KLASA: UP/II-008-07/24-01/719
URBROJ: 401-01/06-24-4
Zagreb, 17. rujna 2024.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatska kontrola zračne plovidbe d.o.o., Klasa: 109/24-01/01, Ur. br.: 4-2-1/4-24-02 od 10. svibnja 2024. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se točka 1. izreke rješenja trgovačkog društva Hrvatska kontrola zračne plovidbe d.o.o., Klasa: 109/24-01/01, Ur. br.: 4-2-1/4-24-02 od 10. svibnja 2024. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici sljedeće informacije:
- Ugovor o pravima i obvezama direktora Društva, sklopljen između trgovačkog društva Hrvatska kontrola zračne plovidbe d.o.o. i ......... 29. travnja 2024. godine,
na način da se na istom prekrije podatak o adresi i OIB-u fizičkih osoba, te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Hrvatska kontrola zračne plovidbe d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
U točki 1. osporenog rješenja trgovačkog društva Hrvatska kontrola zračne plovidbe d.o.o. (dalje u tekstu: prvostupanjsko tijelo) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) od 24. travnja 2024. godine, u dijelu u kojem je tražila ugovor o radu direktora prvostupanjskog tijela, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o informaciji koja predstavljaju poslovnu tajnu. U preostalim točkama navedenog rješenja (2., 3. i 4. žaliteljici je odobren pristup preostalim informacijama zatraženim u zahtjevu od 24. travnja 2024. godine.
Protiv točke 1. izreke navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu navodeći kako smatra da je ono u tom dijelu nepravilno i nezakonito, odnosno da joj je trebao biti omogućen pristup zatraženim podacima, s obzirom da je riječ o raspolaganju javnim sredstvima. Stoga drugostupanjskom tijelu predlaže da u tom dijelu poništi osporeno rješenje i omogući joj pristup informacijama.
Žalba je osnovana.
U žalbenom postupku drugostupanjskom tijelu dostavljen je spis predmeta po žalbi žaliteljice na nadležno postupanje.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 20. travnja 2024. godine (zaprimljen 24. travnja 2024. godine) od prvostupanjskog tijela zatražila sljedeće informacije: „1. preslik ugovora o radu, odnosno ugovora o obavljanju dužnosti člana uprave, sklopljenih između Nadzornog odbora i članova uprave naslovnog tijela, za trenutne članove uprave upisane u sudski registar kao osobe ovlaštene za zastupanje društva, 2. podatke o isplaćenim godišnjim bruto naknadama po pojedinom članu nadzornog odbora u 2023. godini, te o isplaćenoj godišnjoj bruto plaći član(ov)a uprave za 2023. godinu, 3. ukupan broj sudskih postupaka u tijeku u kojima je naslovno društvo tužitelj/tuženik; ukupan broj završenih sudskih postupaka u kojima je naslovno društvo tužitelj/tuženik; ukupan broj sudskih postupaka koje je naslovno društvo nepravomoćno/pravomoćno izgubilo/dobilo; ukupan broj inspekcijskih nadzora inspektorata rada; ukupan broj inspekcijskih nadzora inspektorata rada sa izrečenim opomenama bez novčane kazne/sa određenom novčanom kaznom; ukupan broj inspekcijskih nadzora inspektorata rada koji su rezultirali sudskim postupkom; ukupan broj inspekcijskih nadzora zaštite na radu; ukupan broj inspekcijskih nadzora zaštite na radu sa izrečenom opomenom bez novčane kazne/sa određenom novčanom kaznom; ukupan broj inspekcijskih nadzora zaštite na radu koji su rezultirali sudskim postupkom i ukupan broj sudskih postupaka koje je naslovno društvo vodilo tijekom kalendarske 2022. godine, i 4. preslik ugovora o pružanju pravnih usluga sklopljenih od strane naslovnog društva u razdoblju od 1. siječnja 2022. godine do 31. prosinca 2023. godine, sa specifikacijom troškova isplaćenih temeljem tih ugovora.“
Nadalje je utvrđeno kako je prvostupanjsko tijelo o navedenom zahtjevu donijelo osporeno rješenje u kojem je u točki 1. izreke odbilo zahtjev žaliteljice u odnosu na pristup preslici ugovora o radu direktora prvostupanjskog tijela, koji je zatražen pod točkom 1. predmetnog zahtjeva, dok je u točkama 2. 3. i 4. izreke odobrilo pristup podacima koje je tražila pod točkama 2., 3. i 4. zahtjeva. U obrazloženju osporenog rješenja je u odnosu na točku 1. njegove izreke navedeno da se zahtjev za dostavu preslike ugovora o radu za direktora, kao jedine osobe ovlaštene za zastupanje prvostupanjskog tijela, odbija temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je na ugovor, kako je dostavljen na potpis direktoru prvostupanjskog tijela, stavljena oznaka „poslovna tajna", odnosno jer isti predstavlja poslovnu tajnu.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima koje se odnose na osobno ime ili naziv, iznos i namjenu sredstava dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Prema odredbi članka 16. stavka 1. istog Zakona tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Uvidom u ugovor koji je predmet žalbenog postupka utvrđeno je kako se radi o standardnom ugovoru o radu odnosno pravima i obvezama, na kojem stoji oznaka „poslovna tajna“, ali niti iz osporenog rješenja, niti iz spisa predmeta nije razvidno na čemu se zapravo zasniva stav prvostupanjskog tijela za odbijanje predmetnog zahtjeva u tom dijelu, s obzirom da nije dalo nikakvu argumentaciju koja bi išla u prilog tome. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja nije vidljivo u čemu bi se sastojala šteta i za čije interese ako bi se učinio dostupnim zatraženi ugovor direktora prvostupanjskog tijela, a navedeno se ne može zaključiti niti iz razmatranja pojedinih odredbi samog ugovora. Stoga je u žalbenom postupku utvrđeno kako se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da bi tražena informacija mogla predstavljati poslovnu tajnu.
Osim toga, posebno se ističe da je riječ o ugovoru vezanom za osobu zaposlenu u tijelu javne vlasti čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska odnosno za odgovornu osobu u tijelu javne vlasti koja vodi poslove društva iz kojeg su vidljivi podaci o plaći i drugim troškovima (službena putovanja, službeni automobil, službeni mobitel i dr.), a koji podaci nedvojbeno predstavljaju raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Također, posebno se ističe kako je prvostupanjsko tijelo vezano za preostale točke predmetnog zahtjeva žaliteljici odobrilo pristup informacijama vezanim za godišnje bruto plaće član(ov)a uprave za 2023. godinu, pa se postavlja pitanje iz kojih razloga je u slučaju primanja direktora prvostupanjskog tijela smatralo da se radi o poslovnoj tajni.
Nadalje, uvidom u predmetni ugovor utvrđeno je da isti sadrži osobne podatke o imenu i prezimenu odgovornih osoba koje su ga potpisale, njihovim adresama, OIB-u i potpisima. Stoga je u žalbenom postupku uzeto u obzir ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (u daljnjem tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, naravno, uvažavajući preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa.
Uvodnom odredbom broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.
U članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.
U odnosu na imena i prezimena odgovornih osoba koje su potpisale predmetni ugovor, ističe se da su navedeni podaci javno objavljeni na web stranici sudskog registra, iz kojeg razloga isti ne mogu predstavljati zaštićene osobne podatke, a također se radi i o osobama čiji se rad financira iz javnih sredstava. Međutim, u odnosu na podatke o adresi i OIB-u navedenih osoba, u žalbenom je postupku utvrđeno da ne preteže javni interes za omogućavanjem pristupa istima, već preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti te podatke.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku te članka 25. stavka 7. i članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
Anita Markić, dipl.iur.