KLASA: UP/II-008-07/14-01/219

URBROJ: 401-01/04-15-02

Zagreb, 13. svibnja 2015.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe novinara ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak Broj: 01/2014 od 12. ožujka 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak Broj: 01/2014 od 12. ožujka 2014. godine.

2. Odobrava se novinaru ……… dostava popisa fizičkih osoba kojima je Hrvatska banka za obnovu i razvitak platila honorare od siječnja 2010. do siječnja 2014. godine koji uključuje imena i prezimena fizičkih osoba, točne iznose i svrhu uplate.

3. Nalaže se Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev novinara ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je utvrđeno da bi omogućivanjem pristupa traženim informacijama interes zaštite osobnih podataka bio ozbiljno povrijeđen te prevladava interes zaštite osobnih podataka fizičkih osoba u odnosu na omogućavanje pristupa traženim informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da osporava rješenje u cijelosti odnosno u dijelu u kojem se Hrvatska banka za obnovu i razvitak poziva na odredbe članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, te na odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka. Također navodi da izjavljuje žalbu zbog pogrešne primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Žalitelj ističe da su sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, a s obzirom da se Hrvatska banka za obnovu i razvitak sukladno Zakonu o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak financira iz državnog proračuna, te da Republika Hrvatska jamči za obveze Hrvatske banke za obnovu i razvitak bezuvjetno, neopozivo i na prvi poziv te bez izdavanja posebne jamstvene isprave, jasno je kako Hrvatska banka za obnovu i razvitak raspolaže javnim financijskim sredstvima. Žalitelj navodi da iz provedenog testa razmjernosti i javnog interesa uopće nije jasno na koji bi način pružanje zatraženih informacija predstavljalo ozbiljno narušavanje zaštite osobnih podataka te iz kojih razloga u konkretnom slučaju ipak ne preteže javni interes za pružanjem informacija. Organizacija rada i poslovanje organa Hrvatske banke za obnovu i razvitak sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama mora biti dostupno javnosti, a što uključuje i informacije o isplaćenim honorarima određenim fizičkim osobama. Smatra da u odnosu na iznose i svrhu Hrvatska banka za obnovu i razvitak sukladno članku 16. stavku 3. nije ni trebala provoditi test razmjernosti i javnog interesa, već jedino u pogledu imena i prezimena  fizičkih osoba, pa je pogrešno zaključeno kako nema dijelova informacija koje bi se trebale objaviti sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da je temeljno načelo propisano Zakonom o pravu na pristup informacijama načelo javnosti i slobodnog pristupa informacijama, a svaku iznimku propisanu istim Zakonom treba tumačiti i primjenjivati što je moguće uže. U samom Zakonu o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak izričito je propisana svrha poslovanja Hrvatske banke za obnovu i razvitak da potiče sustavni održivi i ravnomjeran gospodarski i društveni razvitak sukladno općim strateškim ciljevima Republike Hrvatske, te zaključuje da se radi o ispunjenju točnog određenog šireg društvenog interesa gdje javnopravno tijelo nastupa kao nositelj autoriteta javne vlasti i pridržava sebi posebne ovlasti. Po svojoj prirodi poslovanje Hrvatske banke za obnovu i razvitak je javni posao i kao takav ima za cilj obavljanje poslova u interesu treće strane građana Republike Hrvatske, a kako bi građani (javnost) mogli imati i ostvariti uvid u rad tijela javne vlasti pa tako i Hrvatske banke za obnovu i razvitak, rad Hrvatske banke za obnovu i razvitak i njezinih tijela mora biti javan i dostupan građanima. Ističe da s obzirom na događanja prije podnošenja njegova zahtjeva za pristup informacijama (slučaj u pogledu zamjenika ministra Branka Šegona) postoji opravdan javni interes za pružanjem zatraženih informacija u konkretnom  slučaju koji preteže nad iznimkom zaštite osobnih podataka. Žalitelj ističe da sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Youth Initiative for Human Rights v. Serbia kada se organizacija civilnog društva bavi pitanjima od javnog interesa tada ima ulogu watchdoga jednako kao i mediji, te stoga uživaju istu zaštitu prava u okviru Konvencije. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. navedenog Zakona propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 26. veljače 2014. godine od Hrvatske banke za obnovu i razvitak zatražio da mu se dostavi popis fizičkih osoba kojima je Hrvatska banka za obnovu i razvitak platila honorare od siječnja 2010. do siječnja 2014. godine, koji uključuje imena i prezimena fizičkih osoba, točne iznose i svrhu uplate. Nadalje je utvrđeno da Hrvatska banka za obnovu i razvitak rješenjem Broj: 01/2014 od 12. ožujka 2014. godine odbila žaliteljev zahtjev zbog zaštite osobnih podataka.

Žalitelj je dana 7. svibnja 2014. godine putem elektroničke pošte izvijestio Povjerenicu za informiranje o promijeni adrese.

U žalbenom postupku Hrvatska banka za obnovu i razvitak dostavila je Povjerenici za informiranje tražene informacije (popisi po pojedinim godinama).

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11. i 106/12., pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.

Člankom 7. stavkom 1. podstavkom 1. do 8. istog Zakona propisani su pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka.

Člankom 11. stavkom 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Povjerenica za informiranje je uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrdila da ista sadrži osobne podatke, stoga je u žalbenom postupku razmotrila da li je moguće žalitelju odobriti pristup zatraženoj informaciji, te uzela u obzir provedeni test razmjernosti i javnog interesa.

Kada se radi o razlozima protiv omogućavanja pristupa zatraženim informacijama, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa zatraženim informacijama otkrivanje osobnih podataka. Stoga je potrebno razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta nezakonitom uporabom nečijih osobnih podataka. Tako bi se davanjem imena i prezimena mogla identificirati određena osoba, a davanjem iznosa i svrhe uplate otkrivaju se i drugi njeni osobni podaci. Nasuprot zaštiti osobnih podataka imamo kontrolu trošenja javnih sredstava, transparentnost rada banke koja je u državnom vlasništvu i koja je osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva, a čija se djelatnost i poslovi obavljaju sukladno propisima o državnim potporama.

Ispitujući pravilnu primjenu testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku je utvrđeno da ne dolazi do kršenja Zakona o zaštiti osobnih podataka ako se dostave osobni podaci kao što su ime i prezime, isplaćeni iznos i svrha isplate budući se radi informacijama za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imala pravo saznanja jer se radi o potrošnji javnih sredstava, a koje bi radi transparentnog rada tijela javne vlasti trebale biti dostupne. Naime, odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. U cilju transparentnosti rada i potrošnje javnih sredstava nužno je informiranje javnosti kako i na koji način posluje banka u državnom vlasništvu i kako se koriste njezina sredstva.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci ovog  rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.    

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.