KLASA: UP/II-008-07/13-01/26
URBROJ: 401-01/05-14-07
Zagreb, 6. lipnja 2014.
Povjerenica za informiranje, na temelju članka 25. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., u daljnjem tekstu: ZPPI), povodom žalbe ………, Zagreb, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, KLASA: UP/I-008-01/13-01/00015, URBROJ: 533-01-13-0002, od 21. listopada 2013. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, KLASA: UP/I-008-01/13-01/00015, URBROJ: 533-01-13-0002, od 21. listopada 2013. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (u daljnjem tekstu: MZOS) odbačen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanje prava na pristup informacijama, temeljem članka 23. stavka 4. ZPPI-ja, iz razloga jer MZOS ne posjeduje tražene informacije.
Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj navodi kako izjavljuje žalbu na gore citirano rješenje MZOS-a zbog uopće neutvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Žalitelj u nadalje u žalbi ukazuje na propuste tijela javne vlasti, dajući u bitnom razloge zašto smatra da MZOS posjeduje zatražene informacije te ukazujući na obaveze koja tijela javne vlasti imaju u provedbi savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, ali i na obaveze čuvanja arhivskog gradiva sukladno pravilima arhivistike.
Žalitelj upozorava na činjenicu da je zadnji oglašeni dan javne rasprave, 21. srpnja 2013. bila nedjelja, stoga zaključuje kako je temeljem članka 80. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) javna rasprava ex lege završila u ponedjeljak, dakle, smatra kako MZOS nije uzeo u obzir četiri očitovanja pristigla „izvan roka“.
Žalitelj, između ostalog, dokazuje kako je MZOS vlasnik traženih informacija te dovodi u pitanje čak i namjerno uništavanje informacija, sa svrhom kako bi se osujetila žaliteljeva namjera da dođe do istih.
Do navedenog zaključka žalitelj dolazi temeljem kratkoće vremenskog razdoblja čuvanja zatraženih informacija, a što se protivi svim pravilima arhivistike.
Namjerno uništenje zatraženih informacija bi, prema žalitelju, dovelo do određenih reperkusija, odnosno počinjenja kaznenog djela sukladno Kaznenom zakonu, te prekršaja propisanog odredbom ZPPI-ja.
Žalitelj još citira odredbu Ustava RH koja jamči pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, te odredbe Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću i odredbe ZPPI-ja koje propisuju obvezu objavljivanja očitovanja zainteresirane javnosti.
Žalitelj smatra kako objavljeni Sažetak ne oslobađa MZOS zakonske obveze da objavi sva prispjela očitovanja u javnu raspravu.
Žalitelj stoga predlaže drugostupanjskom tijelu da utvrdi kako je žalba osnovana, da poništi pobijano rješenje MZOS-a od 21. listopada 2013. godine i da mu omogući pristup zatraženim informacijama.
U dopuni žalbe koju je Povjerenica za informiranje zaprimila 14. studenog 2013. godine, žalitelj prilaže mišljenje Hrvatskog državnog arhiva, KLASA: 612-06/13-05-09, URBROJ: 565-09/5-13-3 od 4. studenog 2013. godine, a prema kojem sva očitovanja iz savjetovanja sa zainteresiranom javnošću treba čuvati najmanje dvije godine od okončanja postupka.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. listopada 2013. godine zatražio od MZOS-a dostavu, u elektroničkom obliku, u kakvom su zaprimljena odnosno pohranjena, svih 80 očitovanja zaprimljenih u internetsko savjetovanje o nacrtu trećeg Pravilnika o obveznim udžbenicima i pripadajućim dopunskim sredstvima za osnovnu i srednju školu (NN 104/13). Žalitelj u zahtjevu još navodi kako je MZOS 3. listopada 2013. godine objavio sažetak, u kojem je navedeno kako su do 21. srpnja 2013. godine na predviđenom obrascu zaprimljena očitovanja od 15 organizacija, 61 pojedinca, a povrh toga još dva očitovanja nakon završenog savjetovanja i dva koja nisu dostavljena na predviđenom obrascu. To je ukupno 80. No, sama očitovanja nisu objavljena, stoga žalitelj moli da mu se dostave.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je MZOS pogrešno utvrdio činjenično stanje, nakon čega je pogrešno primijenio materijalno pravo.
Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja MZOS u bitnom navodi kako je na mrežnim stranicama Ministarstva objavljen Sažetak obrazloženja o provedenom postupku savjetovanja o Nacrtu prijedloga Pravilnika o obveznim udžbenicima i pripadajućim dopunskim sredstvima za osnovnu i srednju školu u kojem je rastumačilo razloge prihvaćanja, odnosno odbijanja pojedinog prijedloga. MZOS smatra kako je objavom Sažetka ispunilo propisane obveze te kako u propisima koji se odnose na provedbu savjetovanja sa zainteresiranom javnosti i internetskog savjetovanja ne postoji obveza pohranjivanja pojedinačnih pristiglih primjedbi i prijedloga. MZOS smatra kako se navedeno odnosi i na primjedbe pristigle izvan roka, koje se ne razmatraju tijekom savjetovanja.
Žalitelj je u žalbi prilično uspješno demantirao navod MZOS-a „kako ne postoji obveza pohranjivanja pojedinačnih pristiglih primjedbi i prijedloga po okončanju provedbe savjetovanja“, na način da je detaljno citirao propise koji se bave temom arhivistike, a iz kojih jasno proizlazi obaveza čuvanja arhivskog gradiva, jer se čak i anketni materijali moraju čuvati u minimalnom trajanju od godine dana, iako on smatra kako su zatražene informacije gradivo trajne vrijednosti.
Iz priloženog mišljenja Hrvatskog državnog arhiva razvidno je kako su se zatražene informacije trebale čuvati najmanje dvije godine od okončanja postupka, što znači da se arhivsko gradivo nikako ne bi smjelo namjerno uništavati odnosno, u ovom slučaju, brisati.
Sažetak koji je MZOS objavio na svojim stranicama svakako ne predstavlja ispunjenje žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, s obzirom da je žalitelj zatražio dostavu 80 očitovanja u obliku u kakvom su zaprimljena odnosno pohranjena.
Bez obzira jesu li neka očitovanja prispjela izvan roka ili nisu prispjela na predviđenom obrascu, MZOS treba riješiti žaliteljev zahtjev i prema takvim informacijama, na način da utvrdi da li ih posjeduje te je nakon toga dužan riješiti zahtjev sukladno odredbama ZPPI-ja.
Povjerenica za informiranje je utvrdila da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno jer iz spisa predmeta nije vidljivo u kojem je opsegu službenik za informiranje MZOS-a izvršio potragu sa zatraženom informacijom. Možda su predmetna očitovanja i izbrisana sa pojedinih računala u MZOS-u, no niti u kojem slučaju nije dokazano kako je zatražena informacija izbrisana sa servera MZOS-a.
U ponovljenom postupku MZOS je dužan pružiti dokaz, pribavljen od strane ovlaštenog informatičara, kako se zatražene informacije uistinu ne nalaze na severu niti na pojedinim računalima MZOS-a.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, slijedeći pritom upute iz ovog rješenja, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.