KLASA: UP/II-008-07/22-01/1540

URBROJ: 401-01/04-23-8

Zagreb, 19. srpnja 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Državnog inspektorata KLASA: UP/I-008-02/22-01/1, URBROJ: 443-01-02-02-22-1 od 11. svibnja 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Državnog inspektorata KLASA: UP/I-008-02/22-01/1, URBROJ: 443-01-02-02-22-1 od 11. svibnja 2022. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici:

- Zapisnika Državnog inspektorata, Sektora za nadzor zaštite prirode, Službe za nadzor morskih ekosustava KLASA: 612-07/20-85/57, URBROJ: 443-01-21-02/2-1 od 23. lipnja 2020. godine,

- Zapisnika Državnog inspektorata KLASA: 362-02/20-16/1022, URBROJ: 443-02-02-13/1-20-4 od 29. travnja 2020. godine, te

Zapisnika Državnog inspektorata KLASA: 362-02/20-16/1022, URBROJ: 443-02-02-13/1-20-7 od 15. svibnja 2020. godine.

3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici:

- Zapisnika Državnog inspektorata, Sektora za nadzor zaštite prirode KLASA: 612-07/19-85/155, URBROJ: 443-08-2-2-19-1- od 29. listopada 2019. godine, na način da se na istoj prekrije adresa i OIB odgovorne osobe u pravnoj osobi, kao i adresa, datum rođenja, ime oca i OIB ostalih nazočnih osoba,

- Zapisnika Državnog inspektorata KLASA: 351-02/20-07/261, URBROJ: 443-02-02-14/4-20-02/DJ od 15. svibnja 2020. godine, na način da se na istoj prekrije ime oca, adresa, datum rođenja i OIB osobe koja je bila nazočna pregledu, kao i adresa i OIB odgovorne osobe u pravnoj osobi,

- Zapisnika Državnog inspektorata KLASA: 351-02/20-07/261, URBROJ: 443-02-02-14/4-20-04/DJ od 26. svibnja 2020. godine, na način da se na istoj prekrije ime oca, adresa, datum rođenja i OIB osobe koja je bila nazočna pregledu, kao i adresa i OIB odgovorne osobe u pravnoj osobi,

- Zapisnika Državnog inspektorata KLASA: 351/20-07/258, URBROJ: 443-02-02-14/4-20-01/DJ od 15. svibnja 2020. godine, na način da se na istoj prekrije ime oca, adresa, datum rođenja i OIB osobe koja je bila nazočna pregledu, kao i adresa i OIB odgovorne osobe u pravnoj osobi,

- Zapisnika Državnog inspektorata, Službe za nadzor za zaštitu okoliša KLASA: 351-02/20-07/1004, URBROJ: 443-02-02-14/4-20-03/DJ od 27. listopada 2020. godine, na način da se na istoj prekrije ime oca, adresa i datum rođenja osobe koja je bila nazočna pregledu navedene pod točkom 1. u Zapisniku, adresa osobe koja je bila nazočna pregledu navedene pod točkom 2. u Zapisniku, kao i adresa i OIB odgovorne osobe u pravnoj osobi,

te se u navedenim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

4. Nalaže se Državnom inspektoratu da postupi sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Državnog inspektorata KLASA: UP/I-008-02/22-01/1, URBROJ: 443-01-02-02-22-1 od 11. svibnja 2022. godine, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 31. svibnja 2021. godine, kojim je tražio da mu se dostave sve informacije odnosno akti koji su izrađeni tijekom inspekcijskih nadzora Državnog inspektorata prema Gradu Crikvenici u posljednje 3 godine, a vezano za: dohranu zemljom Gradskog kupališta u Crikvenici, nasipavanje zemljom (periske, građevinski otpad) plaže Grabova u Jadranovu, bilo koju plažu na prostoru Grada Crikvenice, temeljem članka 23. stavka 5. točka 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti - Državni inspektorat suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev zbog toga što je dužno kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju. Nadalje, navodi kako mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Također navodi kako rješenje osporava u cijelosti, te izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Ističe da je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje iz razloga što seje pozvalo na članak 57. stavak 6. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine", broj 115118 i 117/21) kojim je propisano je daje Državni inspektorat dužan kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju. Nadalje, ističe da je na tako utvrđeno činjenično stanje tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama jer on smatra kako u ovom slučaju postoji javni interes jer traži zapisnike inspekcijskog nadzora koji se odnose na uređenje (dohrana i nasipavanje) plaža u Crikvenici i Jadranovu, a javni interes je taj što su se te aktivnosti radile na plažama koje su pomorsko dobro. Zaključuje kako ne postoje razlozi za odbijanje njegova zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatraženih informacija. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 31. svibnja 2021. godine zatražio od Državnog inspektorata da mu se dostave sve informacije koje su izrađene tijekom inspekcijskih nadzora Državnog inspektorata prema Gradu Crikvenici u posljednje 3 godine, a vezano za: dohranu zemljom Gradskog kupališta u Crikvenici, nasipavanje zemljom (periske, građevinski otpad) plaže Grabova u Jadranovu, bilo koju plažu na prostoru Grada Crikvenice. Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj izjavio žalbu Povjereniku za informiranje zbog neodlučivanja o njegovom zahtjevu za pristup informacijama od 31. svibnja 2021. godine te da je povodom navedene doneseno rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/21-01/657, URBROJ: 401-01/06-21-1 od 23. kolovoza 2021. godine, kojim je Državnom inspektoratu naloženo rješavanje predmetnog zahtjeva žalitelja. Također, utvrđeno je da je Državni inspektorat o zahtjevu žalitelja donio rješenje KLASA: 008-02/21-01/57, URBROJ: 443-01-02-02-21-6 od 7. listopada 2021. godine, kojim je odbacio zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije. Protiv navedenog rješenja Državnog inspektorata od 7. listopada 2021. godine žalitelj je izjavio žalbu Povjereniku za informiranje, koji je rješenjem UP/II-008-07/21-01/838, URBROJ: 401-01/04-22-10 od 11. ožujka 2022. godine poništio rješenje Državnog inspektorata od 7. listopada 2021. godine i predmet dostavio Državnom inspektoratu kao prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Postupajući po rješenju Povjerenika za informiranje od 11. ožujka 2022. godine, Državni inspektorat u ponovnom postupku donio je osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-02/22-01/1, URBROJ: 443-01-02-02-22-1 od 11. svibnja 2022. godine, kojim je odbio zahtjev za pristup informacijama žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točka 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

U obrazloženju osporenog rješenja u bitnom se navodi se da su nadležne inspekcije Državnog inspektorata unutar svog djelokruga rada i to: građevinska inspekcija, inspekcija zaštite okoliša, inspekcija zaštite prirode obavile u predmetnoj stvari sljedeće inspekcijske nadzore, na temelju kojih su sastavile sljedeće zapisnike: dana 29. listopada 2019. godine KLASA: 612-07/19~85/155, URBROJ:443-08-2-2-19-l, 29. travnja 2020. godine, KLASA: 362-02/20-16/1022, URBROJ: 443-02-02-13/1-20-6, 15. svibnja 2020. godine, KLASA: 362-02/20-16/1022, URBROJ: 443-02-02-13/1-20-7, 15. svibnja 2020. godine, KLASA: 351-02/20-07/261, URBROJ: 443-02-02-14/4-20-02/DJ, 23. lipnja 2020. godine, KLASA: 612-07/20-85/57, URBROJ: 443-01-21-02/2-1, 26. svibnja 2020. godine, KLASA: 351-02/20- 07/261, URBROJ: 443-02-02-14/4-20-04/DJ, 27. listopada 2020. godine, KLASA: 351-02/20- 07/1004, URBROJ: 443-02-02-14/4-20-03/DJ., te je u navedenima nesporno utvrđeno da nije bilo osnove za daljnje vođenje inspekcijskog postupka. Nadalje se navodi, kako je nadzorom inspekcije zaštite okoliša koji je proveden na lokaciji Gradske plaže u Crikvenici utvrđeno da za predmetni zahvat uređenja plaže nije bilo potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš. Također se navodi, kako s obzirom da niti jednim posebnim propisom čiju provedbu nadzire inspekcija zaštite okoliša nije propisano što se podrazumijeva pod pojmovima „nasipavanje morske obale“, odnosno „dohrana plaže“, tijekom predmetnog nadzora inspekcija je svoje postupanje temeljila na aktu Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, KLASA:351-03/16-04/1090 od 7. listopada 2016. godine, kojim je pružena pravna i stručna pomoć odnosno dano mišljenje o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu u praksi navedenih pojmova. Ističe se kako je u predmetnom nadzoru utvrđeno da materijal koji se koristio pri obavljanju navedenih radova nije predstavljao građevinski otpad već mineralnu sirovinu, a kako inspekcija zaštite okoliša nije nadležna za provjeru granulometrijskog sastava mineralne sirovine, inspektor je mjerom na zapisnik upozorio izvođača radova na potrebu prosijavanja zemlje iz nasipnog materijala kako bi se postigla kvaliteta izvornog materijala, te je s tim u vezi obustavljeno daljnje nasipavanje plaže zatečenim materijalom.

U obrazloženju osporenog rješenja nadalje se navodi da je u postupanju inspekcije zaštite okoliša povodom prijave, koja se odnosila na radove na lokaciji plaže Grabova u Jadranovu, tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno da su se u konkretnom slučaju radovi izvodili temeljem pravomoćne građevinske dozvole, KLASA: UP/I-361-03/17-06/172, URBROJ: 2170/1-03-02/7-18-8 od 19. ožujka 2018. godine i pravomoćnog rješenja o izmjeni dopuni građevinske dozvole, KLASA: UP/I-361-03/19-10/21, URBROJ: 2170/1-03-02/7-20-2 od 9. siječnja 2020. godine. Također se navodi, kako je nadzorom utvrđeno da nositelj predmetnog zahvata Grad Crikvenica posjeduje ishođeno Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, KLASA: UP/I-3 51-0J/15-08/345, URBROJ: 517-06-2-1-1-16-8 od 2. ožujka 2016. godine, kojim je odlučeno da za namjeravam zahvat, uređenje plaže i prometnice u Jadranovu, na području Grada Crikvenice, nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš. Ističe se kako imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da tijekom nadzora nije utvrđeno da se kod izvođenja radova koristi građevni otpad, u predmetnom slučaju nije bilo osnova za daljnje postupanje inspekcije zaštite okoliša. Nadalje, ističe se da je predmetnim inspekcijskim nadzorom na okolnost eventualne „dohrane“ plaže materijalom s velikim udjelom zemlje i posljedičnog zamućenja mora, inspekcija zaštite okoliša temeljem provedenih dokaza utvrdila da se u konkretnom slučaju sanacija provodila korištenjem mineralne sirovine, odnosno drobljenog kamenog materijala.

Državni inspektorat u obrazloženju osporenog rješenja vezano za inspekcijske nadzore na području Crikvenice, Jadranova i Bakarca navodi kako je inspekcija zaštite prirode provela inspekcijske nadzore na tim područjima te je utvrđeno da su zahvati nasipavanja plaža provedeni u skladu s pravomoćnim građevinskim dozvolama, a spomenute lokacije nisu zaštićeno područje niti su područja ekološke mreže Natura 2000. Ističe se kako je na području Jadranova također proveden inspekcijski nadzor inspekcije zaštite prirode u svezi prijave o mogućem ugrožavanju staništa strogo zaštićene vrste periski te je utvrđeno da se radovi odvijaju u skladu s Rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i prirode KLASA: UP/I-351-03/15-08/345, URBROJ: 517-06-2-1-1-16-8 od 2. ožujka 2016. godine, a u obrazloženju citiranog rješenja navedeno je da se područje zahvata nalazi u naselju, da je već pod utjecajem brojnih ljudskih aktivnosti, kao i da je većim dijelom nasipano i izmijenjeno obalnim građevinama, te će se nasipavanjem morske obale trajno prenamijeniti mali dio staništa zbog čega se smatra da će utjecaj zahvata u odnosu na rasprostranjenost i smisao izuzimanja staništa biti zanemariv.

Vezano uz postupanja građevinske inspekcije Državnog inspektorata, koji se odnose na projekte za namjeravanu gradnju pet plaža, navodi se kako građevinska inspekcija nije nadležna postupati u svezi zaprimljenih pritužbi jer se ovlasti građevinske inspekcije odnose na nadzor građenja, a ne na projektiranje i izdavanje akata za građenje.

U pogledu usklađenosti građenja plaže Grabrova u Jadranovu s izdanom i pravomoćnom građevinskom dozvolom odnosno glavnim projektom, koji je sastavni dio građevinske dozvole, u obrazloženju osporenog rješenja navodi se kako u provedenom inspekcijskom nadzoru nisu utvrđene povrede propisa o gradnji, uključujući svojstva svih ugrađenih građevinskih proizvoda u odnosu na zahtjeve iz glavnog projekta, a nadzora građevinske inspekcije, usklađenost građenja i uporabljivost ugrađenih građevinskih proizvoda s izdanom dozvolom provjerena je i potvrđena u postupku izdavanja uporabne dozvole od strane nadležnog upravnog odjela za graditeljstvo, odnosno Ispostave u Crikvenici Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije.

Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je Državni inspektorat prije donošenja odluke o žaliteljevom zahtjevu za pristup informacijama proveo test razmjernosti i javnog interesa, ali se ne navode razlozi ZA niti PROTIV omogućavanja pristupa traženim informacijama osim što se citira odredba članka 57. stavka 6. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18 i 117/21) kojom je propisano da je državni inspektorat dužan kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju (zabilješku, zapisnik, nacrt rješenja, rješenje, zaključak, prekršajni akt, kaznenu prijavu, uputu za rad, izjavu stranke, predstavku, pritužbu) te sve druge podatke i dokaze utvrđene odnosno nastale u vezi s inspekcijskim postupkom, kao i odredba stavka 7. istog članka Zakona kojom je propisano da dokumentaciju i podatke iz stavka 6. ovog članka, prikupljene ili utvrđene u inspekcijskom nadzoru, te identitet podnositelja predstavke u skladu sa stavkom 2. ovog članka Državni inspektorat može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima tog Zakona.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3., i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 7. istog Zakona propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pravo na pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Odredbom članka 16. stavka 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, ima pravo tu informaciju javno iznositi.

Svrha Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti korisnicima pristup informacijama od javnog značaja, dakle informacijama za koje prevladava javni interes da se učine dostupnim ne samo žalitelju, već i bilo kojoj trećoj osobi koja bi ih zatražila.

Člankom 3. stavkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19) propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Nadalje, stavkom 3. istog članka propisano je da se u smislu stavka 2. ovoga članka, dijelom kopna smatra: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva.

Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbom ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod upravljanjem pomorskim dobrom podrazumijeva održavanje, unapređenje, briga o zaštiti pomorskog dobra u općoj upotrebi, te posebna upotreba ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra na temelju koncesije ili koncesijskog odobrenja, dok je stavkom 3. propisano da o dijelu pomorskog dobra u općoj upotrebi koje se nalazi na njenom području, vodi brigu o zaštiti i održava jedinica lokalne samouprave.

Iz spisa predmeta proizlazi da se žaliteljevo traženje iz njegova zahtjeva za pristup informacijama od 31. svibnja 2021. godine odnosi na plaže na području Grada Crikvenice, dakle, na pomorsko dobro koje uživa osobitu zaštitu Republike Hrvatske i koje služi za uporabu svih. Stoga je nedvojbeno da u pogledu traženih informacija postoji javni interes.

Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku je utvrđeno da Državni inspektorat u osporenom rješenju ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženim informacijama, a svrha testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama. Slijedom navedenog, utvrđeno je kako je Državni inspektorat pogrešno primijenio odredbu članka 16. u vezi sa člankom 15. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, Državni inspektorat u prvostupanjskom postupku uopće nije ispitivao mogućnost primjene članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da će se, ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. navedenog članka, preostali dijelovi informacije učiniti dostupnim.

Povrh navedenog, u obrazloženju osporenog rješenja Državni inspektorat na određeni način opisuje određena postupanja tijekom predmetnih inspekcijskih nadzora i što je utvrđeno tijekom istih, a s druge strane ograničava žalitelja u pristupu dokumentaciji (zapisnicima) iz koje su vidljiva upravo ta postupanja na terenu i ono što se utvrdilo.

Činjenica je da se radi o obavljenim inspekcijskim nadzorima prema Gradu Crikvenica, koji je ujedno i tijelo javne vlasti. Stoga je u pogledu postupanja Državnog inspektorata prema tijelu javne vlasti i odgovornoj osobi u tijelu javne vlasti također vidljiv javni interes.

Sukladno svemu navedenom, u žalbenom postupku je utvrđeno kako u konkretnom slučaju prevladava javni interes u odnosu na interes koji se štiti.

Uvidom u sadržaj dostavljenih zapisnika utvrđeno je da isti sadrže određene osobne podatke.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Uvodnom odredbom broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.

U odnosu na zaštitu osobnih podataka potrebno je naglasiti da kada se utvrdi da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on i u navedenom slučaju zaštićen. Osim navedenog, bitno je naglasiti da kada se upotrebljavaju odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka kao temelj odbijanja zahtjeva korisnika prava na informaciju, potrebno je razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta upotrebom nečijih osobnih podataka. Također, potrebno je naglasiti i to kako se Opća uredba o zaštiti podataka ne odnosi na pravne osobe.

Tako se u konkretnom slučaju u dostavljenim zapisnicima ne štiti ime i prezime osobe koja je obavila nadzor, ime i prezime odgovorne osobe u pravnoj osobi, imena i prezimena nazočnih, kao niti potpisi tih osoba.

Slijedom navedenog, u odnosu na Zapisnik Državnog inspektorata, Sektora za nadzor zaštite prirode, Službe za nadzor morskih ekosustava KLASA: 612-07/20-85/57, URBROJ: 443-01-21-02/2-1 od 23. lipnja 2020. godine, Zapisnik Državnog inspektorata KLASA: 362-02/20-16/1022, URBROJ: 443-02-02-13/1-20-4 od 29. travnja 2020. godine, te Zapisnik Državnog inspektorata KLASA: 362-02/20-16/1022, URBROJ: 443-02-02-13/1-20-7 od 15. svibnja 2020. godine, riješeno je kao u točki 2. izreke ovog rješenja.

Nadalje, u odnosu na osobne podatke koji su sadržani u zapisnicima iz točke 3. izreke ovog rješenja, kao što su primjerice adresa i OIB odgovorne osobe u pravnoj osobi, zatim ime oca, adresa, datum rođenja i OIB ostalih nazočnih osoba, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je iste potrebno zaštititi. Naime, u pogledu tih podataka navedenih u točki 3. ovog rješenja ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život tih osoba. Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za navedene informacije, da se iste ne odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša te nije vjerojatno da bi objava istih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja.

Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, stoga u odnosu na osobne podatke iz točke 3. izreke ovog rješenja, Povjerenik za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu zahtjev žalitelja neosnovan, dok se u preostalom dijelu može omogućiti pristup traženim informacijama.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), a u vezi s člankom 25. stavkom 7. i člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Posebno se skreće pozornost da je člankom 25. a Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22) propisana obveznost izvršenja pravomoćnih rješenja Povjerenika za informiranje kojima se omogućava pristup informacijama i mogućnost njegova prisilnog izvršenja izricanjem novčane kazne čelniku tijela. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, u slučaju nepostupanja tijela javne vlasti, postupak izvršenja po ovom rješenju Povjerenik za informiranje provodi na prijedlog stranke.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan