KLASA: UP/II-008-07/22-01/1444

URBROJ: 401-01/04-23-4

Zagreb, 3. ožujka 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Primorsko-goranske županije KLASA: 008-01/22-01/23, URBROJ: 2170-01-01/2-22-11 od 17. studenoga 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije KLASA: 008-01/22-01/23, URBROJ: 2170-01-01/2-22-11 od 17. studenoga 2022. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Primorsko-goranske županije odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 2. svibnja 2021. godine u dijelu zahtjeva kojim je tražio da mu se dostavi idejni projekt te izjava projektanta da je idejni projekt u skladu s prostornim planom, temeljem članka 23. stavka 6. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), a u vezi članka 15. stavka 2. točki 4. i 5. istog Zakona, iz razloga što su idejni projekt, kao i izjava projektanta da je idejni projekt u skladu s prostornim planom, koja je sastavni dio idejnog projekta, autorsko djelo te su isti zaštićeni propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, kao i propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je tijelo javne vlasti Primorsko-goranska županija odbila njegov zahtjev za pristup informacijama pozivajući se na zaštitu autorskog prava, kao i na pravo zaštite osobnih podatka. Ističe, kako mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama te da rješenje osporava u cijelosti odnosno u dijelu jer smatra da je pogrešno proveden test razmjernosti i javnog interesa, kojim je zaključeno da nema prevladavajućeg javnog interesa i onemogućen mu je pristup traženim informacijama. Žalitelj navodi kako žalbu izjavljuje zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Nadalje, navodi kako je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje iz razloga što je pristrano provelo test razmjernosti i javnog interesa i zaključilo da ne prevladava javni interes. Takvu ocjenu Primorsko-goranske županije da nema prevladavajućeg javnog interesa jer radi se o naručitelju koji je privatni investitor žalitelj smatra nevjerojatnom ističući da je jasno da je investitor privatni, ali da isti radi plažu na pomorskom dobru u Crikvenici pa je prema tome više nego jasan javni interes građana Crikvenice. Nadalje, ističe kako je glavni problem plaže, odnosno idejnog rješenja to što je idejno rješenje (nasipavanje-promjena obalne crte) protivno prostornim planovima (dohrana-promjena obalne crte). Također, ističe kako je idejni projekt bio osnova za raspisivanje natječaja za koncesiju i to je informacija koju on traži, a glavni razlog zbog kojeg mu Primorsko-goranska županija ne želi dati traženu dokumentaciju su nezakonitosti u postupku davanja koncesije na plaži u Crikvenici, a o čemu svjedoči i dokument u prilozima njegove žalbe s oznakom 7. (upravni nadzor Ministarstva mora, prometa i infrastruktura nad Primorsko-goranskom županijom) prema kojem je idejno rješenje protivno prostornim planovima, a to kaže i Primorsko-goranska županija i Ministarstvo mora, prometa i infrastruktura. Napominje, kako u istom dokumentu Primorsko-goranska županija priznaje da je idejno rješenje protivno prostornim planovima i predlaže županu da ne potpiše ugovor o koncesiji. Žalitelj navodi kako već preko 3 godine upozorava Primorsko-goransku županiju da radi protuzakonite radnje vezano za koncesiju na plaži u Crikvenici, ali mu ista ne želi dati tražene informacije, a kao novi izgovor za neomogućavanje traženih informacija Primorsko-goranska županija navodi da se radi o „autorskom djelu“ koje sadrži „osobne podatke“ projektanta. Nadalje, žalitelj navodi kako on mora znati može li se u Republici Hrvatskoj dobiti idejni ili slični projekt od tijela javne vlasti temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama te naglašava da je dobio već dosta projekata sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama i nikada mu nitko nije odgovarao da se radi o „autorskom djelu“ koje sadrži „osobne podatke". Ističe, kako je idejni projekt nešto što je projektantu plaćeno od strane investitora i temeljem toga se traži lokacijska dozvola, pa ne vidi nikakvog problema pri dostavi takve informacije, kao ni narušavanje „autorskog djela" jer idejni projekt je plaćen projektantu od strane investitora. Vezano za „osobne podatke" navodi kako se radi o zlouporabi tog pojma u Republici Hrvatskoj, ali bez obzira na to on je dobivao informacije koje su sadržavale osobne podatke na način da bi tijela javne vlasti prekrile osobne podatke pri skeniranju tražene informacije. Zaključuje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo Zakon jer je pogrešno zaključilo da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite „autorskog prava" kao i prava „zaštite osobnih podataka“ investitora i projektanta. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama upućenim putem elektroničke pošte dana 2. svibnja 2022. godine zatražio od Primorsko-goranske županije kao tijela javne vlasti dostavu zapisnika sa sastanka predstavnika Primorsko-goranske županije, Grada Crikvenice i budućeg koncesionara, koji se je održao prije mjesec dana u Primorsko-goranskoj županiji vezano za koncesiju na Gradskom kupalištu u Crikvenici. Ujedno je zatražio da mu se dostavi i sljedeća dokumentacija vezana za koncesiju na Gradskom kupalištu u Crikvenici: idejni projekt, elaborat zaštite okoliša, rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja za zahvat nasipavanja morske obale nakon provedenog postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, lokacijska dozvola, rješenje o utvrđivanju građevne čestice, izjava projektanta da je idejni projekt u skladu s prostornim planom te potpisani koncesijski ugovor. Nadalje, utvrđeno je da je Primorsko-goranska županija o predmetnom zahtjevu žalitelja donijela rješenje KLASA: 008-01/22-01/23, URBROJ: 2170-01-01/2-22-4 od 17. svibnja 2022. godine, kojim je u točki 1. izreke rješenja odbacila zahtjev za pristup informacijama u dijelu zahtjeva kojim je žalitelj tražio dostavu dokumenata u svezi koncesije na Gradskom kupalištu u Crikvenici i to dostavu zapisnika sa sastanka predstavnika Primorsko-goranske županije, Grada Crikvenice i budućeg koncesionara, elaborata zaštite okoliša, rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja za zahvat nasipavanja morske vode nakon provedenog postupka ocjene o potrebi procjene zahvata na okoliš, lokacijske dozvole, rješenja o utvrđivanju građevne čestice te potpisanog koncesijskog ugovora, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer Primorsko-goranska županija ne posjeduje tražene informacije. U točki 2. izreke rješenja Primorsko-goranska županija odbila je zahtjev žalitelja u dijelu kojim je zatražena dostava idejnog projekta te izjava projektanta da je idejni projekt u skladu s prostornim planom, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi članka 15. stavka 2. točke 7. istog Zakona. Nezadovoljan dobivenim rješenjem Primorsko-goranske županije žalitelj je izjavio žalbu Povjereniku za informiranje, koji je rješenjem KLASA: UP/II-008-07/22-01/813, URBROJ: 401-01/04-22-5 od 17. listopada 2022. godine poništio rješenje Primorsko-goranske županije u pogledu točke 2. izreke rješenja i predmet u tom dijelu dostavio Primorsko-goranskoj županiji na ponovi postupak. Citiranim rješenjem Povjerenika za informiranje ujedno je odbijena žaliteljeva žalba u pogledu točke 1. izreke rješenja Primorsko-goranske županije KLASA: 008-01/22-01/23, URBROJ: 2170-01-01/2-22-4 od 17. svibnja 2022. godine, kao neosnovana.

Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je u ponovnom postupku Primorsko-goranska županija, a nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, donijela rješenje KLASA: 008-01/22-01/23, URBROJ: 2170-01-01/2-22-11 od 17. studenoga 2022. godine, kojim je odbila žaliteljev zahtjev za pristup informacijama u dijelu zahtjeva kojim je tražio dostavu idejnog projekta te izjavu projektanta da je idejni projekt u skladu s prostornim planom, temeljem članka 23. stavka 6. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), a u vezi članka 15. stavka 2. točki 4 i 5. istog Zakona jer je utvrđeno da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite autorskog prava kao i prava zaštite osobnih podataka investitora i projektanta.

U obrazloženju pobijanog rješenja Primorsko-goranske županije u bitnom se navodi da je člankom 14. stavkom 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 111/21) propisano da je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Nadalje, navodi se da je stavkom 2. istog članka Zakona propisano da su autorska djela osobito, pored ostaloga, djela arhitekture, kao što su skice, studije, plastični i drugi prikazi, nacrti, idejna rješenja, idejni projekti, glavni projekti, izvedbeni projekti, planovi te izvedene građevine i zahvati u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture. Također, navodi se kako je odredbom članka 36. stavka 1. istog Zakona određeno da autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti na svaki način, žicom ili bežičnim putem, a za svako priopćavanje autorskog djela javnosti potrebno je pribaviti odobrenje ugovorom ili na drugi način, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Primorsko-goranska županija dalje u obrazloženju pobijanog rješenja citira odredbu članka 204. Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima kojom je propisano da je dopušteno, bez odobrenja nositelja prava i bez plaćanja naknade, umnožavanje, osim u trodimenzionalnom obliku, autorskih djela koja su trajno smještena na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mjestima pristupačnim javnosti te distribuiranje i priopćavanje javnosti takvih umnoženih primjeraka. Ograničenje umnožavanja u trodimenzionalnom obliku primjenjuje se samo u pogledu vanjskog izgleda arhitektonskog objekta. Na temelju citiranih odredbi Primorsko-goranska županija zaključuje da u slučaju projektne dokumentacije iz područja arhitekture, idejni projekt (koji obuhvaća pisani i crtani dio) je zaštićen autorskim pravom, te samim time i izjava projektanta da je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom koja sukladno članku 5. stavku 1. Pravilnika o obveznom sadržaju idejnog projekta („Narodne novine", broj 118/19) čini njegov sastavni dio, te da se radi o ograničenju pristupa informacijama propisanom člankom 15. stavkom 2. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, zaključuje kako je sukladno navedenim odredbama Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima dopušteno reproduciranje vanjskog dijela izgrađene zgrade, koja postoji u prostoru, ali ne i u trodimenzionalnom obliku, iz čega proizlazi da nije dopušteno, bez pristanka autora arhitektonski projekt odnosno idejni projekt distribuirati trećim osobama, a koji pristanak podnositelj zahtjeva nije priložio zahtjevu.

U obrazloženju pobijanog rješenja Primorsko-goranske županije navodi se i kako je uvidom u tražene informacije utvrđeno da se radi o autorskom djelu koje sadrži i osobne podatke projektanta i investitora i da bi u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka te kako je utvrđeno da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Pored navedenog, ističe se kako je utvrđeno da idejni projekt nije financiran javnim sredstvima nego sredstvima privatnog investitora iz čega proizlazi da je projekt u vlasništvu privatne fizičke osobe te nije razvidno u čemu bi se sastojao javni interes za omogućavanjem pristupa traženim informacijama. Zaključno se navodi da je temeljem provedenog testa razmjernosti i javnog interesa ocjenjeno da nema prevladavajućeg javnog interesa da se podnositelju omogući pristup traženim informacijama jer nije identificirano postojanje javnog interesa, već ti podaci zanimaju podnositelja, a u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite autorskog prava kao i prava zaštite osobnih podataka investitora i projektanta.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima tog Zakona.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2.,3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Nadalje, odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. istog Zakona propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka, dok je odredbom točke 5. propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitoga pisanog pristanka nositelja prava.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Primorsko-goranska županija dostavila je Povjereniku za informiranje kao tražene informacije Idejni projekt za ishođenje lokacijske dozvole za uređenje gradske plaže u Crikvenici, oznake 02.01/22-IP, travanj 2022. godine, kao i Izjavu projektanta o usklađenosti idejnog projekta s prostornim planovima, posebnim zakonima i propisima, oznake IZPP-02.01/22-IP, travanj 2022. godine, a koja je sastavni dio navedenog Idejnog projekta.

Člankom 128. stavkom 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) propisano je da je idejni projekt skup međusobno usklađenih nacrta i dokumenata struka koje, ovisno o vrsti zahvata u prostoru, sudjeluju u projektiranju, kojima se: 1. daju osnovna oblikovno-funkcionalna i tehnička rješenja zahvata u prostoru (idejno-tehničko rješenje), 2. prikazuje smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici i/ili unutar obuhvata zahvata u prostoru i 3. određuju osnovna polazišta značajna za osiguravanje postizanja temeljnih zahtjeva za građevinu i drugih zahtjeva za građevinu. Stavkom 2. propisano je da idejni projekt mora na neposredan i odgovarajući način sadržavati sve podatke potrebne za izdavanje lokacijske dozvole (lokacijske uvjete) te mora biti izrađen na način iz kojeg je vidljivo da su projektirana idejno-tehničko rješenja u skladu s propisima i aktima u skladu s kojima se izdaje lokacijska dozvola i posebnim propisima kojima se uređuje zaštita okoliša i prirode dok je stavkom 3. propisano da idejni projekt sadrži izjavu projektanta da je izrađen u skladu s prostornim planom te posebnim zakonima i propisima u skladu s kojima se izdaje lokacijska dozvola.

Sukladno odredbama članka 130. Zakona o prostornom uređenju idejni projekt izrađuje projektant, koji je fizička osoba koja prema posebnom zakonu ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer i isti je odgovoran da je idejni projekt izrađen u skladu s Zakonom o prostornom uređenju, uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, posebnim propisima i posebnim uvjetima te da su njegovi pojedini dijelovi međusobno usklađeni.

Odredbom članka 131. stavka 1. istog Zakona propisano je da idejni projekt, odnosno njegovi dijelovi moraju biti izrađeni na način koji osigurava njegovu jedinstvenost s obzirom na zahvat u prostoru za koji je izrađen (ime projektanta, tvrtka osobe registrirane za poslove projektiranja, naziv zahvata u prostoru, ime ili tvrtka investitora, datum izrade i dr.). stavkom 2. propisano je da idejni projekt, odnosno njegovi dijelovi izrađuju se kao elektronički zapis tako da je onemogućena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova, osim u propisanom slučaju, te se potpisuju elektroničkim potpisom.

Pravilnikom o obveznom sadržaju idejnog projekta („Narodne novine“, broj 55/14, 41/15, 67/16 i 23/17) podrobnije su propisani sadržaj i elementi idejnog projekta, način opremanja, uvjeti promjene sadržaja i označavanje idejnog projekta, način ovjere idejnog projekta od strane odgovornih osoba, pravila za ispis projekata i ovjeru ispisa projekata, te građevine za koje se određuje građevna čestica i/ili obuhvat zahvata u prostoru i način njegova određivanja.

Članak 3. stavkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19) propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.

Odredbom članka 16. stavka 1. istog Zakona propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Stavkom 2. propisano je da prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji.

Uredbom o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“, broj 23/04, 101/04, 39/06, 63/08,125/10, 102/11, 83/12 i 10/17) propisuje se postupak davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja i posebne upotrebe, postupak davanja koncesije u lukama otvorenim za javni promet, kriteriji za određivanje visine koncesijske naknade, kao i kriteriji za ocjenu ponuda.

Iz pobijanog rješenja razvidno je da je Primorsko-goranska županija kao razloge ograničenja prava na pristup traženim informacijama navela zaštitu autorskih prava i zaštitu osobnih podataka te se pritom pozvala, između ostalog, na Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 111/21) koji je stupio na snagu 20. listopada 2021. godine i koji nije bio na snazi u vrijeme podnošenja žaliteljeva zahtjeva za pristup informacijama. Naime, žalitelj je podnio zahtjev za pristup informacijama dana 2. svibnja 2021. godine i tada je bio na snazi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18).

Člankom 5. stavkom 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18) propisano je da je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. propisano je da su autorska djela osobito: jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi), glazbena djela, s riječima ili bez riječi, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti, djela arhitekture, djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom, audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju), kartografska djela, prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.

Dakle, i prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18), djela arhitekture su spadala pod autorska djela, kao i kartografska djela, prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice. Odredbom članka 14. stavkom 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 111/21) propisano je da su autorska djela osobito, između ostalog, djela arhitekture, kao što su skice, studije, plastični i drugi prikazi, nacrti, idejna rješenja, idejni projekti, glavni projekti, izvedbeni projekti, planovi te izvedene građevine i zahvati u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture. Slijedom navedenog razvidno je da su djela arhitekture i ranije spadala pod autorska djela ali bez definiranja što se točno podrazumijeva pod djelima arhitekture. Poreda navedenog, iza zakonskih odredbi razvidno je da i raniji, a i novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima kod autorskog djela traži da se radi o originalnoj intelektualnoj tvorevini individualnog karaktera.

Na temelju dokumentacije spisa predmeta, javno dostupnih informacija objavljenih u medijima, mrežnim stranicama Primorsko-goranske županije i mrežnim stranicama Grada Crikvenice, utvrđeno je da u vrijeme podnošenja žaliteljeva zahtjeva za pristup informacijama Odluka Županijske skupštine o davanju koncesije na pomorskom dobru za izgradnju i gospodarsko korištenje plaže Gradsko kupalište, Grad Crikvenica KLASA: 021-04/20-01/4, URBROJ: 2170/01-01/5-20-23 od 28. svibnja 2020. godine, nije postala izvršna i da postupak davanja koncesije nije dovršen. Naime, utvrđeno je da je citirana Odluka Županijske skupštine prema natpisima u medijima postala izvršna dana 14. prosinca 2021. godine, a prema navodima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture danima u Zapisniku o provedenom upravnom nadzoru u Primorsko-goranskoj županiji KLASA: 041-01/22-02/1, URBROJ: 530-03-22-5 od 12. kolovoza 2022. godine, ista Odluka je postala izvršna donošenjem rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/II-342-22/20-01/49, URBROJ: 530-03-1-1-1-21-14 od 25. studenoga 2021. godine. Dakle, neovisno da li je Odluka Županijske skupštine o davanju koncesije na pomorskom dobru za izgradnju i gospodarsko korištenje plaže Gradsko kupalište, Grad Crikvenica postala izvršna 25. studenoga 2021. godine ili 14. prosinca 2021. godine, činjenica je da ista nije bila izvršna u vrijeme podnošenja žaliteljeva zahtjeva za pristup informacijama. Pored navedenoga, u žalbenom postupku je utvrđeno da je u vrijeme podnošenja zahtjeva za pristup informacijama žalitelja u tijeku bio upravni spor pred Upravnim sudom u Rijeci povodom tužbe Primorsko-goranske županije i tužbe trgovačkog društva Teta Filumena d.o.o. podnesene protiv rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, kojim je poništena Odluka Županijske skupštine o davanju koncesije na pomorskom dobru za izgradnju i gospodarsko korištenje plaže Gradsko kupalište, Grad Crikvenica te da je Upravni sud u Rijeci donio Presudu i Rješenje Poslovni broj: 11 UsI-936/2020-15 dana 14. listopada 2021. godine.

Tijekom žalbenog postupka dana 24. veljače 2023. godine, putem elektroničke pošte, Ured povjerenika za informiranje zatražio je od Primorsko-goranske županije da se očituje o tome u kojoj je fazi postupak davanja koncesije na pomorskom dobru za izgradnju i gospodarsko korištenje plaže Gradsko kupalište, Grad Crikvenica te da li je došlo do sklapanja ugovora o koncesiji s najpovoljnijim ponuditeljem.

Dana 2. ožujka 2023. godine, putem elektroničke pošte, Primorsko-goranska županija dostavila je Uredu povjerenika za informiranje dopis KLASA: 008-01/22-01/23, URBROJ: 2170-01-01/2-23-16 od 2. ožujka 2023. godine, u kojem se u bitnom navodi kako ugovor o koncesiji s najpovoljnijim ponuditeljem nije potpisan jer je u tijeku postupak pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

Slijedom svega navedenog, razvidno je da do današnjeg dana tijelo javne vlasti Primorsko-goranska županija nije sklopila ugovor o koncesiji s trgovačkim društvom Teta Filumena d.o.o., kao najpovoljnijim ponuditeljem, iako je donesena Odluka Županijske skupštine davanju o koncesije na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje plaže Gradsko kupalište, Grad Crikvenica KLASA: 021-04/20-01/4, URBROJ: 2170/01-01/5-20-23 od 28. svibnja 2020. godine.

Ako se uzme u obzir da prema ranije citiranoj odredi članka 16. stavka 2. Zakona pomorskom dobru i morskim lukama prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji, očito je da u konkretnom slučaju nije došlo do realizacije prava i obveza. Dakle, iako u konkretnom slučaju imamo Odluku o koncesiji kao izvor prava koncesionara i dalje nemamo njegovu privolu prihvaćanja obveze dodijeljenih mu prava, a koju daje sklapanjem Ugovora o koncesiji. Ukoliko ne dođe do sklapanja Ugovora o koncesiji, koncesionar gubi prava iz Odluke o koncesiji.

U konkretnom slučaju radi se o privatnom investitoru, ponuditelju, koji je za potrebe sudjelovanja u postupku davanja koncesije naručio izradu idejnog projekta, a koju informaciju žalitelj traži. Dakle, predmetni Idejni projekt nije plaćen javnim sredstvima, niti je njegovu izradu naručilo tijelo javne vlasti.

Činjenica je da je Gradsko kupalište Grada Crikvenice pomorsko dobro i da je obavljanje djelatnosti koncesionara na istom od interesa za društvenu zajednicu. Nesporno je da u konkretnom slučaju postoji javni interes, međutim, s obzirom da u konkretnom slučaju nije došlo do realizacije prava i obveza izabranog najpovoljnijeg ponuditelja, ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku je utvrđeno da u ovoj fazi postupka davanja koncesije na pomorskom dobru za izgradnju i gospodarsko korištenje plaža Gradsko kupalište, Grad Crikvenica, nema prevladavajućeg interesa javnosti nad interesom koji se štiti i da žalitelju nije moguće odobriti pravo na pristup traženim informacijama.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Naime, u žalbenom postupku je utvrđeno da se Primorsko-goranska županija prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama pozvala na odredbe koje nisu važile u vrijeme podnošenja zahtjeva za pristup informacijama. Tako je navedeno tijelo javne vlasti odbilo žaliteljev zahtjev temeljem članka 23. stavka 6. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), umjesto temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15). Također, Primorsko-goranska županija prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama pozvala se na Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 111/21), koji nije bio na snazi u vrijeme podnošenja žaliteljeva zahtjeva za pristup informacijama.

Slijedom svega navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan