KLASA: UP/II-008-07/23-01/69

URBROJ: 401-01/05-23-5

Zagreb, 6. srpnja 2023.

 

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, URBROJ: E-5562/22/ZV od 2. studenoga 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d., URBROJ: E-5562/22/ZV od 2. studenoga 2022. godine, kao neosnovana.


O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem trgovačkog društva HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d. (u daljnjem tekstu: HEP) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražio trgovačko društvo HEP-Toplinarstvo d.o.o. (dio HEP grupe) broj članova, odnosno evidenciju za razdoblje od 2018. do 2022. godine za obračun tople vode za tri stana na adresi Božidara Magovca 165, temeljem odredbe članka 23. stavka 6. točke 2., a u svezi sa člankom 15. stavkom 2. točkama 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da je informacija tajna i jer je zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da se njegov zahtjev odnosi na brojčani podatak/broj osoba i da se ne radi o povredi Opće uredbe o zaštiti podataka. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

U žalbenom postupku službenik za informiranje HEP-a dostavio je Povjereniku za informiranje aktom broj E-584/23/ZV od 30. siječnja 2023. godine žalbu žalitelja sa spisom predmeta na nadležno postupanje.

Nadalje je službenik za informiranje dostavio Povjereniku za informiranje dana 3. veljače 2023. godine putem elektroničke pošte i informaciju koja je predmet ovog postupka.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom od 2. rujna 2022. godine zatražio trgovačko društvo HEP-Toplinarstvo d.o.o. evidenciju o broju članova/evidenciju za razdoblje od 2018. do 2022. godine, obračun tople vode za tri stana na adresi .......... Žalitelj u svojem zahtjevu traži podatke za stanove ........., ......... i ........., navodi i broj kata na kojem se stanovi nalaze. Žalitelj u zahtjevu iznosi podatak da u nekim od predmetnih stanova stanuju podstanari.

Isto tako je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je HEP donio dana 2. studenoga 2022. godine osporeno rješenje kojim je odbilo predmetni zahtjev žalitelja jer smatra da je zatražena informacija tajna i jer je zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

U obrazloženju osporenog rješenja ukratko je opisan zahtjev žalitelja te se ističe odredba članka 11. Zakona o zaštiti potrošača kao i Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR). HEP navodi da se je dužan pridržavati odredbi GDPR-a te da je podatke o broju članova domaćinstva u mogućnosti dostaviti samo krajnjem kupcu na koga se i odnosi podatak, osobi koju opunomoći za dostavu tih podataka te ovlaštenom predstavniku suvlasnika zgrade. Nadalje se u obrazloženju navodi da je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa te temeljem odredbi članka 15. stavka 2. točaka 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama zaključeno da se može ograničiti pristup informaciji ako je informacija tajna.

Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku izvršio uvid u spis predmeta te dostavljenu informaciju te je sukladno odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženoj informaciji te da li se pristup traženoj informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. navedenog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.

U dopisu kojim je dostavljena tražena informacija HEP Toplinarstvo d.o.o. u bitnom navodi da se raspodjela i obračun troškova toplinske energije za pripremu potrošne tople vode obavlja prema udjelu broja članova domaćinstva u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju članova domaćinstva svih samostalnih uporabnih cjelina, sukladno zahtjevu ovlaštenog predstavnika suvlasnika.

HEP Toplinarstvo d.o.o. je kao informaciju koja je predmet ovog postupka, dostavilo Listu „Popis stanara u zgradi .........“ od 13. studenoga 2014. godine i tri obrasca za prijavu promjene broja članova domaćinstva/kućanstva.

Uvidom u Listu je utvrđeno da sadrži šifre stanova, imena i prezimena stanara, adresu i površinu stana, kao i broj članova domaćinstva/kućanstva.

Nadalje, uvidom u „Obrazac za prijavu promjene broja članova kućanstva“ od 9. listopada 2015. godine utvrđeno je da sadrži šifru krajnjeg kupca, ime i prezime krajnjeg kupca, adresu, broj članova kućanstva i ime i prezime predstavnika suvlasnika, a obrasci od 29. lipnja i 9. rujna 2021. godine pored navedenih podataka sadrže i kontakt podatke predstavnika suvlasnika.

Prema odredbama članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Nadalje je odredbom članka 11. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22 i 56/23) propisano da se trgovcu zabranjuje davanje osobnih podataka potrošača bilo kojoj trećoj osobi protivno propisima kojima je uređena zaštita osobnih podataka.

Odredbom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. U stavku 3. istog članka Zakona propisano je kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Nadalje, uvodnom odredbom broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.

U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Žalitelj traži informacije vezane za broj članova domaćinstva, za točno određene stanove na određenoj adresi, a svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a pravo na pristup informacijama ne znači zadiranje u tuđe osobne podatke i ugrožavanje tuđe privatnosti. Nadalje, osobni podatak nije samo ime i prezime osobe nego i sva obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Prilikom provođenja testa razmjernosti i stavljanja u međuodnos prava na zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba i prava žalitelja da dođe do zatražene informacije, u žalbenom postupku je utvrđeno da bi omogućavanje pristupa istoj, a s obzirom da sadrži zaštićene osobne podatke, u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke, te bi tako došlo do moguće zlouporabe tih podataka, stoga prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.

Dakle, u konkretnom slučaju omogućavanje pristupa traženoj informaciji znači davanje podatka žalitelju o broju osoba domaćinstva za određeno razdoblje sa navođenjem osobnog podatka, prezimena fizičke osobe vlasnika/posjednika stana. Ako bi se pak omogućio pristup traženoj informaciji prekrivanjem osobnog podatka ili pak stavljanjem početnog slova prezimena fizičkih osoba vlasnika/posjednika stanova, ne bi se ostvarila svrha samog Zakona o pravu pristup informacijama, odnosno pristup samo dijelu informacije ne predstavlja ostvarivanje prava na pristup informaciji.

U žalbenom je postupku zaključeno da za tražene informacije iz predmetnog zahtjeva ne prevladava javni interes odnosno da se ne radi o informacijama koje bi se mogle javno iznositi u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Osim toga, tražena informacija o broju članova domaćinstava ne odnosi se na raspolaganje javnim sredstvima u smislu odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za tražene informacije, te ne proizlazi da se predmetne informacije odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Nadalje, uzimajući u obzir navedeni razlog za ograničenje pristupa informacijama na koji se pozvalo prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju, da se radi o informaciji koja je tajna, u žalbenom je postupku zaključeno da u spisu predmeta nema dokaza koji bi podupirali navedeni argument za ograničenje pristupa informacijama, a s obzirom na definiciju poslovne tajne iz članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96) kojim propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

Stoga je Povjerenik za informiranje u drugostupanjskom postupku utvrdio kako u pogledu zatražene informacije prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes, odnosno na iste je primjenjivo ograničenje pristupa zbog zaštite osobnih podataka.

Nakon provedenog žalbenog postupka utvrđeno je da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, s obzirom da u žalbenom postupku nije identificiran razlog za ograničenje pristupa informacijama sukladno članku 15. stavku 2 točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, no da isti nisu mogli dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, jer je u žalbenom postupku utvrđeno da je pravilno prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev žalitelja s obzirom da je u ovom postupku utvrđeno da u pogledu zatraženih informacija prevladava razlog za ograničenje pristupa sukladno članku 15. stavku 2. točki 4. navedenog Zakona, jer tražene informacije sadrže zakonom zaštićene osobne podatke.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                                POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan