KLASA: UP/II-008-07/22-01/1538

URBROJ: 401-01/06-23-7

Zagreb, 14. srpnja 2023. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., KLASA: ZGH-09-22-706, Ur. Broj: 01-01/20-22-2 od 11. studenoga 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., KLASA: ZGH-09-22-706, Ur. Broj: 01-01/20-22-2 od 11. studenoga 2022. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko tijelo) odbijeno je 7 zahtjeva za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 14. listopada (2), 22. listopada (2), 24. listopada, 4. studenog i 7. studenog 2022. godine kojima su se tražile pravne studije, ugovori koje je sklopilo prvostupanjsko tijelo s pravnim osobama, podaci o cijeni ZG vrećica za otpad te računi ispostavljeni od određenih odvjetnika, temeljem članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je prvostupanjsko tijelo zaključilo da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj navodi da navedeno rješenje osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj u prilozima žalbi obrazlaže zbog čega osporava te navode iz njegovog obrazloženja drži neutemeljenima, površnima i usmjerenima na skrivanje informacija od bitnog značaja za javnost. Tako ističe da svojim zahtjevima nije povrijedio zakonske odredbe na način kako se to navodi u obrazloženju osporenog rješenja. Pojašnjava da su svi njegovi zahtjevi bili usmjereni na digitalne dokumente za dolaženje do kojih je potrebno desetak minuta, jer se nalaze u specifičnom sustavu Centrix i Centrix2 i mogu biti dostupni nakon nekoliko klikova pokazivačem i tada se dostaviti elektroničkom poštom. Navodi da kao urednik internetskog portala zaprima više stotina prijava dnevno, nakon čega podnese 1 ili 2 zahtjeva kojim od tijela javne vlasti traži dokumentaciju, kako bi provjerio i utvrdio postojanje nepravilnosti. Žalitelj priznaje da je podnio više zahtjeva za pristup informacijama, ali da je prvostupanjsko tijelo po njima moglo postupiti s odgodom, a da mu je odgovoreno svega na 9 zahtjeva i to polovično, iz kojeg razloga ih je morao ponovno podnijeti, a da su oni u skupini zahtjeva koji su mu odbijeni osporenim rješenjem. Vezano za navode o opterećujućim zahtjevima za prvostupanjsko tijelo ističe kako ono ima 10 000 zaposlenih te je u fokusu javnosti upravo radi otpuštanja „viška“ djelatnika, pa se pita o kakvoj je opterećenosti riječ. Ističe da se stavom iz osporenog rješenja prvostupanjsko tijelo uspoređuje s nekim punom manjim tijelom javne vlasti a njegove zahtjeve predstavlja opterećujućima iako sve informacije posjeduje u najnaprednijem informatičkom sustavu udaljeno par klikova mišem. Vezano za tvrdnju da se radi o neodređenim i neselektivnim zahtjevima navodi da je tražio nabavnu cijenu plavih ZG vrećica što apsolutno nigdje nije prezentirano u javnosti (a od interesa je za javnosti koliko Čistoća od usluge gubi plaćanjem proizvođaču), a da je zahtjev odbijen s obrazloženjem da nema pravo na derivat informacije, i radi čega je bio prisiljen tražiti sve ulazne fakture i ugovore s proizvođačem. Ističe da iz toga proizlazi da je prvostupanjsko tijelo htjelo sakriti informacije jednom pravnom formom pa su ga prisilili na opsežniji zahtjev kojeg su odbili drugom pravnom formom. Zaključuje da nije on prekršio zakonske odredbe nego prvostupanjsko tijelo, s obzirom da nije postavljao besmislena i iscrpljujuća pitanja s ciljem da ih onemogući u radu nego da je uzimao u obzir sve i postavljao pitanja u vezi elektroničkih dokumenata arhiviranih u najboljem IT sustavu u zemlji, pri čemu su njegova pitanja od nedvojbenog javnog interesa. U pogledu pojedinačnih zahtjeva koji su mu odbijeni osporenim rješenjem ističe kako slijedi: Zahtjev 1. da se radi o informaciji koja se javnosti morala već prezentirati; Zahtjev 2. da je ranije postavio pitanje na temelju kakve studije su zaključili da je otpuštanje 500 ljudi zakonito na što su odgovorili neistinom pa je stoga podnio taj zahtjev vezan za pravne studije; Zahtjev 3. da javnost mora znati (jer javnost plaća javnu uslugu) zbog čega se dio zarade te usluge kroz vrećice prebacuje u džepove trgovaca i proizvođača, a opet sve zato što nisu odgovorili na 1. Zahtjev; Zahtjev 4. da je objavio članak o tome na temelju dokumenata dostavljenih od izvora i dokazao postojanje kaznenog djela za što DORH i USKOK već provode izvide pa mu to više niti ne treba, ali da usput time dokazuje da su počinjene nepravilnosti; Zahtjev 5. da se radi o javnosti vrlo važnoj informaciji, jer nikad veći kredit nije potpisan u Zagrebu i jer su njime opterećene sve nekretnine i kao sudužnici Plinara i Vodovod, a u javnosti nikad nije pojašnjeno je li taj kredit uopće potpisan, i jer se ne zna sadržaj konačno potpisanog ugovora za koji je najavljeno da će odstupati od prijedloga koji je izglasan na zagrebačkoj Skupštini; Zahtjev 6. da je zahtjev podnio iz razloga što smatra da je time oštećeno prvostupanjsko tijelo s obzirom na vrijednost ugovora, a da su se postojeći kamioni (koji su neispravni na parkiralištu Čistoće) mogli popraviti; i Zahtjev 7. da ga je podnio iz razloga što u tom smislu već postoji sudska praksa, a zahtjev je vezan za pojašnjenje Zahtjeva broj 2. Nadalje, žalitelj ističe kako sve što čuje može prijaviti nadležnim istražnim tijelima, ali da prije želi na jednostavan i ekonomičan način provjeriti ta saznanja, pa tek nakon toga podnositi prijave. Žalitelj priznaje da je ponekad opsežan u podnošenju zahtjeva, ali da zato ne inzistira na zakonskim rokovima rješavanja te da traži informacije od javnog interesa.

Žalitelj stoga Povjereniku za informiranje predlaže da poništi osporeno rješenje usvoji njegovu žalbu.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj od prvostupanjskog tijela zatražio slijedeće:

- zahtjevom za pristup informacijama od 14. listopada 2022. godine – vezano za ZG vrećice, koliko se od svake vrećice plaća proizvođaču, a koliko trgovcima i koliko ostaje prvostupanjskom tijelu;

- zahtjevom za pristup informacijama od 14. listopada 2022. godine – pravne studije koje su odvjetnici ......... pisali po nalogu prvostupanjskog tijela vezano za članak 167. Kolektivnog ugovora, odnosno pravnih reperkusija tog članka te članka 127. Zakona o radu na postojeći/odabrani sustav utvrđivanja kolektivnog viška u prvostupanjskom tijelu i njegovim podružnicama;

- zahtjevom za pristup informacijama od 22. listopada 2022. godine – ugovor s tvrtkom Weltplast potpisan temeljem javne nabave, pod brojem Obavijesti o nadmetanju iz EOJN 2022/S 0F2-0013423 od 4. travnja 2022. godine te ugovore za prodaju ZG vrećica sa trgovačkim društvima Konzum, Spar ili Interspar i Lidl;

- zahtjevom za pristup informacijama od 22.listopada 2022. godine – sve ugovore koji su sklopljeni u razdoblju od 1. siječnja 2017. do dana podnošenja zahtjeva između prvostupanjskog tijela i trgovačkih društava HIS d.o.o., Tigra d.o.o., Eko-flor d.o.o., C.I.A.K. d.o.o., CE-ZA-R d.o.o., Metis d.d., BIOPLINARA ORGANICA KALNIK 1 d.o.o.;

- zahtjevom za pristup informacijama od 24. listopada 2022. godine – (ukoliko je sklopljen) ugovor između prvostupanjskog tijela i konzorcija banaka;

- zahtjevom za pristup informacijama od 4. studenoga 2022. godine – vezano za najam komunalnih vozila ugovor sklopljen između prvostupanjskog tijela i trgovačkog društva Gradatin;

- zahtjevom za pristup informacijama od 7. studenog 2022. godine – svaki račun ispostavljen prvostupanjskom tijelu od strane odvjetnika Ivana Estera, svaki ugovor sklopljen između prvostupanjskog tijela i navedenog odvjetnika ili njegovog odvjetničkog društva, svaka narudžbenica prvostupanjskog tijela prema tom odvjetniku odnosno odvjetničkom društvu, sve analize, studije i ekspertize koje je isti odvjetnik ili njegovo odvjetničko društvo radio po narudžbi prvostupanjskog tijela; sve analize, studije i ekspertize koje je odvjetnica ......... ili njezino odvjetničko društvo radila po narudžbi prvostupanjskog tijela; sve analize, studije i ekspertize koje su bilo koji vanjski odvjetnik ili odvjetničko društvo radili po narudžbi prvostupanjskog tijela.

Također je utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo o gore navedenim zahtjevima žalitelja odlučilo osporenim rješenjem, temeljem odredbe članka 6, stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku te članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da je sve navedene zahtjeve odbilo jednim rješenjem, a z razloga što je u prvostupanjskom postupku zaključeno kako prekomjernim podnošenjem zahtjeva u kojima traži veliki broj informacija žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

U obrazloženju osporenog rješenja u bitnome je navedeno da je podnositelj zahtjeva, počevši od 21. srpnja 2022. godine, s različitih adresa elektroničke pošte podnio ukupno 15 zahtjeva za pristup informacijama te jedan zahtjev za dopunom informacije, od čega 11 zahtjeva i jednu dopunu u posljednjih 27 dana, da su u zakonskim rokovima po sedam zaprimljenih zahtjeva za pristup informacijama te jednom dopunom, odnosno jednim zahtjevom van roka, žalitelju dostavljene tražene informacije. U nastavku je citiran tekst navedenih zahtjeva žalitelja od 21. srpnja, 18. rujna, 18. rujna 7. listopada, 14. listopada, 14. listopada, 21. listopada, 28. listopada i 2. studenog 2022. godine. Prvostupanjsko tijelo je citiralo odredbu članka 6. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.), kojom je propisano da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela kada je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići, a s time u vezi i odredba članka 23. stavka 6. točke 5. te članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje je navedeno da je u odnosu na konkretne zahtjeve žalitelja utvrđeno da se radi o zlouporabi prava na pristup informacijama te su u nastavku navedeni subjektivni i objektivni elementi zlouporabe prava od strane žalitelja. Tako je u bitnome navedeno da se radi o iznimnoj upornosti u podnošenju zahtjeva s namjerom da se izazovu smetnje i oteža rad prvostupanjskog tijela odnosno o prekomjernom podnošenju zahtjeva. Također se ističe da žalitelj pri podnošenju zahtjeva iznosi neutemeljene optužbe u kojima predmnijeva nepravilnosti u radu tijela javne vlasti ili nestručne i nezakonite postupke njegovih djelatnika i čelnika, pri čemu te nepravilnosti nisu utemeljene u činjeničnom stanu i dokazane, nego spadaju u sferu žaliteljevih nagađanja i spekulacija, a što je u suprotnosti sa zakonskim načelom međusobnog poštovanja i suradnje. U prilog tvrdnji da u konkretnom slučaju postoje i objektivni elementi zlouporabe prava na pristup informacijama prvostupanjsko tijelo je istaknulo brojnost i opsežnost zahtjeva koje podnosi žalitelj te je u prilogu izradilo tablicu sa zahtjevima na koje je žalitelju odgovoreno. Nadalje je istaknuto da rješavanje zahtjeva za pristup informacijama nije jedina zadaća službenika za informiranje prvostupanjskog tijela, a da žalitelj traži informacije iz svih segmenata rada tijela javne vlasti, kako bi pronašao bilo kakve nepravilnosti u radu te okrivio službenike ili čelnika tijela javne vlasti za nesavjesno obavljanje poslova. Osim toga je navedeno da su zahtjevi žalitelja neodređeni i neselektivni jer podnositelj ima običaj tražiti sve ugovore, sve odluke, sve dokumente, sve troškove, ne uzimajući u obzir vremenski opseg za koji traži dostavu informacije, a što za rezultat ima neopravdano i neracionalno opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasi i to bez ostvarivanja javnog interesa koji bi nadilazio opterećenje rada tijela javne vlasti. Pojašnjeno je da opterećenost tijela javne vlasti uslijed prekomjernog podnošenja zahtjeva može rezultirati ugrožavanjem, ometanjem ili onemogućavanjem korištenja prava drugih fizičkih i pravnih osoba, jer prilikom rješavanja velikog broja zahtjeva za pristup informacijama kojim se traže informacije obuhvaćene duljim vremenskim razdobljem, postoji mogućnost da prava stranaka u drugim postupcima u tijelu javne vlasti ili drugih korisnika prava na pristup informacijama ne budu adekvatno zaštićena. Zaključno je navedeno da je s obzirom na sve istaknute razloge ocijenjeno da se u odnosu na zahtjeve navedene u izreci osporenog rješenje radi o slučaju opisanom u članku 26. stavku 6. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno o zloupotrebi instituta prava na pristup informacijama te su isti odbijeni.

S obzirom da je predmetna žalba izjavljena izravno drugostupanjskom tijelu Ured povjerenika za informiranje je postupio sukladno odredbi članka 110. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku te aktom KLASA: 008-04/22-01/1409, URBROJ: 401-01/06-22-2 od 29. studenoga 2022. godine dostavio istu prvostupanjskom tijelu, u kojem je ujedno zatražio da žalbu i ostale akte ovog predmeta dostavi na rješavanje, ukoliko žalbu samo ne riješi u smislu članka 113. Zakona o općem upravnom postupku a o čemu je u tom slučaju trebalo izvijestiti Ured povjerenika za informiranje. Uzimajući u obzir razlog odbijanja predmetnih zahtjeva citiranim aktom je od prvostupanjskog tijela zatraženo da dostavi i sve zahtjeve žalitelja zaprimljene u 2021. i 2022. godini te presliku Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za navedene godine.

Prvostupanjsko tijelo je u žalbenom postupku dostavilo Povjereniku za informiranje spis predmeta po žalbi na nadležno rješavanje.

Člankom 23. stavkom 6. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Kod utvrđivanja zloupotrebe prava na pristup informacijama potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Dakle, tijela javne vlasti i korisnici prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trebaju međusobno surađivati.

Uvidom u Službene upisnike o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija prvostupanjskog tijela za 2021. i 2022. godinu prvostupanjskog tijela utvrđeno je kako žalitelj u 2021. godini nije podnosio zahtjeve prvostupanjskom tijelu, a da je u 2022. godini od ukupno 130 evidentiranih zahtjeva, žalitelj podnio 18 zahtjeva, za koje je upisano kako je 9 njih usvojeno a 7 odbijeno, s time da za 2 zahtjeva nije bila upisana odluka u vrijeme kada je prvostupanjski spis dostavljen Povjereniku za informiranje na rješavanje. Također, s obzirom da su sa spisom predmeta dostavljeni i svi originalni zahtjevi žalitelja i odgovori koje je povodom istih zaprimio putem elektroničke pošte, u žalbenom postupku je izvršen uvid u način postupanja prvostupanjskog tijela te je izvršena usporedba s podacima upisanima u gore navedeni upisnik, a također i u obrazloženje osporenog rješenja.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenika za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisu ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.

U članku 44. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da se dvije upravne stvari ili više njih zaključkom mogu spojiti u jedan postupak, ako se prava ili obveze stranaka temelje na istoj pravnoj osnovi i na istom ili sličnom činjeničnom stanju, a javnopravno tijelo koje vodi postupak stvarno je i mjesno nadležno za vođenje svih tih postupaka.

Imajući u vidu navedenu odredbu te da je postupak po zahtjevu za pristup informacijama postupak u kojem se odlučuje o pravu stranke na pristup informacijama, kao i činjenicu da se svim odbijenim zahtjevima u osporenom rješenju nisu tražile iste ili istovrsne informacije, u žalbenom je postupku, prije svega, zaključeno kako je prvostupanjsko tijelo neopravdano spojilo sedam zahtjeva u konkretnom slučaju, a i da je dio navedenih zahtjeva neopravdano ocijenilo opterećujućim zahtjevima.

Naime, u žalbenom je postupku utvrđeno kako je prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju spojilo rješavanje potpuno različitih zahtjeva, a od kojih se neki ne odnose na veliku količinu dokumentacije, niti bi postupanje po istima dovelo do velikog opterećenja tijela javne vlasti (pravne studije iz zahtjeva od 14. listopada 2022. godine, ugovori traženi zahtjevom od 22. listopada 2022. godine, ugovor tražen zahtjevom od 4. studenog 2022. godine), dok se nekima tražila veća količina dokumentacije (ugovori traženi zahtjevom od 22. listopada 2022. godine). Ovo se posebno ističe u svijetlu činjenice da je osporenim rješenjem prvostupanjsko tijelo primjerice dva zahtjeva od 14. listopada 2022. godine odbilo zbog zlouporabe prava, a da je dva zahtjeva podnesena istoga dana usvojilo, da je nakon toga usvojilo zahtjev od 21. listopada 2022. godine, a zbog zlouporabe prava odbilo zahtjev od 22. listopada 2022. godine, pa je stoga nejasna ocjena prvostupanjskog tijela iz obrazloženja osporenog rješenja da su baš zahtjevi navedeni u njegovoj izreci bili opterećujući za prvostupanjsko tijelo, dok neki kasnije podneseni i opsežniji zahtjevi kojima su se tražili odgovori na pitanja, a koji su navedeni u obrazloženju rješenja to nisu bili.

Nadalje, iz nekih odgovora koji su žalitelji dostavljeni u slučaju usvojenih zahtjeva, utvrđeno je da se radi o opisnim odgovorima dostavljenima putem elektroničke pošte, ali da se u prilogu tih odgovora ne nalaze i pojedini dokumenti koje je žalitelj tražio. Također, iz spisa predmeta je zaključeno kako točno navodi žalitelj da je u nekim od zahtjeva koji su mu odbijeni osporenim rješenjem u dijelu tražio dokumente koji mu nisu dostavljeni po ranijim traženjima, iz čega proizlazi da se uopće ne radi o usvojenim zahtjevima, nego da je prvostupanjsko tijelo sastavljajući odgovore izradilo novu informaciju, ali nije žalitelju dostavilo dokument iz kojih bi sam mogao pronaći tražene podatke. Primjerice, temeljem zahtjeva žalitelja od 14. listopada 2022. godine kojim se tražila (ukoliko postoji) pravna studija vezana za donošenje odluke o kolektivnom višku radnika, prvostupanjsko tijelo je izradilo odgovor o tome koji su kriteriji primijenjeni kod odabira radnika koji će biti potencijalni kolektivni višak, koji žalitelj nije niti tražio, umjesto da odluči o dostupnosti pravne studije koja se odnosila na članka 167. Kolektivnog ugovora te članka 127. Zakona o radu vezano za postojeći/odabrani sustav utvrđivanja kolektivnog viška u prvostupanjskom tijelu i njegovim podružnicama, a nakon čega je žalitelj podnio jedan od zahtjeva odbijenih osporenim rješenjem.

S obzirom na navedeno, odnosno da je žalitelj neka od svojih traženja zapravo ponavljao, u žalbenom postupku je zaključeno da se ne radi o prekomjernom podnošenju zahtjeva od strane žalitelja, kao i da je u njima u većini slučajeva tražio informacije koje su vezane za raspolaganje javnim sredstvima, a koje bi mogla zatražiti bilo koja fizička i pravna osoba. Naime, iz zahtjeva koji su odbijeni osporenim rješenjem je vidljivo da se njima traže konkretne informacije: ugovori koje je sklopilo prvostupanjsko tijelo, pravne studije, računi, podaci o isplatama i sl., a u odnosu na koje je primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. S time u vezi se ukazuje i na stav koji je zauzeo u svojoj praksi Visoki upravni sud Republike Hrvatske, prema kojem ne može doći do zlouporabe prava na pristup informacijama kada se radi o traženju takve vrste informacija, a koja je javno dostupna na poveznici https://sudovi.hr/hr/vusrh/sudska-praksa/sudska-praksa.

Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

U konkretnom slučaju razmotreni su objektivni i subjektivni kriteriji zlouporabe prava na pristup informacijama a procjenom svih činjenica i okolnosti, osobito prirode informacija koje je žalitelj u svojim zahtjevima zatražio, u žalbenom postupku nije utvrđena zloupotreba prava na pristup informacijama od strane žalitelja u smislu članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te je zaključeno da osporeno rješenje treba poništiti, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Stoga prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku pojedinačno treba riješiti zahtjeve za pristup informacijama odbijene osporenim rješenjem, pri čemu treba imati u vidu da se njima traže informacije o raspolaganju javnim sredstvima, a da je pri navedenom potrebno uzeti u obzir i moguća ograničenja pristupa informacijama koja su propisana u članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i javno objavljene informacije.

Zaključno se napominje kako tijela javne vlasti kod traženja veće količine informacija imaju pravo postupiti i u smislu članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno imaju pravo tražiti od korisnika naknadu stvaranih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno članku 17. ovog Zakona, kao i naknadu troškova dostave tražene informacije, pri čemu u smislu članka 4. stavka 2. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14.,15/14. i 141/22.) koje je donio Povjerenik za informiranje, tijelo javne vlasti može zatražiti od korisnika da unaprijed položi procijenjeni iznos stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, a sukladno navedenoj odredbi ako korisnik ne položi zahtijevani iznos troškova u roku od 8 dana, tada se smatra da je korisnik odustao od zahtjeva.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan