KLASA: UP/II-008-07/23-01/342

URBROJ: 401-01/06-23-4

Zagreb, 11. rujna 2023. godine

 

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-008-02/23-01/01, URBROJ: 2117-1-27-01/1-23-01 od 18. travnja 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-008-02/23-01/01, URBROJ: 2117-1-27-01/1-23-01 od 18. travnja 2023. godine.

2.    Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.


O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem u točki I. izreke odbačen je zahtjev za pristup informacija ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 10. siječnja 2023. godine u dijelu u kojem je tražio podatke o iznosima koje je Grad Dubrovnik isplatio ili treba isplatiti Odvjetničkom društvu za zastupanje u predmetu za koji je u zahtjevu priložio presliku punomoći, u razdoblju od 1. siječnja 2016. do dana trajanja postojećeg ugovora/sporazuma, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju.

U točki II. osporenog rješenja odbijen je zahtjev žalitelja od 10. siječnja 2023. godine u dijelu u kojem je tražio informacije o razlogu angažiranja Odvjetničkog društva za postupak pristupa informacijama na koji se odnosi punomoć koju je priložio te nazivima angažiranih odvjetničkih društava, broju predmeta za koje su angažirani te iznosu koji im je isplaćen ili će se isplatiti na temelju nastalih obveza za razdoblje od 1. siječnja 2016. do dana trajanja postojećeg ugovora/sporazuma, pozivom na odredbu članka 23. stavka 6. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga što se u tom dijelu nije tražila informacija u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom ističe što je predmet njegova zahtjeva za pristup informacijama. Smatra da je tijelo javne vlasti pogrešno odbilo njegov zahtjev, te žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. U nastavku žalitelj pojašnjava da obrazloženje iz točke I. izreke osporenog rješenja nije točno jer se isplaćeni iznos nalazi u kontnim karticama a da je u velikom broju predmeta odlučeno da u takvim slučajevima nije potrebno stvarati novu informaciju i da se radi o raspolaganju javnim sredstvima. U odnosu na obrazloženje koje se tiče točke II. izreke osporenog rješenja ističe da ono također nije točno jer se ista nalazi u posjedu tijela javne vlasti koje je angažiralo odvjetnički ured, kao i da se podaci o isplatama i nazivima odvjetničkih društava kojima su vršene moraju nalaziti u zapisima podataka/kontnim karticama kao dokazi isplata. S obzirom da je iz navedenog razvidno kako ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva žalitelj od žalbenog tijela traži da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup traženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 10. siječnja 2023. godine od Grada Dubrovnika kao tijela javne vlasti zatražio informaciju o sljedećem: razlogu angažiranja odvjetničkog ureda za postupak pristupa informacijama (punomoć priložena uz zahtjev, komunikacija s službom za informiranje i slično); iznosu koji je isplaćen odvjetničkom društvu za navedeno zastupanje (ukoliko je isto unutar nekog sporazuma, navesti kojeg i u kojem iznosu; iznosu koji je isplaćen te se ima isplatiti navedenom odvjetničkom društvu u razdoblju od 1. siječnja 2016. godine do dana trajanja postojećeg/ih sporazuma/ugovora i nazivima angažiranih odvjetničkih društava, broju predmeta za koje su isti angažirani te iznosu koji se isplatio te se ima isplatiti temeljem nastalih obveza za gore navedeno razdoblje.

Također je utvrđeno da je Grad Dubrovnik rješavajući o zahtjevu donio osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-02/23-01/01, URBROJ: 2117-1-27-01/1-23-01 od 18. travnja 2023. godine, kojim je u dijelu odbacio zahtjev je ne posjeduje tražene informacije, a u dijelu odbio isti jer se nije tražila informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U obrazloženju osporenog rješenja prvostupanjsko tijelo se u bitnome vezano za odluku pod točkom I. izreke osporenog rješenja pozvalo na zakonsku definiciju informacije te navelo kako nije dužno po zahtjevu žalitelja stvarati novu informaciju koja bi sadržavala točno navedene informacije o iznosima koji su isplaćeni odvjetničkom društvu navedenom u zahtjevu u zatraženom razdoblju odnosno da istu ne posjeduje kao izrađeni zapis podataka. U odnosu na točku II. izreke osporenog rješenja Grad Dubrovnik se također pozvao na zakonsku definiciju informacije te naveo kako se u dijelu zahtjeva o kojem je u tom dijelu odlučeno radi o traženju obrazloženja o razlozima angažiranja odvjetničkog društva, da njegova izrada nije obveza tijela javne vlasti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, a radi čega je zahtjev u tom dijelu odbijen sukladno odredbi članka 23. stavka 6. točke 4. navedenog Zakona.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenika za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisu ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.

Naime, iz zahtjeva žalitelja proizlazi da su se njime u dijelu u kojem je odbačen zahtjev tražili podaci o isplatama prvostupanjskog tijela za zastupanje vezano za koje je žalitelj priložio punomoć prvostupanjskog tijela iz koje je vidljivo da je ista dana u svrhu pribavljanja dokumentacije od dugog tijela javne vlasti. Iz činjenice da je Grad Dubrovnik angažirao odvjetničko društvo u određenu svrhu jasno proizlazi da o tome mora postojati pisani zapis podataka (ugovor/sporazum i sl.), a kako to u zahtjevu navodi i žalitelj. Nadalje, iz spisa predmeta nije moguće utvrditi je li vezano za svoje usluge u konkretnom slučaju angažirano odvjetničko društvo prvostupanjskom tijelu dostavilo račun i da li su ti troškovi plaćeni. Međutim, nije moguće prihvatiti navode prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja da se traženje žalitelja ne može smatrati traženjem informacije u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, pa da stoga Grad Dubrovnik ne posjeduje informacije o isplaćenim iznosima koje je tražio. U konkretnom slučaju radi se o jedinici lokalne samouprave koja kao obveznik vođenja proračunskog računovodstva, po logici stvari takve informacije, ukoliko postoje, može na jednostavan način pronaći i ispisati iz programa u kojem se ono vodi prema pojedinim kontima (primjerice – „intelektualne usluge“, „usluge zastupanja“), a u tom slučaju također mora biti i u posjedu informacija temeljem kojih se vrše pojedina knjiženja.

Posebno se napominje da bi pri rješavanju predmetnog zahtjeva Grad Dubrovnik trebao uzeti u obzir i već postojeću praksu Povjerenika za informiranje, vezano za kontne kartice, a koja je potvrđena i presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz 2016. godine: Poslovni broj: UsII-92/16-9, UsII-95/16-8, UsII-97/16-7, UsII-96/16-10 i UsII-93/16-7.

U odnosu na točku II. izreke osporenog rješenja kojom je u dijelu odbijen predmetni zahtjev žalitelja također nije moguće prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da se u konkretnom slučaju nije tražilo informacije u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, tijelo javne vlasti bi po logici stvari moralo imati izrađenu informaciju iz koje je vidljiv razlog angažiranja odvjetničkog društva u konkretnom slučaju, s obzirom da u takvom slučaju sa društvom koje angažira za obavljanje određene usluge mora urediti međusobna prava i obveze (ugovor).

Nadalje, u odnosu na dio zahtjeva u kojima se traže nazivi angažiranih odvjetničkih društava, broju predmeta za koje su isti angažirani te iznosu koji se isplatio na temelju nastalih obveza za razdoblje navedeno u zahtjevu, u žalbenom je postupku također zaključeno kako u postupku koji je prethodio osporenoj odluci u tom dijelu nije pravilno niti potpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, radi se o traženju informacija iz više godina (od 2016. do trajanja postojećih sporazuma/ugovora) koje se odnose na sva angažirana odvjetnička društva (predmete i isplate), a ne samo na odvjetničko društvo na koje se odnosi preostali dio zahtjeva žalitelja, pri čemu u osporenom rješenju niti u žalbenom postupku Grad Dubrovnik nigdje nije naveo da li je uopće u tom razdoblju koristio odvjetničke usluge ili nije, nego samo ponavlja već ranije navode vezane za rješavanje drugog dijela zahtjeva o tome kako nema izrađenu informaciju koja se odnosi na predmetno traženje.

Uzimajući u obzir sve navedeno, u odnosu na osporeno rješenje iz dostupnih informacija u spisu predmeta u žalbenom postupku nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi činjenice, a iz kojeg razloga u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje nije mogao u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku sam riješiti ovu upravnu stvar.

Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da kad je za donošenje novog rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

Slijedom navedenog je zbog pogrešne primjene odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovljenom postupku Grad Dubrovnik nakon što utvrdi činjenice treba riješiti predmetni zahtjev žalitelja u tom dijelu sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. U navedenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.

Pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi koje izrađene informacije koje se odnose na predmetni zahtjev ima u svom posjedu. Nadalje, prvostupanjsko tijelo treba uzeti u obzir da se zatražene informacije odnose na raspolaganje javnim sredstvima iz gradskog proračuna te bi iste trebale biti javno dostupne, sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u kojem slučaju se u odnosu na informacije iz kojih je razvidno kome i u kojem iznosu su izvršene isplate ne provodi test razmjernosti i javnog interesa. Ukoliko zatražene informacije iz zahtjeva sadrže i neke druge osobne podatke fizičkih osoba odnosno ako postoji neki drugi razlog za ograničenje informacija, prvostupanjsko tijelo bi trebalo postupiti sukladno odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                               POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan