KLASA: UP/II-008-07/24-01/721
URBROJ: 401-01/06-24-2
Zagreb, 4. rujna 2024.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Broj: 26 Su-1474/2024-2 od 17. srpnja 2024. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Broj: 26 Su-1474/2024-2 od 17. srpnja 2024. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu (dalje u tekstu: prvostupanjsko tijelo) odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 2. srpnja 2024. godine, kojim je žalitelj tražio dostavu anonimizirane odluke Županijskog suda u Zadru, Poslovni broj: Gž Ovr-50/2024 od 6. lipnja 2024. godine, temeljem članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je prvostupanjsko tijelo zaključilo kako žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je, pišući preko preslike dijela prve stranice njegovog teksta, pravovremeno uložio žalbu, navodeći osnovne podatke koji su preduvjet urednosti podneska te da su navodi u istom rješenju neistiniti i protivni Zakonu o pravu na pristup informacijama.
Žalba je neosnovana.
U žalbenom postupku drugostupanjskom tijelu dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.
Iz spisa predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom od 2. srpnja 2024. godine (koji je nazvao zahtjev za dopunu informacije), od prvostupanjskog tijela zatražio dostavu anonimizirane odluke Županijskog suda u Zadru, Poslovni broj: Gž Ovr-50/2024 od 6. lipnja 2024. godine.
Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po navedenom žaliteljevom zahtjevu prvostupanjsko tijelo donijelo osporeno rješenje, kojim je odbilo isti pozivom na odredbu članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da je 2. srpnja 2024. godine kod prvostupanjskog tijela zaprimljen predmetni zahtjev, sadržan u preslici podneska koji mu je dostavljen povodom drugog zahtjeva za pristup informacijama u spisu poslovni broj Su-1244/2024 nazvan „dopuna zahtjeva“, iako je riječ o novom zahtjevu. Nadalje se navodi kako je 10. lipnja 2024. godine žalitelj podnio zahtjev za pristup informacijama, isti zahtjev ponovno dostavio 11. lipnja 2024. godine te je 18. lipnja 2024. godine dostavio požurnicu s napomenom za službenika za informiranje „istek 15 dana od 10.06.2024.“. Ističe se kako je prvostupanjsko tijelo postupio prema Zakona o pravu na pristup informacijama te je žalitelju dostavljena zatražena informacija, a u dijelu zahtjeva isti proslijeđen nadležnom sudu, 25. lipnja 2024. godine, nakon čega je žalitelj prvostupanjskom tijelu dostavio podnesak naziva „žalba“ i podnesak naziva „dopuna zahtjeva“ 2. srpnja 2024. godine, pri čemu je „dopuna zahtjeva“ sadržajno zahtjev. U odnosu na „žalbu“ koju je žalitelj dostavio i Povjereniku za informiranje, rješenjem Poslovni broj: Su-1244/2024-9 od 10. srpnja 2024. godine je odbijen zahtjev za dopunu informacija, u odnosu na koje rješenje do dana donošenja ovog rješenja nije zaprimljena dostavnica kao dokaz o uručenju. U nastavku je naveden sadržaj predmetnog zahtjeva te citirana odredba članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te je pojašnjeno kako žalitelj nije stranka niti jednog od postupaka u odnosu na koje traži informacije, odnosno da žalitelj koristi svoje pravo u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama za uvid u konkretne spise, a u kojima ne sudjeluje kao stranka. Dodatno se ističe kako je žalitelj prethodno podnio zahtjev za pristup informacijama radi dostave anonimiziranog rješenja u spisu Poslovni broj: Ovr-1948/2019, a sada traži rješenje, i to neanonimizirano za koje navodi da je nezakonito odnosno da je doneseno kao rezultat kriminalne aktivnosti. Vezano za navedeno se ističe da je iako je žalitelj podnio samo dva zahtjeva, utvrđeno da je ostvarena zloupotreba prava na pristup informacijama, jer žalitelj koristi institut prava na pristup informacijama u svrhu svoje osobne koristi, radi saznanja informacija o tijeku ovršnih postupaka u kojima ne sudjeluje kao stranka te u svom zahtjevu omalovažava i vrijeđa prvostupanjsko tijelo. Ukazano je da je člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama određeno da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju ljudske osobe, a da žalitelj u svojim zahtjevima nije pokazao niti minimum poštovanja te u predmetnom zahtjevu grubo krši načelo međusobnog poštovanja i suradnje. Zaključno je navedeno da je stoga u postupku utvrđeno da žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, slijedom čega je temeljem članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučeno kao u izreci rješenja.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Prema odredbi članka 23. stavka 6. točke 5. propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kad zbog učestalih zahtjeva s dostavom istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojim se traži veliki broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Nadalje, u odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na zloupotrebu prava na pristup informacijama od strane žalitelja kao drugog razloga odbijanja ističe se sljedeće.
U Republici Hrvatskoj je Zakon o pravu na pristup informacijama organski zakon, kojim se razrađuje ustavno pravo na pristup informacijama, čija je svrha omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 85/15., a stupio je snagu 9. kolovoza 2015. godine, je određeno da se može ograničiti pravo na pristup informacijama u slučaju da jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Povjerenik za informiranje, u svojem djelovanju prvenstveno ima namjeru ostvarivanja svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama. Slijedom navedenog, nastoji kao temeljno načelo pristupa informacijama promovirati načelo javnosti i slobodnog pristupa, koje ukazuje kako su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona. Pri navedenom Povjerenik za informiranje ima i ulogu zaštitnika drugih ustavnih prava i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom, ali i zaštitnika dostojanstva i normalnog funkcioniranja tijela javne vlasti, pa je u tom smislu ograničenje prava na pristup informacijama zbog zloupotrebe prava normirano člankom 23. stavkom 6. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju procesne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se postupanje korisnika pri raspolaganju navedenim pravom negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba.
Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti slučaja kako bi se utemeljila odluka o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, pri čemu je posebno potrebno uzeti u obzir i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama koje određuje da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.
Razmatranjem predmetnog zahtjeva žalitelja te zahtjeva koje je ranije podnio prvostupanjskom tijelu, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je konkretnom slučaju došlo do zloupotrebe prava na pristup informacijama, uslijed kontinuiranog postavljanja zahtjeva za istovrsnim informacijama te da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja načela međusobnog poštovanja i suradnje od strane žalitelja.
Naime, u odlučivanju o zakonitosti osporenog rješenja u žalbenom je postupku uzeta u obzir i praksa Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP), odnosno odredba članka 35. stavka 3. točke a) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prema kojoj će sud proglasiti nedopuštenim svaki pojedinačni zahtjev ako zahtjev smatra inkompatibilnim s odredbama Konvencije i dodatnih protokola, očito neosnovanim ili zloupotrebom prava na podnošenje zahtjeva.
U presudi Europskog suda za ljudska prava Rehak protiv Republike Češke (broj zahtjeva 67208/01), sud je zauzeo stav da zahtjev podnositelja, u kojem isti navodi da u sudu sjede agenti bivših tajnih službi, predstavlja zlouporabu prava na podnošenje zahtjeva, uz obrazloženje da se radi o neprihvatljivim tvrdnjama koje prelaze granice uobičajene kritike.
Nadalje, u presudi Zhdanov i drugi protiv Rusije (brojevi zahtjeva 12200/08, 35949/11, 58282/12), ESLJP je također utvrdio zlouporabu prava na podnošenje zahtjeva, zbog činjenice da je podnositelj zahtjeva, i nakon opomene suda, suce ESLJP nazivao „korumpiranim smećem“ (paragrafi 83. i 84. presude).
Uvidom u žaliteljev zahtjev za pristup informacijama u žalbenom je postupku zaključeno kako žalitelj traži dostavu odluke za koju određenog broja kojom je određeni spis „kriminalno spojen“ na drugi spis određenog broja, iz čega proizlazi da po prirodi stvari tijelo javne vlasti nema u posjedu odluku koja bi imala značenje sadržaja koje mu pridaje žalitelj.
Osim toga, iz spisa predmeta je vidljivo kako je žalitelj isti zahtjev podnio prvostupanjskom tijelu 10. lipnja 2024. godine, koji je riješen na način da je žalitelju dostavljena anonimizirana odluka prvostupanjskog tijela, a u pogledu odluke Županijskog suda u Zadru predmet ustupljen tom tijelu javne vlasti, s obzirom da se traži anonimizirana odluka, koju bi prema mišljenju prvostupanjskog tijela iz rješenja Poslovni broj: 26 Su-1244/2024-9 od 10. srpnja 2024. godine trebao anonimizirati sud koji je istu donio. Također, je utvrđeno kako je žalitelj, bez obzira na navedeno ponovo od prvostupanjskog tijela zatražio istu odluku dana 11. lipnja 2024. godine te predmetnim zahtjevom u kojem još navodi kako se radi o odluci kojom je određeni spis „kriminalno spojen“ na drugi spis.
Uzimajući u obzir sve navedeno te odgovarajućom primjenom stajališta ESLJP, u žalbenom postupku je zaključeno da žalitelj u konkretnom slučaju svojim zahtjevom u kojem implicira da je izvršeno „kriminalno povezivanje spisa“ nije pokazao niti minimum poštovanja prema prvostupanjskom tijelu, a što predstavlja grubo kršenje načela međusobnog poštovanja i suradnje propisanog člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, cilj Zakona o pravu na pristup informacijama nije obračunavanje korisnika s prvostupanjskim tijelima zbog određenih postupaka koji se vode, pa je žaliteljev zahtjev suprotan svrsi prava na pristup informacijama, koja se sastoji u osiguravanju i omogućavanju korisnicima informacija od javnog značaja. S obzirom da takva zlouporaba prava na pristup informacijama kolidira sa javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji te ujedno predstavlja i obezvrjeđivanje njegova cilja i svrhe, u žalbenom je postupku utvrđeno kako je pravilno prvostupanjsko tijelo zaključilo da predmetni zahtjev, sadrži elemente zlouporabe prava kako je to propisano u odredbi članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je u žalbenom postupku utvrđeno kako je tijelo javne vlasti ispravno postupilo kada je odbilo predmetni zahtjev žalitelja te se navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
Anita Markić, dipl.iur.