tajne od strane zakupodavca koje potom „država“ mora poštovati. Žalitelj ujedno navodi kako prema definiciji autorskog djela iz Zakona o autorskom pravu, ugovor o zakupu sigurno ne predstavlja autorsko djelo, ne predstavlja niti žig ni patent, pa se očito radi o pogrešnoj primjeni zakona i nedostatku valjanih argumenata za donošenje pobijanog rješenja. Žalitelj predlaže Povjereniku za informiranje da žalbu riješi sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 20. listopada 2014. godine zatražio od Ministarstva dostavu Ugovora o zakupu poslovnog prostora koje je Ministarstvo sklopilo sa trgovačkim društvom Europolis Zagreb.
U drugostupanjskom postupku je ujedno izvršen uvid u zapisnik sjednice Povjerenstva za provedbu testa razmjernosti i javnog interesa (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo), KLASA: 008-01/14-01/107, URBROJ: 517-01-14-01 od 3. studenog 2014. godine. Test razmjernosti i javnog interesa je tijelo javne vlasti dužno provesti prije donošenja rješenja kojim se uskraćuje zatražena informacija. Povjerenstvo za provedbu spomenutog testa je zaključilo kako razumije interes javnosti za predmetni zakupni odnos, budući da se radi o podacima i uvjetima koji se odnose na proračunsko tijelo, međutim, napominje se kako sam Ugovor o zakupu nije objavljen na internetskoj stranici Ministarstva zbog ugovorne obveze o čuvanju poslovne tajne po čl. 13.7. predmetnog Ugovora o zakupu. U spomenutom zapisniku se ujedno navodi kako je Ministarstvo, nakon kontaktiranja zakupodavca, spremno učiniti javnosti dostupne komercijalne uvjete Ugovora – iznose plaćanja i trajanje ugovora, a da će se dijelovi Ugovora koji nisu od interesa javnosti zaštiti od objave kako bi ostala zaštićena autorska prava zakupodavca. S obzirom na navedeno, Povjerenstvo je zaključilo da će se u interesu javnosti omogućiti uvid u predmetni Ugovor o zakupu onima koji to zatraže sukladno propisanoj proceduri po Zakonu o pravu na pristup informacijama, no kako bi se sačuvalo autorsko pravo zakupodavca na izgled i tehničke podatke ugovora o zakupu, uvid će biti omogućen u prostorijama Ministarstva, bez mogućnosti kopiranja i fotografiranja bilo kojih dijelova Ugovora o zakupu.
Navodi iz zapisnika Povjerenstva se u bitnom prenose i u samo obrazloženje pobijanog rješenja.
Ministarstvo je žalitelju uputilo obavijest, KLASA: UP/I-008-01/14-03/10, URBROJ: 517-01-14-2 od 12. studenog 2014. godine, kojim ga obavještava o mogućnosti uvida u Ugovor o zakupu poslovnog prostora, u prostorijama Ministarstva uz prethodnu najavu, ali bez mogućnosti kopiranja ili fotografiranja istoga.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Ministarstvo pogrešno utvrdilo činjenično stanje, nakon čega je pogrešno primijenilo materijalno pravo.
Potrebno je upozoriti na odredbu članka 16. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
U svakom slučaju, sama informacija koja je zatražena – Ugovor o zakupu – predstavlja informaciju koja određuje uvjete i način raspolaganja javnim, proračunskim, sredstvima. Samim time, s obzirom da informacija nije klasificirana, zatraženi Ugovor bi trebao biti automatski dostupan javnosti, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.
Dakle, uvidom u sadržaj Ugovora o zakupu, utvrđeno je da isti, u cijelosti, predstavlja informaciju koja bi trebala biti odmah dostupna javnosti, budući da predstavlja dokument koji pokazuje modus i svrhovitost upravljanja javnim novcem.
Uzimajući u obzir navedeno, zakupodavac, Europolis Zagrebtower d.o.o., treba imati na umu kako su ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti podložni određenim načelima transparentnosti, odnosno podložni su preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađeno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga, ukoliko ne želi biti podvrgnut javnom interesu, zakupodavac ne bi trebao sklapati ugovor sa državnim tijelom.
I samo Ministarstvo bi trebalo biti svjesno značaja Zakona o pravu na pristup informacijama, kao organskog Zakona koji uređuje temeljno, ustavom zajamčeno ljudsko pravo.
Bez obzira što je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da je Ugovor o zakupu trebao biti dostupan javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da zatražena informacija ne sadrži ograničenja propisana člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, potrebno je razmotriti razloge za uskratu zatražene informacije, koje je Ministarstvo navelo u obrazloženju pobijanog rješenja.
Prilikom donošenja odluke, Ministarstvo je trebalo uzeti u obzir da je pravo na uvid vezano uz pravo na preslik, te u slučaju da ne postoje razlozi za uskratu prilikom uvida u zatraženu informaciju, tada se ista može i dostaviti žalitelju (članak 17. stavak 1. točka 2. alineja 3. Zakona o pravu na pristup informacijama).
Osim navedenog, ukoliko je Ministarstvo smatralo da zatražena informacija sadrži poslovnu tajnu ili intelektualno vlasništvo, bilo je u obvezi postupiti sukladno odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. navedenog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.
Poslovnu tajnu („Narodne novine“, broj 108/96.), prema članku 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Isčitavanjem predmetnog Ugovora, koji predstavlja ugovor pravno-tehničke prirode davanja u zakup određenih prostora, ne može se ni na koji način utvrditi da bi se povrijedio ičiji gospodarski interes njegovim davanjem javnosti. Drugim riječima, zatraženu informaciju ne možemo smatrati poslovnom tajnom u smislu iz definicije Zakona o zaštiti tajnosti podataka.
Nadalje, člankom 5. stavkom 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03., 79/07., 80/11., 125/11., 141/13., 127/14.) propisano je kako je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Iz navedenog je vidljivo kako zatraženom Ugovoru o zakupu manjkaju određeni elementi, poput kreativnosti, duhovnosti sadržaja, originalnosti i individualnosti da bi ga mogli smatrati autorskim djelom.
Ovako, predmetni Ugovor predstavlja dokument koji se u suštini ne razlikuje od ostalih ugovora o zakupu te predstavlja posao struke, a ne autorsko djelo.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.