KLASA: UP/II-008-07/15-01/557
URBROJ: 401-01/04-16-02
Zagreb, 21. ožujka 2016.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova KLASA: UP/I-008-02/15-11/1, URBROJ: 521-S-03-15-1 od 7. prosinca 2015. godini, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova KLASA: UP/I-008-02/15-11/1, URBROJ: 521-S-03-15-1 od 7. prosinca 2015. godini.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanje prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tražene informacije predstavljaju klasificirane informacije i nose oznaku tajnosti sukladno Zakonu o tajnosti podataka.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev zbog toga što su traženi podaci navodno klasificirani, a odbijanjem zahtjeva uskraćeno mu je zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Nadalje navodi da rješenje osporava u cijelosti zbog pogrešne primjene zakona i pogrešno provedenog testa razmjernosti i javnog interesa. Ističe kako je tijelo javne vlasti zaključilo da su traženi podaci tajni i da bi njihova deklasifikacija i javna objava mogla predstavljati sigurnosni rizik, no to nije točno, a što je vidljivo iz njegovog zahtjeva jer je on već znao da je oznaka 018 dodijeljena veleposlanstvu Republike Francuske budući je i sam francuski državljanin te je uočio da su ispred veleposlanstva uvijek parkirana vozila čije registarske oznake počinju sa 018, dakle svojim sposobnostima zapažanja i zaključivanja je došao do saznanja da 018 pripada veleposlanstvu Republike Francuske. Smatra da je apsurdno smatrati registarske tablice na vozilima tajnim podacima jer te tajne podatke bi mogao jednako saznati velikim šetnjama gradom pred svim veleposlanstvima čije su adresa javni podaci, te korištenjem svojih moći zapažanja, zabilježiti koje registarske oznake se najviše pojavljuju pred kojim veleposlanstvom. S obzirom da tako prikupljeni podaci, a ni on ne podliježu Zakonu o tajnosti podataka u tom slučaju mogao bi takve vlastite zaključke objaviti i učiniti javno dostupnima i ako je vjerovati Ministarstvu dovesti do ugroze sigurnosti. Žalitelj također navodi da ukoliko je saznanje koje vozilo odnosno brojčana oznaka registarske tablice vozila pripada kojem diplomatskom predstavništvu opasno, zašto se tolerira da vozila veleposlanika viju svoje zastave na vozilima time svima dajući do znanja predstavnik koje države se nalazi u predmetnom vozilu. Zaključuje kako je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatražene informacije. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Iz spisa predmeta razvidno je da je žalitelj zahtjevom od 4. studenog 2015. godine zatražio od Ministarstva vanjskih i europskih poslova informaciju o aktu kojim su regulirane registarske tablice diplomatskih predstavništava, konkretnije brojčana oznaka koja je dodijeljena pojedinom predstavništvu (ekvivalent ZG za Zagreb na običnim registarskim oznakama, npr. 018 za veleposlanstvo Republike Francuske) i gdje je moguće dobiti uvid u taj akt. Ako navedeno nije uređeno pravnim aktom, podatak raspolaže li Ministarstvo vanjskih i europskih poslova podacima o brojkama koje su dodijeljene pojedinim diplomatskim predstavništvima i podatke o tim brojkama. Žalitelj je u zahtjevu također naveo da ukoliko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nije nadležno za navedeni upit (tj. izdavanje diplomatskih registarskih oznaka) da ga se uputi na nadležno tijelo. Nadalje je utvrđeno da je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova donijelo rješenje KLASA: UP/I-008-02/15-11/1, URBROJ: 521-S-03-15-1 od 7. prosinca 2015. godini kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tražene informacije predstavljaju klasificirane informacije i nose oznaku tajnosti sukladno Zakonu o tajnosti podataka.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja i akta o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa Ministarstva vanjskih i europskih poslova KLASA: 018-06/15-03/247, URBROJ: 521-P-15-1 od 27. studenog 2015. godine razvidno je da je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uz prethodno pribavljeno mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost provelo test razmjernosti i javnog interes, te ocijenilo da zaštita vrijednosti koje se štite preteže nad interesom za njihovom javnom objavom kao i da bi objava traženih podataka iz predmetnog zahtjeva mogla predstavljati sigurnosni rizik odnosno da bi se omogućavanjem pristupa traženoj informaciji povećala sigurnosna izloženost i eventualna zloupotreba navedenih podataka, budući se radi o potencijalno sigurnosno osjetljivim podacima čime bi se nepotrebno povećala moguća ugroženost štićenih osoba i objekata stranih diplomatsko-konzularnih predstavništava u Republici Hrvatskoj.
Odredbom članka 6. stavka 1. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila („Narodne novine“, broj 151/08, 89/10, 104/10, 83/13 i 52/15) propisano je da registraciju vozila diplomatskih i konzularnih predstavništava, misija stranih država i predstavništava međunarodnih organizacija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i njihovog osoblja, obavljaju policijske uprave odnosno policijske postaje na čijem području imaju sjedište. Stavkom 2. istog članka navedenog Pravilnika propisano je da registraciju vozila osoblja iz stavka 1. ovog članka mogu obaviti i policijske uprave odnosno policijske postaje na čijem području osoba ima prebivalište, odnosno stalni ili privremeni boravak.
Člankom 16. stavkom 1. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila propisano je da su registarske pločice za vozila diplomatskih i konzularnih predstavništava, misija stranih država i predstavništava međunarodnih organizacija u Republici Hrvatskoj i njihova osoblja plave boje, a otisnute brojke i slova su žute boje, te sadrže: brojčanu oznaku zemlje iz koje je predstavništvo, slovnu oznaku djelatnosti predstavništva, odnosno statusa osobe u tim predstavništvima i registarski broj vozila. Stavkom 2. istog članka navedenog Pravilnika propisano je da su slovne oznake djelatnosti predstavništava odnosno statusa osobe u tim predstavništvima na registarskim pločicama: 1. »A« – za vozila u vlasništvu diplomatskih predstavništava, misija stranih država i predstavništava međunarodnih organizacija u Republici Hrvatskoj i njihova osoblja koja imaju diplomatski status (Obrazac 13), 2. »C« – za vozila u vlasništvu konzularnih predstavništava i njihova osoblja koja imaju konzularni status (Obrazac 14), »M« – za vozila čiji su vlasnici stranci koji su zaposleni u diplomatskim i konzularnim predstavništvima, misijama stranih država i predstavništvima međunarodnih organizacija u Republici Hrvatskoj, a nemaju diplomatski status (Obrazac 15). Stavkom 3. istog članka navedenog Pravilnika propisano je da za vozila iz stavka 2. točke 1. i 2. ovoga članka uz registarsku pločicu izdaje se i dopunska pločica elipsasta oblika crne boje sa slovima otisnutim žutom bojom: za vozila kojima se koristi šef diplomatskog predstavništva ili misije – pločica sa slovima »CMD«, za vozila kojima se koristi osoba s diplomatskim statusom – pločica sa slovima »CD«, a za vozila kojima se koristi konzularni dužnosnik pločica sa slovima »CC« (Obrazac 16).
Uvidom u dokument Ministarstva vanjskih i europskih poslova KLASA: OGR-018-06/15-03/4, UR.BROJ: 521-P-01-15-1 od 6. studenog 2015. godine koji je dostavljen Povjerenici za informiranje kao informacija koju je žalitelj tražio razvidno je da se radi o dokumentu koji je nastao nakon podnošenja žaliteljeva zahtjeva za pristup informacijama od 4. studenog 2015. godine, pa isti ne može biti informacija koju je žalitelj tražio. Naime, u vrijeme podnošenja zahtjeva informacija treba postojati kao izrađena bilo da se nalazi u jednom dokumentu ili proizlazi iz više dokumenata i taj je dokument ili dokumente trebalo dostaviti Povjerenici za informiranje, a ne izrađivati novi dokument. Sukladno navedenom ne može se zaključiti da je činjenično stanje u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno budući da proizlazi da je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova odlučivalo konkretno o dokumentu koji je nastao nakon podnošenja žaliteljeva zahtjeva, te stoga dostavljena informacija nije postojala u trenutku podnošenja zahtjeva, a Zakon o pravu na pristup informacijama propisuje da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti, dakle informacija koju tijelo javne vlasti ima. Nasuprot tome ako tijelo javne vlasti nema informaciju koju traži korisnik prava na pristup informacijama, ono neće izrađivati informaciju kako bi udovoljilo zahtjevu korisnika, ali je obvezno razmotriti da li posjeduje dokumentaciju koja sadrži traženu informaciju (npr. tražena informacija nije sadržana u jednom dokumentu nego se nalazi u više dokumenata). Povrh navedenog također proizlazi da je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova na mišljenje Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost dostavilo informaciju koja je nastala nakon podnošenja žaliteljeva zahtjeva.
U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova trebalo je razmotriti da li posjeduje dokumentaciju koja sadrži informaciju koju je žalitelj tražio i utvrditi postoje li za istu ograničenja, a ne sastavljati novu informaciju.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.