KLASA: UP/II-008-07/14-01/226

URBROJ: 401-01/06-15-08

Zagreb, 26. listopada 2015.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva gospodarstva KLASA: UP/I-008-02/14-01/03, URBROJ: 526-02-02-01/1-14-1 od 10. travnja 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva gospodarstva KLASA: UP/I-008-02/14-01/03, URBROJ: 526-02-02-01/1-14-1 od 10. travnja 2014. godine.

2. Odobrava se ……… pristup informaciji na način da mu se dostavi preslike:

- Glavnog ugovora o suradnji na prikupljanju novih seizmičkih podataka, obradi, interpretaciji, te preradi i interpretaciji postojećih podataka i prodaji i marketingu za više klijenata sklopljenog 25. srpnja 2013. godine između Ministarstva gospodarstva, za Republiku Hrvatsku i trgovačkog društva Spectrum Geo Limited,

- Aneksa br.1. (2D/Snimanje za više klijenata, podmorja Hrvatske) istog ugovora, sklopljenog 25. srpnja 2013. godine i

- Aneksa br. 2. (Dodatna obrada i marketing seizmičkih podataka za više klijenta, kopno Hrvatske) istog ugovora, sklopljenog 30. kolovoza 2013. godine

3. Nalaže se Ministarstvu gospodarstva da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informaciji – Ugovoru sa trgovačkim društvom Spectrum Geo Limited o seizmičkom istraživanju Jadrana sa cjelokupnom popratnom dokumentacijom, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. i člankom 16. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je zatražena informacija poslovna tajna.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da razlozi koje tijelo javne vlasti navodi kao razlog za uskratu tražene informacije nisu opravdani. Žalitelj ističe da je odredbom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama predviđeno da „ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim“ te da je Ministarstvo gospodarstva trebalo omogućiti pristup onim dijelovima dokumenta koji nisu poslovna tajna, a što je propustilo učiniti. Žalitelj također navodi kako je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo odredbu članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka kojom je definirana poslovna tajna te da je prema navedenom nejasno kako cjeloviti ugovor može predstavljati poslovnu tajnu obzirom na obuhvat definicije iste iz navedenog Zakona. Žalitelj upitnim smatra i argument iz osporenog rješenja prema kojem bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji ugrozilo gospodarski interes i investicijsku klimu Republike Hrvatske jer Ministarstvo nije prilikom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa obrazložilo koji se to gospodarski interesi Republike Hrvatske štite i na koji način bi pružanje preslika tražene informacije dovelo do štetnih posljedica za Ministarstvo i za tvrtku Spectrum. Također, žalitelj smatra da pristanak ili nepristanak druge strane ne može biti razlog za objavljivanje ili neobjavljivanje ugovora tijela javne vlasti s privatnim pravnim ili fizičkim osobama te da nepristanak privatne ugovorne strane nije Zakonom o pravu na pristup informacijama propisan razlog uskrate informacije. Navodi kako se takvi ugovori sklapaju u interesu javnosti i da javnost ima zakonsko i ustavno pravo biti obaviještena o njihovu sadržaju te da su „Spectrumova“ seizmička istraživanja Jadrana izazvala znatnu pažnju javnosti i zabrinutost nevladinih organizacija i dijela stručnjaka koji se bave zaštitom okoliša kao i da o tome postoje brojni novinski članci i javni proglasi nevladinih udruga. S obzirom na navedeno žalitelj zaključuje kako se time pokazuje da je traženi ugovor od javnog interesa i da bi sadržaj istog trebao biti poznat javnosti. Žalitelj navodi kako se u predmetnom slučaju radi o ugovoru koji je sklopilo Ministarstvo gospodarstva kao tijelo javne vlasti s privatnim trgovačkim društvom, da se radi o ugovoru u javnom interesu, interesu građana Republike Hrvatske, a ne privatnome interesu ugovornih strana te da bi tijela javne vlasti koje postupaju u interesu građana trebala istima omogućiti uvid u svoj rad. Žalitelj nadalje navodi da sukladno presudama Upravnih sudova Republike Hrvatske (Poslovni broj Us 4715/2009-4 od 1. srpnja 2009. godine i Poslovni broj Us-3416/2010-4 od 16. lipnja 2010. godine) ugovori tijela javne vlasti s privatnim osobama ne mogu biti tajni, već se pojedinačan tekst može zaštititi sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Žalitelj spominje i primjere iz prakse Europskog suda za ljudska prava u okviru kojih je naglašeno kako nacionalna tijela javne vlasti prilikom ograničavanja pristupa informacijama sukladno njihovom nacionalnom zakonu o pravu na pristup informacijama moraju nacionalno pravo primjenjivati u skladu s člankom 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na način da se pristup informaciji ograniči iz opravdanog i značajnog razloga koji je nužan u slobodnom demokratskom društvu. Zaključno, žalitelj navodi kako smatra da u ovom slučaju ograničenje pristupa informaciji nije razmjerna naravi potrebe te da je protivna odredbama Ustava i Zakona o pravu na pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spise predmeta razvidno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 26. rujna 2013. godine zatražio od Ministarstva gospodarstva, kao tijela javne vlasti, da mu se dostavi preslike Ugovora sa norveškom tvrtkom Spectrum o seizmičkom istraživanju Jadrana sa cjelokupnom popratnom dokumentacijom.

Odredbom članka 6.  Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona. Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama  propisano je kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji  ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, a stavkom 5. citiranog članka Zakona je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Ministarstvo gospodarstva je povodom predmetnog zahtjeva donijelo rješenje KLASA: UP/I-008-02/14-01/03, URBROJ: 526-02-02-01/1-14-1 od 10. travnja 2014. godine kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna. U obrazloženju citiranog rješenja navodi se da je u provedenom postupku utvrđeno kako tijelo javne vlasti posjeduje traženu informaciju te da ista predstavlja poslovnu tajnu kao i da je u provedenom testu razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da bi omogućavanje pristupa istoj dovelo do kršenja preuzetih obveza. Također se navodi kako je prilikom provođenja navedenog testa uzeta u obzir činjenica da je od trgovačkog društva Spectrum Geo Limited zatražena suglasnost za objavu predmetnog ugovora te da im je ista uskraćena. Nadalje, navode kako su uzeli u obzir i to da je trgovačko društvo Spectrum Geo Limited provelo snimanje seizmičkih podataka u unutarnjim morskim vodama, teritorijalnom moru i epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske sukladno odobrenju Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta KLASA: 342-01/13-01/00017, URBROJ: 533-19-13-0034 od 11. rujna 2013. godine. U citiranom rješenju zaključno se navodi da su utvrdili kako bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji ugrozilo gospodarski interes i investicijsku klimu Republike Hrvatske, jer su rezultati snimanja seizmičkih podataka temelj za raspisivanje javnog nadmetanja za istraživanje ugljikovodika te samim time i privlačenje investitora u Republiku Hrvatsku.

Odredbom članka  16. stavka 1. propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Kao argumente za ograničavanje pristupa traženoj informaciji Ministarstvo gospodarstva navelo je kako bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji ugrozilo gospodarski interes i investicijsku klimu Republike Hrvatske, jer su rezultati snimanja seizmičkih podataka temelj za raspisivanje javnog nadmetanja za istraživanje ugljikovodika te samim time i privlačenje investitora u Republiku Hrvatsku. Također su naveli da tražena informacija iz zahtjeva predstavlja poslovnu tajnu te da bi omogućavanje pristupa istoj dovelo do kršenja preuzetih obveza iz predmetnog ugovora, kao i to da je od trgovačkog društva Spectrum Geo Limited zatražena suglasnost za objavu predmetnog ugovora te da im je ista uskraćena.

Uvidom u osporeno rješenje Povjerenica za informiranje je utvrdila da Ministarstvo gospodarstva u istom nije navelo da li je pri rješavanju predmetnog zahtjeva, provodeći test razmjernosti i javnog interesa, uzelo u obzir razloge za omogućavanje pristupa informaciji.

Razmatrajući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa Ministarstvo gospodarstva nije identificiralo javni interes putem javnih rasprava, parlamentarnih rasprava, analizom sadržaja iz medija, što je osobito izraženo u ovom predmete te nije uzelo u obzir da javni interes obično uključuje potrebu za otkrivanjem podataka vezanih uz javne rasprave, javnu sudjelovanje u političkoj debati, odgovornost za javne fondove i javnu sigurnost, podatke vezane uz sigurnost i okoliš.

 Iz provedenog postupka je razvidno kako Ministarstvo gospodarstva nije primijenilo odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama i razmotrilo mogu li se dijelovi informacije, koji ne podliježu poslovnoj tajni učiniti dostupnim.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje je dostavljen spis predmeta kao i  tražena informacija - Glavni ugovor o suradnji na prikupljanju novih seizmičkih podataka, obradi, interpretaciji, te preradi i interpretaciji postojećih podataka i prodaji i marketingu za više klijenata sklopljenog između Ministarstva gospodarstva za Republiku Hrvatsku i Spectrum Geo Limited, te Aneks br.1. (2D/Snimanje za više klijenata, podmorja Hrvatske) i Aneksa br. 2. ) istog ugovora   (Dodatna obrada i marketing seizmičkih podataka za više klijenta, kopno Hrvatske.

Povjerenica za informiranje je postupajući u žalbenom postupku izvršila uvid u dostavljene akte u spisu predmeta te je utvrdila da Ministarstvo gospodarstva nije dostavilo dokaz o tome da su predmetni ugovor i njegovi dodaci određeni kao poslovna tajna. Uvidom u predmetni ugovor utvrđeno je da isti, između ostalog, sadrži i odredbu o povjerljivosti, no ne i odredbu o tome što bi iz predmetnog ugovora predstavljalo poslovnu tajnu odnosno da bi i sam ugovor bio poslovna tajna. Naime, u navedenoj odredbi se vrlo općenito i za budući period utvrđuje činjenica kako se na temelju predmetnog ugovora može saznati poslovne tajne, povjerljive ili vlasničke informacije ugovornih strana koje se odnose na poslovanje te da sve takve informacije, kao i one koje su označene kao povjerljive i koje će u budućnosti biti označene kao  povjerljive u pisanoj formi, predstavljaju Povjerljive informacije. U istoj se odredbi obje ugovorne strane obvezuju kako takve povjerljive informacije neće otkrivati trećoj strani bez pisanog odobrenja strane čije se informacije otkrivaju.

Članak 19. stavak 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisuje da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavak 2. istog  članka Zakona propisuje da se općim aktom  ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.

Zakonom o zaštiti tajnosti podataka je propisano što se može odrediti kao poslovna tajna, a u ovom slučaju je utvrđeno kako se predmetna informacija – ugovor kao ni njegova dva aneksa ne mogu smatrati poslovnom tajnom.

Odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Uvidom u spis predmeta te ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa od strane prvostupanjskog tijela, utvrđeno je da Ministarstvo gospodarstva prilikom rješavanja zahtjeva za pristup informacijama nije uzelo u obzir citiranu odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, sklopljeni ugovor utječe i može utjecati na potrošnju javnih sredstava te je nužno znati koje obveze ima Republika Hrvatska i koje koristi ili štete mogu nastati sklapanjem navedenog ugovora. 

U postupku ispitivanja pravilnosti provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, razmatrani su argumenti koje je Ministarstvo gospodarstva navelo za  ograničenje pristupa zatraženoj  informaciji, te je utvrđeno da navedeno tijelo javne vlasti prilikom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa nije uopće uzelo u obzir razloge za omogućavanje pristupa traženoj informaciji odnosno da nije Povjerenici za informiranje uz spis predmeta dostavilo nikakav dokaz da je razmatralo razloge za omogućavanje pristupa informaciji.

S obzirom na to da prvostupanjsko tijelo sa spisom predmeta nije dostavilo zapisnik odnosno dokumentaciju iz koje bi bio vidljiv postupak provođenja testa razmjernosti u prvostupanjskom postupku, Povjerenica za informiranje je uzela u obzir da je potrebno utvrditi da li se pristup traženoj informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Postupajući u ovom žalbenom postupku i razmatrajući poslovnu tajnu kao ograničenje na koje se poziva Ministarstvo gospodarstva te obrazloženje osporenog rješenja kao i odredbe predmetnog ugovora, nisu utvrđena zakonska ograničenja koja su propisana odredbom članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama niti je Ministarstvo gospodarstva navelo dokaze o navedenom. Naime, Ministarstvo gospodarstva nije dostavilo Povjerenici za informiranje akt prema kojem bi predmetni ugovor bio određen kao poslovna tajna, nego se na navedeno zakonsko ograničenje poziva sukladno općenitoj odredbi o povjerljivosti iz samog ugovora te s obzirom na to da od trgovačkog društva Spectrum Geo Limited nisu dobili odobrenje da isti objave.

Vezano za navode iz osporenog rješenja o uskrati suglasnosti za objavu predmetnog ugovora potrebno je napomenuti da trgovačka društva u privatnom vlasništvu trebaju imati na umu kako su ugovori koje s njima sklapaju tijela javne vlasti podložni određenim načelima transparentnosti. Naime, navedeni ugovori su podložni preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađeno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, te stoga trgovačka društva u privatnom vlasništvu koja ne žele biti podvrgnuta javnom interesu ne bi trebala sklapati ugovore sa državnim tijelima. S druge strane, svako tijelo javne vlasti pa tako i Ministarstvo gospodarstva bi trebalo biti svjesno značaja Zakona o pravu na pristup informacijama, kao organskog Zakona koji uređuje temeljno, ustavom zajamčeno ljudsko pravo.

Također je potrebno naglasiti da nije razvidno kakvu bi štetu za gospodarske interese Republike Hrvatske i privlačenje investitora u Republiku Hrvatsku moglo prouzročiti omogućavanje pristupa predmetnom ugovoru, posebice iz razloga što isti nije klasificiran stupnjevima tajnosti sukladno Zakonu o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07. i 86/12.), a i iz obrazloženja osporenog rješenja može zaključiti da bi do ugroze navedenih interesa došlo zbog otkrivanja rezultata snimanja seizmičkih podataka, koji nisu sastavni dio zatraženog ugovora niti njegovih dodataka.

 Prilikom odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama  Ministarstvo  gospodarstva nije uzelo u obzir Zakon o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 80/13) koji određuje da su priroda i dijelovi prirode od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu, a zaštita i očuvanje prirode se pored ostalih načela temelji i na načelu da javnost ima pravo na slobodan pristup informacijama o stanju prirode.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Također nije uzelo u obzir da je okoliš dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu čineći time informacije o okolišu informacijama od posebnog značaja i interesa za javnost. Iz perspektive zaštite okoliša, suvremeni društveni i gospodarski razvoj predstavlja prekretnicu u naporima za očuvanje zdravog okoliša, očuvanja kakvoće ljudskog života, zdravlja te biljnog i životinjskog svijeta. Ustavna je obveza države da, vođena načelima održivog razvoja, svima osigura uvjete za zdrav okoliš. Međutim, to nije isključivo obveza države, već je obveza svakoga, da u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveti zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Pravo na sudjelovanje javnosti u odlučivanju o određenim djelatnostima vezano za pitanja zaštite okoliša, predstavlja značajan alat koji građanima daje legitimaciju da budu aktivni sudionici u kreiranju odluka i politika koje se odnose na zaštitu okoliša. U tom smislu, dostupnost informacija o okolišu od posebne je važnosti i javnog interesa. Pristup informacijama i sudjelovanje javnosti u pitanjima koja se tiču okoliša uređen je Zakonom o zaštiti okoliša (Narodne novine 80/13, 153/13 i 78/15.), ujedno i Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (Narodne novine 64/08) koja je donesena temeljem Zakona iz 2007. godine. Zakonom iz 2013. godine preuzeta je Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2. 2003.) te je ujedno usklađena s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), koja je implementirana u hrvatsko pozitivno pravo Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1/07.). Aarhuška konvencija, čija je svrha razvoj okolišne demokracije i koja predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša za sve stranke Konvencije, je u odnosu na Hrvatsku stupila na snagu 25. lipnja 2007. godine.

Ugovori koje središnjih tijela državne uprave sklapaju s trgovačkim društvima u privatnom vlasništvu su predmet rasprave u medijima za iste je osobito zainteresirana šira javnost, a onemogućavanjem traženih informacija građanima dovodi se u pitanje transparentnost rada tijela javne vlasti, u ovom slučaju Ministarstva gospodarstva, kao i nepotrebno stvaranje nepovjerenja u njegov rad. Ministarstvo gospodarstva bi kao središnje tijelo državne uprave trebalo osigurati maksimalnu razinu transparentnosti svoga rada prema građanima, a osobito bi to trebao činiti pri sklapanju ugovora s trgovačkim društvima u privatnom vlasništvu jer ovdje se radi o interesu Republike Hrvatske i svih njezinih građana u odnosu na financijske i druge obveze koje proizlaze iz predmetnog ugovora.

Potrebno je napomenuti da su o temi provedbe projekta istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Jadranskom moru i o sklopljenom Ugovora s  trgovačkim društvom Spectrum Geo Limited, u  periodu prije sklapanja Ugovora, u vrijeme sklapanja ugovora, a osobiti nakon sklapanja Ugovora vode se javne i parlamentarne rasprave, organizacije civilnog društva osobiti koje se bave područjem zaštite okoliša.

Na navedenu temu se napisani brojni novinarski članci kao tekstovi objavljeni  na internetskim stranicama organizacija civilnog društva koje se bave pitanjima zaštite okoliša i koje su vezano za navedeni projekt poduzimale i prosvjede zbog netransparentnosti provedbe i neprovođenja kvalitetne javne  u kojima se ukazuje da je postupak netransparentan budući da nije proveden javni natječaj za sklapanje zatraženog ugovora.

Također, potrebno je napomenuti je povodom interpelacije o radu Vlade Republike Hrvatske zbog provedbe projekta istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Jadranu, koja je od strane 19 zastupnika u Hrvatskom saboru predložena u Hrvatskom Saboru, Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskog sabora podnio izvješće te predložio Hrvatskom saboru donošenje zaključka kojim se prihvaća navedena interpelacija. Nakon što se Vlada Republike Hrvatske svojim izvješćem očitovala predsjedniku Hrvatskog saboru, o navedenoj interpelaciji je provedena rasprava.

Uvidom u izvješće Odbora za zaštitu okoliša Hrvatskog sabora koje je javno objavljeno na internetskoj stranici Hrvatskog sabora, utvrđeno je da je na sjednici navedenoga Odbora provedena objedinjena rasprava o Interpelaciji o radu Vlade Republike Hrvatske u vezi s ulogom Vlade Republike Hrvatske u provedbi zakona i strateških dokumenata u svezi istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Jadranskom moru koju je podnio 41 zastupnik i Interpelaciji o radu Vlade Republike Hrvatske zbog provedbe projekta istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Jadranu koju je podnijelo 19 zastupnika u Hrvatskom saboru. U navedenom izvješću se, između ostalog, navodi kako podnositelji interpelacije koju je podnijelo 19 zastupnika u Hrvatskom saboru smatraju da je provedeni proces istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Jadranu od početka netransparentan te kako je predstavnica podnositelja napomenula kako je od Vlade Republike Hrvatske u studenom 2014. godine u obliku zastupničkog pitanja zatražila pojašnjenje o tome zašto ugovor koji je Ministarstvo gospodarstva sklopilo s tvrtkom Spectrum nije javno dostupan hrvatskoj javnosti te da je zatražena i preslika navedenog ugovora koju nisu dostavili. Nadalje, u izvješću se navodi kako je predstavnica podnositelja interpelacije istom prigodom  izrazila zahtjev da se javno objavi navedeni ugovor. U istom izvješću se nadalje navodi kako je na sjednici Odbora za zaštitu okoliša Hrvatskog sabora pomoćnica ministra gospodarstva obrazložila Izvješće Vlade republike Hrvatske koje je temeljem gore navedene Interpelacije dostavljeno predsjedniku Hrvatskog sabora, te da je, između ostalog, vezano za izneseni zahtjev za javnu objavu ugovora s tvrtkom Spectrum Geo Limited, pomoćnica ministra istaknula da za objavu takvih ugovora treba tražiti dozvolu druge strane, ali da je navedeni ugovor dostupan na uvid u Ministarstvu gospodarstva svim zainteresiranim strankama.

S obzirom na sadržaj zatražene informacije, na činjenicu da predmetnim ugovorom nije propisano da je sam ugovor u cjelini ili da su neki njegovi dijelovi poslovna tajna već da se odredba o povjerljivosti odnosi na informacije koje se mogu saznati na temelju tog ugovora, na činjenicu da se u ovom slučaju ne radi o klasificiranim informacijama, kao i na to da je, kako se u gore navedenom izvješću Odbora  za zaštitu okoliša Hrvatskog sabora navodi, ugovor dostupan na uvid u Ministarstvu gospodarstva svim zainteresiranim strankama, Povjerenica za informiranje je mišljenja da ne stoje argumenti iz osporenog rješenja prema kojima isti ugovor ne bi trebao biti dostupan javnosti pa tako i u predmetnom slučaju.

Slijedom svega navedenog Povjerenica za informiranje ne nalazi razloge za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se traženi podaci ne mogu smatrati poslovnom tajnom sukladno zakonu.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao izreci ovog  rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.    

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.