KLASA: UP/II-008-07/14-01/289

URBROJ: 401-01/06-15-02

Zagreb, 26. veljače 2015.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe udruge GONG iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva pravosuđa KLASA: UP/I-008-02/14-01/12, URBROJ: 514-01-14-01 od 11. travnja 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

                                                                 RJEŠENJE

1.    Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa KLASA: UP/I-008-02/14-01/12, URBROJ: 514-01-14-01 od 11. travnja 2014. godine.

2.    Odobrava udruzi GONG pristup zatraženoj informaciji na način da joj se dostavi preslika: Ugovora o zakupu, sklopljenog između Aspera nekretnine d.o.o., Agencije za upravljanje državnom imovinom i Ministarstva pravosuđa dana 2. kolovoza 2012. godine, na način da joj se dostavi preslika stranica od broja 1. do broja 19., preslika stranice broj 20. i 21. na način da se zacrne OIB-i, adrese te brojevi osobnih iskaznica fizičkih osoba na istima, te se u tom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

3.    Nalaže se Ministarstvu pravosuđa da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev udruge GONG za ostvarivanje prava na pristup informacijama kojim je zatražio dostavu preslike ugovora Ministarstva pravosuđa o najmu/zakupu zgrade Plive u Vukovarskoj ulici u Zagrebu te svih dodataka ugovoru, ukoliko postoje, temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 2. i članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena dokumentacija od strane zakupodavca označena poslovnom tajnom.

Protiv navedenog rješenja udruga GONG je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da im je Ministarstvo pravosuđa suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama uskratilo pristup traženoj  informaciji. Nadalje navodi da u cijelosti osporava navode Ministarstva pravosuđa iz osporenog rješenja koji se odnose na interne akte Plive i njezinih povezanih društava kojima je definirano da se poslovnom tajnom smatraju podaci o imovini te financijski podaci, iz razloga što je Zakonom o zaštiti tajnosti podataka jasno definirano da su poslovna tajna podaci koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podaci zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Navodi da poslovna tajna i njene posljedice moraju postojati na strani tijela javne vlasti od kojeg je informacija zatražena a ne na strani privatnopravne osobe s kojom je sklopljen pravni posao te da se informacija sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama može ograničiti, ako je informacija poslovna tajna, sukladno zakonu a ne internom aktu trgovačkog društva u privatnome vlasništvu. Osim navedenog navodi da ukoliko zatražena informacija i sadrži informacije koje su poslovna tajna, tada se preostali dijelovi informacije mogu učiniti dostupnima. Također, ističe kako je objavljivanje ugovora koje tijela javne vlasti sklapaju sa privatnim subjektima minimum transparentnosti u radu tijela javne vlasti koji se mora poštovati ta kao primjere takve prakse navodi presude Upravnog suda Republike Hrvatske US-4715/2009-4 od 1. srpnja 2009. godine i Us-3416/2010-4 od 16. lipnja 2010. godine. Zaključno navodi kako ne postoje razlozi za uskratu tražene informacije te od drugostupanjskog tijela traži da provede test razmjernosti i javnog interesa te joj omogući pristup traženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama  tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna sukladno zakonu.

Povjerenica za informiranje razmotrila je navode žalbe i spise predmeta, te je utvrdila da osporeno rješenje treba poništiti.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je udruga GONG zahtjevom za pristup informacijama od 10. ožujka 2014. godine zatražila od Ministarstva pravosuđa kao tijela javne vlasti da joj se dostavi preslika ugovora Ministarstva pravosuđa o najmu/zakupu zgrade Plive u Vukovarskoj ulici u Zagrebu te svih dodataka ugovoru, ukoliko postoje. Nadalje je utvrđeno da je tijelo javne vlasti, Ministarstvo pravosuđa, rješenjem KLASA: UP/I-008-02/14-01/12, URBROJ: 514-01-14-01 od 11. travnja 2014. godine odbilo zahtjev udruge GONG jer se radi o dokumentaciji koja je od strane zakupodavca označena poslovnom tajnom.

Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da je u obrazloženju istog navedeno da je Pliva Hrvatska d.o.o. jedini vlasnik i jedini član društva Aspera nekretnine d.o.o. koje je sklopilo ugovor o zakupu s Ministarstvom pravosuđa te je svojim općim aktima (Pravilnikom o radnim odnosima iz 2010. godine te Kodeksom poslovnog ponašanja TEVA Grupe kao internog akta Plive i njezinih povezanih društava) definiralo što se smatra poslovnom tajnom, u što spadaju podaci o imovini te financijski podaci, pa se s obzirom da predmetni ugovor o zakupu sadrži podatke o visoko vrijednoj imovini u isti unijela odredba o čuvanju podataka iz Ugovora kao povjerljivih. Osim navedenog u obrazloženju osporenog rješenja navodi se i da su bitni elementi predmetnog ugovora objavljeni na internet stranici Ministarstva pravosuđa te da je Ministarstvo pravosuđa provedbom testa razmjernosti i javnog interesa iz članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, ocijenilo da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji moglo naštetiti gospodarskim interesima trgovačkog društva Aspera nekretnine d.o.o., te da u konkretnom slučaju iz navedenog razloga ne prevladava javni interes za pristup predmetnom ugovoru nego potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji.

Daljnjim uvidom u dokumentaciju iz spisa predmeta utvrđeno je i da je Ministarstvo pravosuđa od trgovačkog društva Aspera nekretnine d.o.o. zatražilo suglasnost za dostavljanje preslike Ugovora o zakupu poslovnog prostora u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 49 te da im je traženu suglasnost navedeno trgovačko društvo uskratilo dopisom od 11. travnja 2014. godine, iz razloga što se ugovor o zakupu visoko vrijedne imovine iz kojeg proizlaze određena prava i obveze za vlasnika nekretnine smatra povjerljivim podatkom, a što proizlazi iz Pravilnika o radnim odnosima PLIVE iz 2010. godine i Kodeksa poslovnog ponašanja TEVA Grupe koji su interni akti PLIVE i njenih povezanih društava.

Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Unatoč činjenici da su sadržaji zatraženog Ugovora određeni poslovnom tajnom žalbeno tijelo smatra da zatražene informacije o razdoblju zakupa, mjesečnoj cijeni zakupa prema vrstama prostora, te podatke o mjesečnim troškovima održavanja i režija za unajmljene poslovne prostore predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima i da u tom slučaju nema mjesta za ograničavanje pristupa takvim informacijama.

U članku 15. navedenog Zakona propisana su ograničenja prava na pristup informacijama. Tako je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Zakonodavac je također u članku 16. Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke, kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15., provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.

Odredbom članka  7. stavka 1. podstavka 1. do 8. istog Zakona propisani su  pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka.

U članku 11. stavku 3. Zakona o zaštiti osobnih propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Povjerenica za informiranje je uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrdila da ista sadrži i osobne podatke.

Kada se radi o razlozima protiv omogućavanja pristupa zatraženim informacijama, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa traženim informacijama otkrivanje osobnih podataka. Stoga je potrebno razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta nezakonitom uporabom nečijih osobnih podataka.

U žalbenom postupku utvrđeno je da bi otkrivanjem osobnih podataka navedenih u točki 2. izreke ovog rješenja u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.

Stoga u odnosu na osobne podatke poput OIB-a, adresa i brojeva osobnih iskaznica fizičkih osoba navedenih u točki 2. izreke ovog rješenja, Povjerenica za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi te je u tom dijelu zahtjev žalitelja odbijen kao neosnovan.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da  kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske  u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.           

                                                                                  POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.