KLASA: UP/II-008-07/23-01/2

URBROJ: 401-01/05-23-3

Zagreb, 1. ožujka 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/I-008-03/22-01/23, URBROJ: 514-02-03-03-01/01-22-02 od 16. studenoga 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/I-008-03/22-01/23, URBROJ: 514-02-03-03-01/01-22-02 od 16. studenoga 2022. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 28. listopada 2022. godine, kojim je zatražio presliku pravnog akta kojim je Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave odredilo radnu skupinu koja je izradila Konačan prijedlog nacrta Zakona o nasljeđivanju, koji je materijaliziran kao Zakon o nasljeđivanju („Narodne novine„ broj 48/2003), temeljem odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje zahtjevom zatraženu informaciju.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko pravo na pristup informacijama i da je tijelo javne vlasti nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje. Naime, žalitelj navodi da je traženi akt iz 2003. godine, a prema tada važećoj Uredbi o načelima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave, državna tijela imaju mogućnost ali ne i obvezu osnivanja radne grupe. Napominje da je na takvo utvrđeno činjenično stanje tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je prije izrade prijedloga Konačnog Nacrta zakona u pravnom poretku postojao Zakon o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 75/93), temeljem kojeg je stručni nositelj izrade prijedloga Zakona oformio radnu skupinu. Žalitelj navodi u žalbi da prvostupanjsko tijelo pokušava dovesti u zabludu žalitelja s obzirom da ne želi dati imena fizičkih osoba koje su, zlouporabom položaja i ovlasti unutar skupine koja je izrađivala konačan prijedlog nacrta Zakona o nasljeđivanju, krivotvorili članak 11. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju. Predlaže da se žalba usvoji.

Žalba je neosnovana.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Nadalje je člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Sukladno odredbi članka 5. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacija je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Isto tako je odredbom članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama informacija propisano da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama, traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Iz naprijed navedenih odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama proizlazi da ostvarivanje prava na pristup informacijama predstavlja pristup već gotovoj postojećoj informaciji te isto ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti na stvaranje nove informacije ili mišljenja, davanje odgovora na pitanje, obavljanje određenih radnji, davanje tumačenja i slično.

U žalbenom postupku, aktom prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-008-03/22-01/23, URBROJ: 514-02-03-03-01/01-22-07, od 28. prosinca 2022. godine, Povjereniku za informiranje dostavljen je sukladno odredbi članka 113. stavku 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21) spis po žalbi žalitelja na nadležno postupanje, u kojem se u bitnome navodi kako u žalbenom postupku nisu iznijete nove činjenice i dokazi, te se postupanje po zahtjevu žalitelja smatra u cijelosti pravilnim i zakonitim te se ne nalazi mogućnost za drugačije postupanje nego što je ranije riješeno.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj podnio Ustavnom sudu Republike Hrvatske dana 25. listopada 2022. godine zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio presliku pravnog akta kojim je Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave odredilo radnu skupinu koja je izradila Konačan prijedlog nacrta Zakona o nasljeđivanju, koji je materijaliziran kao Zakon o nasljeđivanju („Narodne novine„ broj 48/2003). Predmetni zahtjev Ustavni sud Republike Hrvatske proslijedio je prvostupanjskom tijelu dopisom Broj:I-6/2022 od 28. listopada 2022. godine, temeljem članka 21. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje je utvrđeno da je Ministarstva pravosuđa i uprave, rješenjem KLASA: UP/I-008-03/22-01/23, URBROJ: 514-02-03-03-01/01-22-02, od 16. studenoga 2022. godine odbacilo zahtjev žalitelja za pristup informacijama, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje zahtjevom zatraženu informaciju.

U osporenom rješenju se navodi da je Ministarstvo pravosuđa i uprave zaprimilo dana 28. listopada 2022. godine elektroničkom poštom zahtjev za ostvarivanje prava na pristup informacijama žalitelja, kojeg mu je ustupio Ustavni sud Republike Hrvatske dopisom Broj:I-6/2022 od 28. listopada 2022. godine. Nadalje se navodi da je Uredba o načelima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave („Narodne novine“ broj 43/2001), koja je bila na snazi u vrijeme izrade Nacrta prijedloga i Konačnog prijedloga Zakona o nasljeđivanju, u članku 27. propisivala da se za raspravljanje o pojedinim pitanjima obavljanja poslova državne uprave iz djelokruga tijela državne uprave, za utvrđivanje nacrta propisa, davanje mišljenja i prijedloga o značajnim pitanjima iz djelokruga državne uprave, u ministarstvima i državnim upravnim organizacijama mogu osnivati stručni savjeti, odnosno radne grupe. Isto tako je navedeno da je prema navedenoj Uredbi, dana mogućnost tijelima državne vlasti, no ne i obveza osnivanja radne grupe.

Nadalje je u osporenom rješenju navedeno da uvidom u službenu dokumentaciju prvostupanjskog tijela nije pronađen akt kojim je osnovana skupina za izradu nacrta prijedloga i konačnog prijedloga Zakona o nasljeđivanju iz 2003. godine, što je žalitelju potvrđeno rješenjima Ministarstva pravosuđa i uprave KLASA: UP/I-008-03/20-03/10, URBROJ: 514-09-01/1-20-02 od 30. rujna 2020. godine, KLASA: UP/I-008-03/20-03/15, URBROJ: 514-09-01/1-20-02 od 26. listopada 2020. godine te KLASA: UP/I-008-03/21-03/08, URBROJ: 514-02-03-03-01/01-21-03 od 28. rujna 2021. godine.

Odredbom članka 23. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Razmatrajući dokumentaciju u spisu ovog predmeta, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti, Ministarstvo pravosuđa i uprave, pravilno provelo prvostupanjski postupak te rješenjem od 16. studenoga 2022. godine, odbacilo zahtjev žalitelja, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje zatraženu informaciju.

U žalbenom postupku, uvidom u dokumentaciju dostavljenu u spisu predmeta, kao i uvidom u relevantne propise te uzimajući u obzir žalbene navode i navode prvostupanjskog tijela da uvidom u njegove službene evidencije nije pronađen pravni akt kojim je Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave odredilo radnu skupinu koja je izradila konačan prijedlog nacrta Zakona o nasljeđivanju, koji je materijaliziran kao Zakon o nasljeđivanju („Narodne novine„ broj 48/2003), Povjerenik za informiranje je zaključio da Ministarstvo pravosuđa i uprave nije u posjedu informacije zatražene zahtjevom žalitelja i o kojoj je odlučeno osporenim rješenjem jer ista ne postoji u tijelu javne vlasti, odnosno nije izrađena. S obzirom na navedeno zatražena informacija nije ni mogla biti dostavljena žalitelju.

Posebno se naglašava da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno ukoliko istu ima u svom posjedu može li se korisnicima omogućiti pristup informaciji.

Razmatrajući sve prethodno navedeno te predmetni zahtjev žalitelja, Povjerenik za informiranje zaključuje kako je žalba žalitelja protiv navedenog rješenja neosnovana, s obzirom da je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da tijelo javne vlasti po predmetnom zahtjevu u osporenom rješenju ispravno odlučilo odbacivši zahtjev žalitelja iz razloga što ne posjeduje traženu informaciju te je rješenje pravilno i na zakonu osnovano, te se žalbeni navodi ne mogu uvažiti niti isti mogu utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan