KLASA:  UP/II-008-07/14-01/151

URBROJ:  401-01/06-14-03

Zagreb, 22. travnja 2014.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 25. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Viškova, ………, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode KLASA: UP/I-008-01/14-03/04, URBROJ: 517-01-14-2 od 4. veljače 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode KLASA: UP/I-008-01/14-03/04, URBROJ: 517-01-14-2 od 4. veljače 2014. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (dalje u tekstu: žalitelj) za ostvarivanje prava na pristup informaciji temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se tražena  informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu, u kojoj u bitnome navodi da je dana 2. veljače 2014. godine Ministarstvu zaštite okoliša i prirode podnio zahtjev za pristup informaciji kojim je zatražio obrazloženje zašto se u Zadru i nekim drugim županijama odustalo od tehnologije gospodarenja otpadom koja je primijenjena u ŽCGO Marišćina kao i o mišljenju Jaspersa o tom i takvom konceptu zbrinjavanja otpada. Nadalje, u odnosu na osporeno rješenje, navodi kako je pozivanje tijela javne vlasti na članak 5. stavak 1. točku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama prečesto korištena izlika tijela javne vlasti za izbjegavanje odgovora, osobito kad se radi o „delikatnijim“ zahtjevima za informacijom. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Prema odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona.

U članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).

Iz spisa predmeta razvidno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 2. veljače 2014. godine zatražio od Ministarstva zaštite okoliša i prirode slijedeće informacije: Ako je Marišćina prema svim izjavama njezinih autora zadnja riječ tehnike zašto se u Zadru i u nekim drugim županijama odustalo od rješenja koje se provodi u Marišćini? Što konzultantska tvrtka Jaspers misli o konceptu ŽCGO Marišćina? Nadalje je razvidno da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode donijelo rješenje KLASA: UP/I-008-01/14-03/04, URBROJ: 517-01-14-2 od 4. veljače 2014. godine kojim se zahtjev odbija temeljem članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog toga što se tražena  informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Uvidom u žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, utvrđeno je kako on ne traži pristup informaciji koja je sukladna citiranoj zakonskoj definiciji „informacije“, već postavlja upite na koje je jedino moguće dati odgovore, a što nije predmet Zakona o pravu na pristup informacijama.

Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama  pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno, zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja, sastavlja obrazloženja ili da obavlja dodatne aktivnosti. Pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje, npr. određenog dokumenta, cd-a ili drugog zapisa podataka.

S obzirom da se u ovom predmetu radi o postavljanju upita koji ne ulaze u područje Zakona o pravu na pristup informacijama već ih je moguće promatrati u smislu Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 150/11. i 12/13.).

Odredbom članka 36. Zakona o sustavu državne uprave propisano je da središnja tijela državne uprave ostvaruju domaću i inozemnu stručnu suradnju, u granicama svog djelokruga daju odgovarajuća objašnjenja pravnim i fizičkim osobama, te obavljaju i druge stručne poslove iz svog djelokruga.

Člankom 77. citiranog Zakona propisano je da se odnosi tijela državne uprave i građana temelje se na međusobnoj suradnji i povjerenju te poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Tijela državne uprave dužna su davati građanima i pravnim osobama podatke, obavijesti i upute i pružati im stručnu pomoć u poslovima radi kojih se obraćaju tijelima državne uprave.

U slučaju kada žalitelj postavlja primjerice pitanje „Ako je Marišćina prema svim izjavama njezinih autora zadnja riječ tehnike, zašto se u Zadru i u nekim drugim županijama odustalo od rješenja koje se provodi u Marišćini?“, takav upit spada u područje sustava državne uprave i obvezuje središnja tijela državne uprave, u konkretnom slučaju Ministarstvo, da pruži odgovarajuće objašnjenje, ali isti ne spada u područje Zakona o pravu na pristup informacijama.

Iz dostavljenog spisa predmeta proizlazi kako je žalitelj tražio informaciju koja se ne smatra informacijom u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da se radi o upitu i traženju obrazloženja i opisnog odgovora, na koji se odgovara u skladu sa Zakonom o sustavu državne uprave. Tijela javne vlasti bi u okviru korektnog i etički ispravnog odnosa državne uprave sa građanima i u skladu sa aktima koji uređuju njihovo postupanje trebala uredno odgovarati na pitanja i  predstavke građana i davati im određena objašnjenja.

Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranjem je utvrdila da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc Anamarija Musa, dipl. iur.