KLASA: UP/II-008-07/22-01/857
URBROJ: 401-01/10-23-7
Zagreb, 8. veljače 2023. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/22-01/7, URBROJ: 513-07-21-7-22-3 od 16. svibnja 2022. godine, u postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/22-01/7, URBROJ: 513-07-21-7-22-3 od 16. svibnja 2022. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu žalitelj), kojim je tražio sadržaj Evidencije iz prometa nekretnina za 2021. godinu, temeljem članka 15. stavka 2. točaka 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena informacija predstavlja poreznu tajnu, odnosno da se radi o zaštićenim osobnim podacima.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom opisuje što je bilo predmet zahtjeva za pristup informacijama. Opisuje sadržaj prvostupanjskog rješenja. Navodi da se ne slaže s navodima prvostupanjskog tijela, te ističe da zahtjevom nisu zatraženi strogo osobni podaci. Smatra da je službenik za informiranje trebao izuzeti osobne podatke te dostaviti sve ostale podatke koji nisu zaštićeni nekim drugim propisom. Ističe da je prekoračen rok za rješavanje zahtjeva. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 23. travnja 2022. godine tražio sadržaj Evidencije iz prometa nekretnina za 2021. godinu.
U navedenom zahtjevu žalitelj citira odredbu članka 3. Pravilnika o obrascu prijave prometa nekretnina i evidenciji prometa nekretnina („Narodne novine“, broj 1/17) te Priručnika za službenike za informiranje koje je donio Povjerenik za informiranje.
Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo donijelo je osporeno rješenje koje je predmet postupka.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.
Sukladno članku 15. stavku 2. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informacijama ako je informacija porezna tajna, sukladno zakonu.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točaka 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela prihvaća i Povjerenik za informiranje te ističe sljedeće.
Sukladno članku 8. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20) propisano je da je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama.
Prema članku 20. stavku 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18) podaci iskazani u ispravi o stjecanju nekretnina iz članka 18. i članka 19. stavaka 2. i 3. navedenog Zakona, evidentiraju se u Evidenciji prometa nekretnina u roku od 30 dana. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da je Ministarstvo financija, Porezna uprava vlasnik navedenih podataka iz Evidencije prometa nekretnina.
Sukladno članku 21. stavku 1. navedenog Zakona, podaci iz Evidencije prometa nekretnina iz članka 20. stavka 1. Zakona izdaju se na zahtjev tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne samouprave, sudova i drugih institucija, ako takva obveza proizlazi iz posebnog propisa, a stavkom 2. navedenog članka pripisano je da se navedeni podaci mogu ustupiti i jedinicama lokalne i područne samouprave, za potrebe rada iz njihova djelokruga.
Prema članku 7. Pravilnika o obrascu Prijave prometa nekretnina i evidenciji prometa nekretnina („Narodne novine“, broj 1/17, dalje u tekstu Pravilnik) Evidencija je aplikativni podsustav Informacijskog sustava Ministarstva financija, Porezne uprave.
Što se tiče samog sadržaja obrasca prijave, isti je propisan člankom 3. Pravilnika, te je u cijelosti sadržan u žalbi žalitelja, pa se radi opsežnosti neće u cijelosti reproducirati u ovom rješenju već samo onaj dio koji je relevantan za odluku u konkretnom slučaju.
Razmatrajući navedeni članak, Povjerenik za informiranje ističe da točka 2.2.4. propisuje da obrazac prijave sadrži podatke o zakonskom zastupniku, opunomoćeniku, odnosno podatke o otuđitelju odnosno isporučitelju nekretnine, s time da se navodi ime i prezime te osobni identifikacijski broj navedenih osoba.
Točka 6. navedenog Pravilnika u bitnom sadrži podatke o zemljišnoknjižnim oznakama čestice, uz podatke o adresi nekretnine (točka 6.13).
Dana 31. siječnja 2023. godine, povodom zahtjeva Ureda povjerenika za informiranje za uvidom u informaciju koja je predmet postupka temeljem članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, u prostorijama prvostupanjskog tijela održan je sastanak na kojem je službenicima Ureda povjerenika objašnjen način vođenja Evidencije prometa nekretnina, te im je predočen primjerak obrasca iz navedene Evidencije, koji sadrži podatke iz članka 3. Pravilnika.
Povjerenik za informiranje posebno ističe da u konkretnom slučaju žalitelj nije podnio zahtjev za ponovnom uporabom informacija, već zahtjev za pristup informacijama, što je jasno iz samog sadržaja zahtjeva žalitelja, koji ne sadrži podatke iz članka 29. Zakona o pravu na pravu na pristup informacijama kojim je uređen sadržaj zahtjeva za ponovnu uporabu informacija.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, zatraženi podaci ulaze u doseg porezne tajne, jer navedena Evidencija upravo sadrži podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, odnosno navedena Evidencija vodi se na temelju prijava koje prvostupanjsko tijelo zaprimi od poreznih obveznika koji su definirani člancima 18. i 19. Zakona o porezu na promet nekretnina.
Uvidom u javno dostupne podatke na stranici Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, poveznica https://mpgi.gov.hr/vijesti-8/predstavljena-publikacija-pregled-trzista-nekretnina-republike-hrvatske-2021/14836 utvrđeno je da je ukupna vrijednost prodanih nekretnina u 2021. godini iznosila je 60.086 milijardi kuna. Također se navodi da je ostvareno je 133.977 kupoprodaja, što u odnosu na 2020. godinu predstavlja rast od 30 posto.
Osim toga, Povjerenik za informiranje ističe da žalitelj traži sadržaj navedene Evidencije za 2021. godinu, pa nije jasno u čemu bi se sastojao javni interes da se žalitelj omogući pristup Informacijskom sustavu prvostupanjskog tijela za cijelu jednu godinu, a u koji sustav se unose podaci koji nesporno predstavljaju poreznu tajnu, i u kojem sustavu je evidentirano najmanje 133.977 podataka za 2021. godinu (koji se odnose na kupoprodaju nekretnine kao najčešći slučaj nastanka porezne obveze, bez uzimanja u obzir drugih zakonskih osnova za nastanak obveze poreza na promet nekretnina).
Drugim riječima, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za tražene informacije, predmetne informacije ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Slijedom navedenog, pravilno prvostupanjsko tijelo zaključuje da se radi o jasnoj i preciznoj pravnoj osnovi za ograničenje, pri čemu Povjerenik za informiranje ističe da je u konkretnom slučaju javni interes zadovoljen izdavanjem gore navedene publikacije o prometu nekretnina u Republici Hrvatskoj za 2021. godinu.
Povjerenik za informiranje smatra da je zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nužno u konkretnom slučaju, posebno imajući u vidu da se radi o bazi podataka koji predstavlja dio informacijskog sustava Porezne uprave, odnosno da podaci iz navedene Evidencije predstavljaju podatke koji se mogu ustupiti samo na zahtjev ovlaštenih tijela, čime se zapravo potvrđuje da se ne radi o informacijama za koje bi postojao širi interes javnosti, već o informacijama koje se koriste za točno određenu svrhu.
Povjerenik za informiranje posebno ističe da iz odluke Ustavnog suda Republike, U-I-763/2009 i dr. od 30. ožujka 2011. godine („Narodne novine“, broj 39/11) proizlazi da je “javni interes” usmjeren na zaštitu pojedinih zajedničkih vrijednosti koje izviru iz života u organiziranoj društvenoj zajednici.
U konkretnom slučaju, javni interes se očituje upravo u zaštiti cjelovitosti navedene Evidencije te funkcioniranju prvostupanjskog tijela, jer bi prihvaćanje stava žalitelja značilo da bi prvostupanjsko tijelo postupajući sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo žalitelju dostavljati najmanje 133.977 podataka, kako je to gore opisano.
Slijedom navedenog, razmatrajući s jedne strane pravo žalitelja na pristup traženoj informaciji, te s druge strane postojanje zakonskog ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da pravična ravnoteža u konkretnom slučaju ide u korist zakonskog ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Povjerenik za informiranje je također razmotrio žalbeni navod žalitelja o djelomičnom omogućavanju pristupa informacijama iz članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je zaključio da navedena mjera u konkretnom slučaju ne bi imala legitimni cilj.
Naime, kad bi se prekrili podaci o imenu i prezimenu fizičkih osoba, te podaci o osobnom identifikacijskom broju, iz podataka o katastarskoj čestici moglo bi se preko javno dostupnih evidencija lako zaključiti o kojoj se fizičkoj osobi radi, pa djelomično omogućavanje pristupa navedenim informacijama ne bi moglo zaštiti institut porezne tajne, niti moglo zaštiti osobne podatke navedenih osoba.
Stoga pravilno prvostupanjsko tijelo zaključuje da bi moglo doći i do povrede osobnih podataka, jer bi se radilo o obradi koja ne bi imala valjan pravni temelj u smislu članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, pa se ne bi niti mogla isključiti moguća zlouporaba takvih podataka.
S druge strane, kad bi se prekrili i podaci o katastarskoj čestici (i s njom povezani podaci, npr. adresa nekretnine), tada bi se izgubio smisao davanja informacije, jer ne bi bilo vidljivo niti tko je stjecatelj niti o kojoj se nekretnini radi.
Dakle, u konkretnom slučaju nije moguća neka blaža mjera kojom bi se postigao isti cilj.
Slijedom svega navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) trebalo je odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan