KLASA: UP/II-008-07/23-01/93

URBROJ: 401-01/11-23-4

Zagreb, 21. ožujka 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: 008-02/23-01/4, URBROJ: 341-99-01/9-23-2 od 2. veljače 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: 008-02/23-01/4, URBROJ: 341-99-01/9-23-2 od 2. veljače 2023. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 23. siječnja 2023. godine, kojim je zatražio dostavu preslike informacije o svim umirovljenicima s područja Općine Čeminac koju je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavio Općini Čeminac krajem 2022. godine, temeljem članka 23. stavka 6. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da pobijano rješenje nije utemeljeno ni na Zakonu o pravu na pristup informacijama, ni na Zakonu o mirovinskom osiguranju, a niti na Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Nadalje, navodi da je još u zahtjevu upozorio tijelo javne vlasti da s obzirom na raspolaganje javnim sredstvima ne postoji zakonska osnova za provođenje testa razmjernosti i javnog interesa, a informacije koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje već dostavio Općini Čeminac bile su pravna osnova za isplatu svakom umirovljeniku po 600,00kn javni sredstava plus isplate na osnovu još nekih čudnih osnova mimo popisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zbog čega je potpuno promašeno pozivanje na članak 4. točku 12. Uredbe i na članak 6. Uredbe koji govori samo o načelima jer da je tijelo javne vlasti ovdje u pravu, te podatke ne bi trebalo dostaviti ni Općini Čeminac. Također, navodi da je potpuno irelevantno pozivanje na članak 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi jer taj lex specialis nije odlučan za odbijanje zahtjeva, odnosno članak koji se navodi samo nabraja poslove općina i iz tog članka ne proizlazi nikakva obveza Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za dostavu podataka iz svojih evidencija općinama, a Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje podatke prije dostave Općini Čeminac očito nije deklasificirao, a ako jest nema zapreke da ih se u istom obliku (neanonimizirani ili djelomično anonimizirani) dostavi i njemu, kao fizičkoj osobi. Žalitelj navodi i da je pozivanje na neke zakone i pravilnike potpuno promašeno, a za odbijanje zahtjeva bi eventualno mogao biti odlučan članak 106. Zakona o mirovinskom osiguranju, ali onda je on morao biti odlučan i za odbijanje zahtjeva korisniku Općini Čeminac te navodi da je u članku 107. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da se podaci sadržani u matičnoj evidenciji koriste i za druge potrebe određene zakonom, a nomotehnički, ako zakon piše malim slovom, pravnicima mora biti jasno da se taj „zakon“ odnosi i na Zakon o pravu na pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba nije osnovana.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 23. siječnja 2023. godine putem elektroničke pošte dostavio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio da mu se dostavi preslika iste informacije o svim umirovljenicima s područja Općine Čeminac koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje krajem 2022. godine dostavilo Općini Čeminac.

Nadalje, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti postupajući po predmetnom zahtjevu donijelo rješenje KLASA: 008-02/23-01/4, URBROJ: 341-99-01/9-23-2 od 2. veljače 2023. godine kojim je zahtjev odbijen temeljem članka 23. stavka 6. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je popis korisnika mirovinskih primanja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavio na zahtjev Općine Čeminac, a u svrhu isplate prigodne novčane pomoći umirovljenicima s područja navedene općine povodom blagdana Božića, temeljem odredbe članka 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Nadalje, navodi se da je tražena informacija zaštićena Uredbom kojom se uređuje područje zaštite osobnih podataka te prije donošenja odluke bilo potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa. Također, navodi se da tijelo javne vlasti kao voditelj obrade obrađuje osobne podatke ispitanika na temelju važećih zakonskih propisa (Zakona o mirovinskom osiguranju, Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, Zakona o pravu na doplatak za djecu, Zakona o radu, Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i dr.), a svrha obrade podataka je ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, doplatka za djecu i prava radnika iz radnog odnosa te se podaci obrađuju samo u opsegu u kojem je to nužno radi ostvarenja zakonite svrhe obrate te Hrvatski zavoda za mirovinsko osiguranje, kao voditelj obrade, u skladu s načelom ograničavanja svrhe, kao jednim od temeljnih načela Uredbe, prikuplja osobne podatke u posebne, izričite i zakonite svrhe te ih dalje ne smije obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama, a isto tako dužan je pridržavati se odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju i Statuta kojima je propisana tajnost podataka koje zavod prikuplja i obrađuje na temelju važećih zakonskih propisa. Ujedno, navodi se da bi omogućavanjem pristupa informaciji o mirovinama korisnika predstavljalo povredu prava na zaštitu osobnih podataka te je suprotno svrsi za koju su ti podaci prikupljeni.

Tijelo javne vlasti dostavilo je na nadležno postupanje Povjereniku za informiranje spis predmeta, te sukladno odredbi članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, i informaciju koja je predmet ovog postupka, odnosno Ispis korisnika mirovina za Općinu Čeminac od 30. studenoga 2022. godine.

Člankom 23. stavkom 6. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Kao dio spisa predmeta tijelo javne vlasti dostavilo je bilješku o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa od 2. veljače 2023. godine u kojoj se, kao razlog da se pristup informaciji omogući, navodi da je žalitelj u zahtjevu naveo da se radi o javnim sredstvima te da se s obzirom na navedeno podaci mogu dostaviti, a kao razlozi za ograničenje pristupa informaciji navodi se da nije ispunjen uvjet iz članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka za zakonitu obradu osobnih podataka, da je Zakonom o mirovinskom osiguranju i Statutom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje propisana tajnost podataka kojima Zavod raspolaže te da neovlašteno otkrivanje osobnih podataka u smislu članka 4. stavka 1. točke 12. Uredbe, da ne postoji javni interes te da ne postoji svrha i pravni temelj za korištenje podataka od strane žalitelja.

U žalbenom postupku je, uvidom u informaciju koja je predmet žaliteljevog zahtjeva utvrđeno da ista sadrži osobne podatke fizičkih osoba, odnosno da je Ispis korisnika mirovina za Općinu Čeminac strukturiran tako da sadrži sljedeće elemente: redni broj, osobni broj, osobni identifikacijski broj, ime i prezime korisnika, datum rođenja, općinu – broj i naziv pošte, mjesto, ulicu i kućni broj, bliža oznaka stana, vrsta prava mir. faktor.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

U drugostupanjskom postupku, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je tijelo javne vlasti pravilno provelo prvostupanjski postupak i odbilo žaliteljev zahtjev, odnosno da bi omogućavanje pristupa informaciji u konkretnom slučaju dovelo bi do povrede osobnih podataka i moguće zlouporabe tih podataka te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.

Naime, popisa korisnika mirovina s područja Općine Čeminac, ovom konkretnom slučaju došlo bi do nepotrebnog zadiranja u privatni život fizičkih osoba. Budući da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno ranije citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, stoga razlozi koje žalitelj navodi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženoj informaciji za koju ne postoji širi javni interes.

U drugostupanjskom postupku Povjerenik za informiranje uzeo je u obzir da je člankom 106. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 17/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.) propisuje da Zavod osigurava tajnost podataka unesenih u matičnu evidenciju na način propisan zakonom i općim aktom Zavoda. Nadalje, uzeo je u obzir i da je člankom 79. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje („Narodne novine, broj 28/14., 24/15., 73/19. i 147/20.) određeno da se profesionalnom tajnom smatraju sobni podaci radnika, osiguranika i korisnika prava iz mirovinskog osiguranja, doplatka za djecu, nacionalne naknade za starije osobe i drugih osoba koje saznaju radnici Zavoda u obavljanju svoga zanimanja i svojih poslova ili koje saznaju članovi Upravnog vijeća i drugih tijela Zavoda, a čije bi neovlašteno otkrivanje moglo štetiti interesu osobe na koju se podaci odnose ili članovima njene obitelji, a člankom 80. stavkom 4. citiranog Statuta propisano je ovlaštenje Zavod kao voditelj obrade može otkriti osobne podatke drugim subjektima, primateljima, pod uvjetom da je ispunjena jedna od zakonitih osnova utvrđenih propisima o zaštiti osobnih podataka.

Tijelo javne vlasti je u okviru svojih nadležnosti i djelokruga rada, a sukladno odredbi članka 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i odredbi gore citiranog članka 80. stavka 4. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje dostavilo Općini Čeminac Ispis korisnika mirovina za Općinu Čeminac od 30. studenoga 2022. godine, kako bi na temelju istoga, a sukladno Odluci o prikupljanju osobnih podataka umirovljenika KLASA: 551-01/22-01/0028, URBROJ: 2158-11-02-22-1 od 22. studenoga 2022. godine, isplatila jednokratnu novčanu pomoć. S obzirom da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Općini Čeminac navedene podatke dostavio temeljem posebne pravne osnove, valja naglasiti da se u tom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, osobito u pogledu prethodno citiranog članka 9., pa je stoga i neosnovan navod žalitelja istaknut u žalbi da ako je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje navedene podatke dostavio Općini Čeminac, iste treba dostaviti i njemu.

Nadalje, vezano uz navod žalitelja da se u ovom slučaju radi o raspolaganju javnim sredstvima te ne postoji zakonska osnova za provođenje testa razmjernosti i javnog interesa, ističe se da u konkretnom slučaju isplatitelj jednokratne novčane pomoći nije Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, već Općina Čeminac, pa do raspolaganja javnim sredstvima isplatom jednokratne novčane pomoći nije došlo od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Također, iz priloga koje je žalitelj dostavio uz žalbu proizlazi da se isplata navedene jednokratne novčane pomoći vršila u Općini Čeminac, u Društvenom centru dr. Franjo Tuđman, dana 20. prosinca 2022. godine uz predočenje osobne iskaznice. Iz navedenoga proizlazi da se ne može sa sigurnošću tvrditi da su sve fizičke osobe – korisnici mirovina navedeni na citiranom Ispisu od 30. studenoga 2022. godine, ujedno i primatelji jednokratne novčane pomoći, odnosno da su sve navedene fizičke osobe i pristupile navedenog dana u Društveni centar dr. Franjo Tuđman kako bi primile jednokratnu novčanu pomoć.

Stoga u konkretnom slučaju, u postupanju po žaliteljevom zahtjevu od 23. siječnja 2023. godine, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije bio obvezan primijeniti odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, već je pravilno utvrdio da se radi o informacijama u odnosu na koje postoji ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. citiranog Zakona te shodno tome i obveza provođenja testa razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. stavku 1. istog Zakona.

Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatraženu informaciju, niti da se ista odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično. Uzeto je u obzir da u konkretnom slučaju ne radi o raspolaganju javnim sredstvima, a koji podaci bi javnosti bili dostupni i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa.

U žalbenom postupku razmotreno je i može li se u konkretnom slučaju primijeniti odredba članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama o djelomičnom omogućavanju pristupa informacijama, te je utvrđeno da bi se omogućavanjem pristupa preslici citiranog Obveznog prekršajnog naloga od 26. svibnja 2022. godine na kojem bi se prekrilo ime. prezime, adresa i podatak o državljanstvu te drugi prethodno navedeni podaci, izgubio smisao omogućavanja pristupa tim informacijama.

Dakle, Povjerenik za informiranje prihvaća stav prvostupanjskog tijela te smatra da podatke o kojima vodi evidenciju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje treba štititi, odnosno da bi se obvezivanjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za dostavom informacija gdje je određena osoba bila osigurana izgubio smisao navedene evidencije, imajući u vidu da bi korisnik informacije mogao istu javnu iznositi sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan