KLASA: UP/II-008-07/22-01/794

URBROJ: 401-01/06-23-3

Zagreb, 16. siječnja 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Broj: 26 Su-776/2022 od 12. svibnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Broj: 26 Su-776/2022 od 12. svibnja 2022. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 27. travnja 2022. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno iz razloga što žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama. Navedenim zahtjevom za pristup informacijama žaliteljica je od Općinskog građanskog suda u Zagrebu zatražila da joj dostavi preslike svih isprava iz očevidnika sudaca te drugih evidencija koje se odnose na primitak na radna mjesta vježbenika, sudskog savjetnika i višeg sudskog savjetnika u pogledu 33 osobe, a kod različitih pravosudnih tijela.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da isto osporava zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Nadalje, žaliteljica navodi kako je navedeno rješenje nerazumljivo i utemeljeno na neistinitim navodima, obzirom da je sudu podneseno više zahtjeva za pristup informacijama koji su svi odbijeni, da su sve njezine žalbe vezane za te postupke usvojene od drugostupanjskog tijela i da je Općinskom građanskom sudu u Zagrebu naloženo da podnositeljima zahtjeva dostavi tražene informacije. Nadalje, navodi kako iz navedenog proizlazi ili sumnja na to da se podnositelji zahtjeva šikaniraju ili da kod prvostupanjskog tijela postoji veči broj nezakonitosti, a kao prilog svom zaključku dostavlja rješenje Povjerenika za informiranje od 16. srpnja 2021. godine, koji je poništeno rješenje prvostupanjskog tijela i predmet vraćen na ponovni postupak. U nastavku žaliteljica navodi kako je navedeno rješenje nerazumljivo i iz razloga što prvostupanjsko tijelo nedvojbeno posjeduje sve lažne isprave – svjedodžbe o završenoj stručnoj spremi državnih službenika koji su kod istog tijela javne vlasti primljeni u službu, a također i rješenja o primitku u državnu službu i o prestanku državne službe. Pojašnjava da se radi o ispravama tj. rješenjima o primitku u državnu službu, koja nemaju za podlogu javne isprave o završenoj odgovarajučoj stručnoj spremi i uvjerenju o položenom pravosudnom ispitu a da ona nisu niti donesena u zakonitoj proceduri, niti upućena u Ministarstvo pravosuđa i uprave na provođenje nadzora što da je bilo potrebno prema važećim propisima. Navodi kako je razlog odbijanja zahtjeva u tome što prvostupanjsko tijelo nije obavijestilo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu o potrebi pokretanja sudskih postupaka za nakandu štete jer je nezakonitim radnjama u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u razdoblju od 20 godina oštećen državni proračun. U nastavku žaliteljica obrazlaže da rješavanje predmetnog zahtjeva nije moglo dovesti do opterećenja rada i funkcioniranja prvostupanjskog tijela obzirom na ostvarenu normu u redovitim poslovima njegovog službenika za informiranje. Zaključno ističe kako tražene isprave postoje u posjedu Općinskog građanskog suda u Zagrebu te da nema razloga da se one skrivaju, da je osporeno rješenje protivno načelu iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, da ona ni na koji način nije zloupotrijebila informaciju koju je dobila od prvostupanjskog tijela, a da navedeni Zakon nije ograničio broj zahtjeva koji se može podnijeti tijelima javne vlasti. Ističe i da je cilj osporenog rješenja u skrivanju javnih isprava odnosno zaštita državnih službenika s lažnim svjedožbama. Predlaže da se žalba usvoji.

Žalba je neosnovana.

Općinski građanski sud u Zagrebu je Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku aktom Broj: 26 Su-776/2022 od 14. lipnja 2022. godine dostavio spis predmeta na nadležno postupanje. U spisu predmeta prvostupanjsko tijelo je slijedom traženja Ureda povjerenika iz akta KLASA: 008-04/22-01/716, URBROJ: 401-01/06-22-2 od 24. svibnja 2022. godine, dostavilo i zatražene preslike Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama za 2021. i 2022. godinu.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica dana 27. travnja 2022. godine zahtjevom za pristup informacijama od Općinskog građanskog suda u Zagrebu zatražila da joj dostavi sljedeće informacije: - preslike svih odluka o preuzimanju državne službenice Sanje Štampalije na Vrhovni sud Republike Hrvatske, sve podatke njezinim riješenim predmetima u apsolutnim brojevima i postotcima, preslike diplome, uvjerenja o položenom pravosudnom ispitu, odluke o završenoj školi za pravosudne dužnosnike, ocjenama na završnom ispitu imena njezinih ispitivača, a takve podatke traži i za drugu državnu službenicu ........., uz ocjene na Pravnom fakultetu koji je završila, imena suca mentora i sva rješenja o primitku u državnu službu od fakulteta do danas; i - preslike svih isprava iz očevidnika sudaca i drugih evidencija koje se odnose na rješenja o primitku za sudačkog vježbenika i o primitku u državnu službu na određena radna mjesta (sudski savjetnik, viši sudski savjetnik), za ..........

Također je utvrđeno da je Općinski građanski sud u Zagrebu povodom predmetnog zahtjeva donio osporeno rješenje, Broj: 26 Su-776/2022 od 12. svibnja 2022. godine, kojim je zahtjev odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

U obrazloženju rješenja je naveden sadržaj predmetnog zahtjeva te da je uzimajući u obzir ustavne odredbe te odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, činjenicu da se radi o traženju rješenja koja se odnose na 33 osobu, od kojih su pojedine nakon primitka u državnu službu imenovane sucima na drugim sudovima, dok je pojedinim osobama u međuvremenu prestala državna služba, u postupku zaključeno kako se radi o traženju velike količine informacija nastalih u razdoblju od 30 godina, odnosno da se radi o zlouporabi prava na pristup informacijama propisanoj u članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također je navedeno kako navedena zlouporaba proizlazi iz činjenice da je podnositeljica podnijela identičan zahtjev kao i podnositelj ......... 18. ožujka 2022. godine i 8. travnja 2022. godine, i koji je podnio sadržajno slične zahtjeve 31. prosinca 2021. godine, 4. siječnja 2022. godine te 10. siječnja 2022. godine tražeći pristup svim isplatnim listama plaće za istog sudskog ovršitelja od 1998. godine, o svim predmetima koji su mu dodijeljeni u rad, kao i o broju radnih dana i broju održanih ročišta i očevida uz i bez prisutnosti zapisničara, i to za svakog pojedinog suca Općinskog građanskog suda u Zagrebu u 2020. i 2021. godini. Prvostupanjsko tijelo u obrazloženju navodi kako je odbilo navedene zahtjeve podnositelja obzirom da je riječ o traženju velikog broja informacija u odnosu na pojedine elekmente organizacije rada vlasnika informacija, čije bi pribavljanje dovelo do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. Prvostupanjsko tijelo u obrazloženju navodi kako bi pretraživanje, kopiranje, skeniranje dokumenata dovelo do opterećivanja rada prvostupanjskog tijela, obzirom da ono nema osobu isključivo zaduženu za odlučivanje o zahtjevima za pristup informacijama, nego te poslove obavljaju osobe zadužene za rješevane predmeta te imaju druge obaveze. Zaključno je navedeno kako je uzimajući u obzir činjenicu da podnositeljica zahtjeva zajedno sa podnositeljem ......... učestalo podnosi neodređene zahtjeve koji se odnose na veći broj a ne na konkretnog državnog službenika, u postupku zaključeno kako se radi o o zlouporabi prava na pristup informacijama od strane žaliteljice, a slijedom čega je sukladno članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci osporenog rješenja.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da žaliteljica učestalim podnošenjem zahtjeva u kojima traži veću količnu istovrsnih informacija koje se odnose na duže vremensko razdoblje zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te na taj način opterećuje rad i redovito funkcioniranje tijela javne vlasti.

Kada se razmatra predmetni zahtjev u odnosu na javni interes, činjenica je da informacije koje je žaliteljica tražila može tražiti bilo koja fizička ili pravna, domaća ili strana osoba.

Međutim, kako je u prvostupanjskom postupku utvrđena zlouporaba prava te je osporenim rješenjem zahtjev žaliteljice odbijen, pozivanjem na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a na što upućuje i njegovo obrazloženje, u ovom žalbenom postupku je razmatrana zakonitost odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu u pogledu postojanja/nepostojanja navedenog razloga za odbijanje zahtjeva, a stav je žalbenog tijela da u slučaju utvrđenja da u pojedinačnim slučajevima postoji zlouporaba prava na pristup informacijama nema potrebe za provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa i odlučivanjem o dostupnosti traženih informacija.

Iz međunarodnih dokumenata, primjerice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencije o pristupu službenim dokumentima Vijeća Europe, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. (Aarhuška konvencija) te međunarodnog modela Zakona o pravu na pristup informacijama koji je kao uzor brojnim zakonima o pravu na pristup informacijama dostupan na poveznici https://www.article19.org/data/files/pdfs/standards/modelfoilaw.pdf je vidljivo da je svima njima uzeta u obzir mogućnost da se zahtjev za pristup informacijama koristi na način da se ugrožava prava drugih.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

U Republici Hrvatskoj je Zakon o pravu na pristup informacijama organski zakon, kojim se razrađuje ustavno pravo na pristup informacijama, čija je svrha omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 85/15., a stupio je snagu 9. kolovoza 2015. godine, je određeno da se može ograničiti pravo na pristup informacijama u slučaju da jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Povjerenik za informiranje, u svojem djelovanju prvenstveno ima namjeru ostvarivanja svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama. Slijedom navedenog, nastoji kao temeljno načelo pristupa informacijama promovirati načelo javnosti i slobodnog pristupa, koje ukazuje kako su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima navedenog Zakona. Pri navedenom Povjerenik za informiranje ima i ulogu zaštitnika drugih ustavnih prava i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom, ali i zaštitnika dostojanstva i normalnog funkcioniranja tijela javne vlasti, pa je u tom smislu ograničenje prava na pristup informacijama zbog zloupotrebe prava normirano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju procesne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se postupanje korisnika pri raspolaganju navedenim pravom negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba. Dakle, zlouporabu prava na pristup informacijama može se identificirati u situacijama kada pojedini korisnik prava na pristup informacijama, pod određenim okolnostima, ugrožava, ometa ili onemogućava korištenje prava drugih, čineći to osobno ili putem drugih korisnika koji od istog tijela javne vlasti učestalim zahtjevima traže informacije.

Naime, iako Zakon o pravu na pristup informacijama ne određuje koliko zahtjeva može podnijeti pojedini korisnik, objektivni kriterij zlouporabe prava obuhvaća broj i opsežnost zahtjeva tj. voluminoznost zahtjeva, neodređenost zahtjeva, istovrsne i ponavljajuće zahtjeve, kao i neozbiljne zahtjeve. Prilikom rješavanja velikog broja zahtjeva za pristup informacijama kojim se traže informacije obuhvaćene u razdoblju nekoliko godina, postoji mogućnost da prava stranaka u drugim postupcima kod tijela javne vlasti ne budu adekvatno zaštićena, te može doći i do zastoja u radu tijela javne vlasti i na taj način ograničavanja drugih korisnika zbog neobavljanja redovnog posla. To predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela, ne samo u području pristupa informacijama, već u svim svojim područjima rada, dok je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama putem ostvarivanja prava na pristup javnim informacijama upravo promicanje učinkovitosti u radu i racionalno funkcioniranje.

Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti slučaja kako bi se utemeljila odluka o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, pri čemu je posebno potrebno uzeti u obzir i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama koje određuje da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje predstavlja opterećenje za tijelo javne vlasti), iz kojih proizlazi da je u pojedinačnim slučajevima potrebno je ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes, iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, te uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženje informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest tih zahtjeva. Naime, iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima moguće je uočiti određeni model ponašanja podnositelja pa je tako, primjerice, podnositelj uvijek nezadovoljan dobivenom informacijom, i nakon njezinog zaprimanja postavlja dodatne zahtjeve koje proširuje u odnosu na raniji zahtjev.

S obzirom na razlog odbijanja predmetnog zahtjeva u žalbenom je postupku bilo potrebno uvidom u Upisnike o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Općinskog građanskog suda u Zagrebu za 2021. i 2022. godinu, koji su dostavljeni žalbenom tijelu sa spisom predmeta, razmotriti sve zahtjeve koje je žaliteljica podnijela prvostupanjskom tijelu u navedenim godinama do trenutka izrade prvostupanjske odluke.

Naime, navedeni uvid predstavlja već standardizirani postupak žalbenog tijela kod utvrđivanja eventualnog postojanja zlouporabe prava od pojedinih korisnika, a također i utvrđivanje relevantnih činjenica u pogledu brojnosti zahtjeva, njihova sadržaja, učestalosti podnošenja te mogućeg opterećenja tijela javne vlasti koje se u prvostupanjskoj odluci poziva na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Pri tome se posebno naglašava da se radi o utvrđivanju objektivnih razloga zbog kojih bi se prvostupanjska tijela mogla pozvati na razlog odbijanja zahtjeva zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, ne ulazeći pri tome u narav informacija koje se traže, s obzirom da je notorna činjenica da se svako pravo može zloupotrijebiti, bez obzira na to što se zahtjevom mogu tražiti primjerice i informacije koje potpadaju u krug onih koje bi trebale biti javno dostupne sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno informacija o raspolaganju javnim sredstvima. Primjerice, od nekog tijela javne vlasti moglo bi se samo jednim zahtjevom za pristup informacijama zatražiti svi ugovori koje je ono sklopilo od svog osnivanja do trenutka podnošenja zahtjeva, svi računi koje to tijelo ikada izdalo, ili se sa više povezanih učestalih zahtjeva može konstantno tražiti istu, ili istovrsnu informaciju, a što u konačnici rezultira opterećenjem za tijelo javne vlasti, a institut prava na pristup informacijama gubi svoju svrhu.

Stoga se posebno ističe da se u ovom žalbenom postupku kod utvrđivanja je li došlo do zlouporabe prava nije niti razmatrala dostupnost/nedostupnost samih informacija, uzimajući u obzir da tijela javne vlasti koja su obveznici primjene Zakona o pravu na pristup informacijama u pravilu u velikoj mjeri i raspolažu informacijama koje se djelomično ili u cijelosti odnose na raspolaganje javnim sredstvima, nego se utvrđivalo činjenicu da li se žalitelj u konkretnom slučaju koristio svojim zakonskim pravom na način koji dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti odnosno da li je došlo do kršenja zakonskog načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.

Imajući u vidu sve navedeno u žalbenom je postupku razmotreno je li u konkretnom slučaju došlo do zlouporabe prava i je li Općinski građanski sud u Zagrebu donio na zakonu utemeljenu odluku o zlouporabi prava na pristup informacijama.

U žalbenom postupku je uvidom u Upisnike o ostvarivanju prava na pristup informacijama Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrđeno da je u 2021. godini ukupno podneseno 14 zahtjeva za pristup informacijama, od čega je žaliteljica podnijela 1 zahtjev, a u 2022. godini ukupno podnesen 21 zahtjev za pristup informacijama, od kojih je žaliteljica podnijela 2 zahtjeva za pristup informacijama. Iz navedenog proizlazi da je žaliteljica prvostupanjskom tijelu u 2021. i 2022. godini do trenutka dostave spisa predmeta podnijela 3 zahtjeva za pristup informacijama.

U odnosu na zakonsko određenje zlouporabe prava na pristup informacijama u dijelu koji se odnosi na formulaciju „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja“, u ovom predmetu je utvrđeno da su žaliteljica, i korisnik ......... međusobno povezani. Naime, iz Upisnika o ostvarivanju prava na pristup informacijama Općinskog građanskog suda u Zagrebu za 2021. i 2022. godinu je vidljivo da podnositelji žalitelj i ......... (podnijela 1 zahtjev za pristup informacijama u 2021. te 2 u 2022. godini) navode istu adresu stanovanja. Osim navedenog žalbeni navodi u tri predmeta koji se protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu vode kod Povjerenika za informiranje su gotovo identičnog sadržaja, a u konkretnom slučaju podnesen je jedan zahtjev za pristup informacijama u kojem su zapravo sadržajno navedena/spojena dva zahtjeva zahtjeva za pristup informacijama ..........

Povjerenik za informiranje cijeni i okolnost da je u postupku utvrđeno da je, ako bi se svaki pojedini zahtjev žaliteljice i korisnika ......... koje su podnijeli prvostupanjskom tijelu razmatrao pojedinačno, vidljivo da su se istima tražile informacije koje u pravilu predstavljaju informaciju od javnog značaja.

U odnosu na gore navedene podatke ističe se da broj zahtjeva na prvi pogled ne ukazuje da bi se radilo o prekomjernim i voluminoznim zahtjevima, ali je uvidom u njihov sadržaj u žalbenom postupku zaključeno kako se može prihvatiti zaključak prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja da žaliteljica svojim zahtjevima traži veći broj informacija koje se odnose na dulji vremenski period.

Naime, iz sadržaja zahtjeva za pristup informacijama koje je prvostupanjskom tijelu podnosio ......... vidljivo je da se istima traži primjerice preslike svih obračunskih lista plaća državne službenice od primitka u državnu službu u razdoblju od 1998. godine do kraja državne službe iste osobe te podaci o svim sucima prvostupanjskog tijela koji su tužili u istom tijelu poslovne banke koje posluju u Republici Hrvatskoj odnosno podatak o svim tužbama koje su podnesene na temelju kolektivne presude donesene protiv tih poslovnih banaka na Trgovačkom sudu u Zagrebu. U svojim zahtjevima žalitelj je tražio i sve podatke o preuzimanju službenice prvostupanjskog tijela od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, njezinim riješenim predmetima u apsolutnim brojevima i postotcima, preslike diplome, uvjerenja o položenom pravosudnom ispitu, odluke o završenoj školi za pravosudne dužnosnike, ocjenama na završnom ispitu imena njezinih ispitivača, a takve podatke je tražio i za drugu državnu službenicu, uz ocjene na Pravnom fakultetu koji je završila, imena suca mentora i sva rješenja o primitku u državnu službu od fakulteta do danas. Iz drugog njegovog zahtjeva je vidljivo da je takve istovrsne podatke žalitelj tražio i u pogledu 31 osobe koja je u nekom trenutku primljena u državnu službu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Iz dostavljenih Upisnika o ostvarivanju prava na pristup informacijama Općinskog građanskog suda u Zagrebu je također vidljivo da je istovjetan zahtjev kao u tom slučaju a za Dubravku Ćosić, Vlastu Feuš, Dubravku Rovišnjak, Nives Šimunović, žalitelj dana 18. ožujka 2022. godine podnio Županijskom sudu u Zagrebu koji je isti ustupio prvostupanjskom tijelu, a da je zahtjev identičnog sadržaja žaliteljica podnijela u konkretnom slučaju, s time da je dodala sadržaj još jednog zahtjeva .......... Nadalje, ......... je za svakog pojedinog suca prvostupanjskog tijela tražio podatke o tome koliko je radnih dana tijekom 2021. i 2022. godine bio bez zapisničara i koliko je u tom razdoblju imao održanih ročišta i očevida, a za jednu državnu službenicu infomraciju o svim predmetima koji su joj dodijeljeni u rad kao sudskom ovršitelju.

Iz gore navedenih traženja žaliteljice te uzimajući u obzir sadržaj njezinog zahtjeva u konkretnom slučaju vidljivo je da žaliteljica prvostupanjskom tijelu podnosi istovrsne zahtjeve koji se odnose na akte donesene u pogledu većeg broja državnih službenika u duljem vremenskom razdoblju, a koji se odnose na njihove kvalifikacije, podatke o njihovom radu, iz čega proizlazi da se njima traže sveobuhvatne informacije o radu službenika prvostupanjskog tijela te drugih pravosudnih tijela.

Međutim, razmatrajući sadržaj predmetnog zahtjeva za pristup informacijama, žalbe žaliteljice te korisnika ........., koje su upućene Povjereniku za informiranje protiv odluka prvostupanjskog tijela, utvrđeno je kako se u istima predmnijeva prikrivanje nezakonitosti, nepravilnosti u radu i druga negativna i zakonom zabranjena postupanja na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Dakle, analizom žaliteljičinih zahtjeva za pristup informacijama u kojima se traže zapisnici o primopredaji dužnosti prethodne predsjednice prvostupanjskog tijela i nove predsjednice istog te sve pripadajuće isprave koje su tom prilikom sačinjene, odnosno ista vrsta isprava koja je nastala prilikom primopredaje između sutkinje ovlaštene za obavljanje poslova sudske uprave i predsjednika Općinskog građanskog suda u Zagrebu) te zahtjeva za pristup informacijama u konkretnom slučaju, kao i zahtjeva ......... vidljivo je raspršivanje zahtjeva istih korisnika na više područja rada prvostupanjskog tijela kako bi se pronašle bilo kakve nepravilnosti u radu, te kako bi se okrivilo tijelo javne vlasti i određene njegove zaposlenike za nesavjesno obavljanje poslova, kao i nesavjesno raspolaganje financijskim sredstvima i imovinom, što je također jedan od indikatora motiva postavljanja zahtjeva za pristup informacijama. U praksi ostvarivanja prava na pristup informacijama takvo se podnošenje zahtjeva naziva „pecanjem“ (information fishing) i ne smatra se automatski sukladnim javnom interesu koji se ostvaruje putem Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, takvo se ponašanje razlikuje od situacije kad korisnik, sumnjajući u nepravilnosti, traži neke određene informacije koje bi mogle ukazati na nedostatke i nepravilnosti u radu tijela javne vlasti.

Razmatranjem zahtjeva žaliteljice u širem kontekstu, u međusobnom odnosu, vremenskom rasponu, količini, te uzimanjem u obzir svih činjenica i dokaza, a što je nužno pri odlučivanju o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je konkretnom slučaju došlo do zloupotrebe prava na pristup informacijama, koje dovodi do opterećivanja tijela javne vlasti, osobito imajući u vidu činjenicu postojanja tijela koja obavljaju nadzor u pravosudnim tijelima, kao i mogućnost svakog građanina da podnese kaznenu prijavu ukoliko ima saznanja o kažnjivim protupravnim ponašanjima.

Osim navedenog iz podataka o žalbenim postupcima koji su se vodili ili se vode kod drugostupanjskog tijela je vidljivo da je prvostupanjsko tijelo postupilo sukladno pravomoćnim rješenjima Povjerenika za informiranje.

Razumljivo je da kada se spoji subjektivni i objektivni element zlouporabe, rezultat bi se trebao iskazivati u prekoračivanju pravne i moralne granice primjene instituta prava na pristup informacijama, što rezultira u neproporcionalnom i neopravdanom opterećivanju rada i funkcioniranja tijela javne vlasti. U tom se slučaju pokreće pitanje potrebe ograničavanja prava na pristup informacijama radi zaštite resursa i dostojanstva tijela javne vlasti, ali i radi zaštite samog pravnog poretka, stoga je nužno razmotriti konkretan odnos žaliteljice i tijela javne vlasti kako bi se utvrdilo postojanje zlouporabe prava na pristup informacijama.

S obzirom na broj žalbi, ukazuje se da interes za pojedine informacije prvostupanjskog tijela imaju pretežito žaliteljica i s njome povezani korisnik ........., kao i da im u tim istim postupcima informacije nisu uskraćivane u cjelini nego u pogleda dijela informacija, a također se ističe da nije točna tvrdnja žaliteljice da su usvojene sve njihove žalbe izjavljene protiv odluka Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

U žalbenom postupku je zaključeno da, iako broj zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice ne indicira na prvi pogled mogućnost opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti odnosno zadovoljavanja objektivnog elementa zloupotrebe, iz sadržaja njezinih zahtjeva te zahtjeva s njom povezanog korisnika proizlazi kako su ti zahtjevi gledajući ih u cjelini voluminozni, da se većina odnosi na dulji vremenski period, i da se istima traže informacije, često nepreciznog traženja, korištenjem riječi „sve”, „svu”, ili „svih”. Iz navedenih traženja proizlazi kako se podnositelji stavljaju u ulogu istražitelja mogućih nepravilnosti te kontrolora rada tijela javne vlasti, tražeći velike količine dokumentacije o radu njegovih službenika, ne bi li se u njoj pronašlo nešto što bi se moglo okarakterizirati kao nezakonito odnosno pokušavajući „upecati informaciju” koja bi navedeno razotkrila.

Dakle, ukupnost zahtjeva i količina traženih informacija predstavljaju informacije koje opterećuju rad tijela javne vlasti, a da pri tome nije utvrđen osobit javni interes za njihovom objavom, s obzirom da proizlaze iz interesa uskog kruga ljudi, u ovom slučaju konkretno žaliteljice te s njom povezanog korisnika ..........

Slijedom svega navedenog, u žalbenom je postupku zaključeno da prvostupanjsko rješenje sadrži jasne i valjane razloge za primjenu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji žalbenim navodima žaliteljice nisu dovedeni u sumnju te je prvostupanjsko tijelo po mišljenju Povjerenika za informiranje pravilno primijenilo navedenu odredbu i pravilno ocijenilo razmjer između prava na pristup informacijama i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. Naime, korištenje instituta prava na pristup informacijama od strane žaliteljice kolidira sa javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji te ujedno predstavlja i obezvrjeđivane njegova cilja i svrhe.

Svako daljnje omogućavanje žaliteljici da zlouporabljuje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama ima za posljedicu neopravdano opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasti, predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela te je u suprotnosti s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti. Stoga je Povjerenik za informiranje u ovom slučaju dužan zaštiti dostojanstvo i normalno funkcioniranje tijela javne vlasti, ali i sam pravni poredak, te je utvrdio kako je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari te je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan