KLASA: UP/II-008-07/23-01/142

URBROJ: 401-01/06-23-2

Zagreb, 28. veljače 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Zaprešić d.o.o. Klasa: 363-01/23-06/43, URBROJ: 238-119-09/23-02 od 16. veljače 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Zaprešić d.o.o. Klasa: 363-01/23-06/43, URBROJ: 238-119-09/23-02 od 16. veljače 2023. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem obustavljen je postupak po zahtjevu za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 20. siječnja 2023. godine, koji se odnosi na traženje pristupa informacijama vezanih za prodaju parkirališnih karata, plaće zaposlenika RJ Parkirališta sa dodatcima, kao i vezano za trošak opreme zaposlenih, najma parkirališnih aparata, nabave/održavanja aplikacija, mobilnih operatera za usluge naplate parkinga i održavanja parkirališnih mjesta, sukladno odredbi članka 46. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.), a iz razloga što žalitelj po pozivu trgovačkog društva Zaprešić d.o.o. nije u zatraženom roku unaprijed položio traženi iznos na ime stvarnih materijalnih troškova dostave informacije.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj navodi da je istim odbijen zahtjev za pristup informaciji koji je podnio dana 20. siječnja 2023. godine, kojim je zatražio informaciju o prodanim parkirališnim kartama i ostalim troškovima vezanim za naplatu parkinga u Zaprešiću, iz razloga što nije uplatio traženi iznos za „materijalne troškove“ za traženu informaciju. Navodi da mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama te da rješenje osporava u cijelosti odnosno zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona, jer smatra da je tijelo javne vlasti pogrešno obračunalo stvarne materijalne troškove za pružanje informacije, s obzirom da nije tražio ispis na papir niti skeniranje ikakve dokumentacije već dostavu podataka u digitalnom obliku. Ističe da su svi traženi podaci dostupni tijelu javne vlasti izvozom digitalnih podataka iz aplikacija koje koriste u svom poslovanju. Također navodi kako je spreman podmiriti troškove „elektroničkog zapisa na jednom CD-u ili na DVD-u“ u iznosu prema Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije. Smatra da je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te pogrešno primijenilo materijalno pravo jer je obračunalo očekivane „materijalne troškove“ za dostavu informacije za izradu preslika ili skeniranja više od 4000 stranica koje nije tražio u svom zahtjevu, a da je on tražio dostavu digitalnih (elektronskih) podataka na e-mail adresu. Zaključno navodi kako je iz navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva i uskratu pristupa informaciji, pa predlaže Povjereniku za informiranje da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup zatraženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

U žalbenom postupku Uredu povjerenika za informiranje je dana 27. veljače 2023. godine, aktom Klasa: 363-01/23-06/43, Ur. broj: 238-119-09/23-04 od 23. veljače 2023. godine od prvostupanjskog tijela dostavljen spis predmeta na nadležno postupanje.

Iz spisa predmeta je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 20. siječnja 2023. godine od trgovačkog društva Zaprešić d.o.o. kao tijela javne vlasti zatražio odgovore na slijedeća pitanja: „1. Broj prodanih satnih parkirališnih karata na parkirališnim automatima za 1. zonu (po pojedinom aparatu, po mjesecima); 2. Broj prodanih satnih parkirališnih karata putem SMS-a za 1. zonu, po mjesecima; 3. Broj prodanih satnih parkirališnih karata putem aplikacije Bmove za 1. zonu, po mjesecima; 4. Broj prodanih satnih parkirališnih karata na parkirališnim automatima za 2. zonu (po pojedinom aparatu, po mjesecima); 5. Broj prodanih satnih parkirališnih karata putem SMS-a za 2. zonu, po mjesecima; 6. Broj prodanih satnih parkirališnih karata putem aplikacije Bmove za 2. zonu, po mjesecima; 7. Broj prodanih dnevnih parkirališnih karata (DPK) u 1. zoni, po mjesecima; 8. Broj prodanih dnevnih parkirališnih karata (DPK) u 2. zoni, po mjesecima; 9. Broj prodanih povlaštenih mjesečnih i godišnjih karata za 1. zonu, po mjesecima; 10. Broj prodanih povlaštenih mjesečnih i godišnjih karata za 2. zonu, po mjesecima; 11. Broj prodanih povlaštenih mjesečnih i godišnjih karata za 2. zonu za koje su kupci s adresom stanovanja izvan zona naplate (ako imate taj podatak); 12. Broj prodanih komercijalnih mjesečnih i godišnjih karata za 1. zonu, po mjesecima; 13. Broj prodanih komercijalnih mjesečnih i godišnjih karata za 2. zonu, po mjesecima; 14. Broj prodanih prepaid bonova od 50,100,150 i 200 kn, po mjesecima; 15. Ukupni bruto trošak za plaće sa svim dodacima, za sve zaposlenike RJ Parkirališta, mjesečno; 16. Trošak opreme za zaposlenike (radna odjeća, sredstva za rad i si.), godišnje; 17. Trošak najma/održavanja parkirališnih aparata, godišnje; 18. Trošak nabave/održavanja aplikacije za upravljanje i naplatu parkinga, godišnje; 19. Trošak nabave/održavanja aplikacije Bmove, godišnje; 20. Trošak mobilnih operatera za uslugu naplate parkinga putem SMS poruka, po mjesecima; 21. Koji iznos naplaćuju mobilni operateri tvrtki Zaprešić d.o.o. po pojedinoj transakciji (jedna prodana karta putem SMS-a)?; 22. Ukupni trošak održavanja parkirališnih mjesta koja su pod naplatom (prema članku 5. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja), mjesečno. Moli da mu se dostavi sve gore navedene podatke za protekle 3 godine (2020., 2021., 2022.). U zahtjevu je žalitelj naznačio da mu se informacije dostave na adresu elektroničke pošte .........“

Nadalje je utvrđeno da je trgovačko društvo Zaprešić d.o.o. 3. veljače 2023. godine postupajući po navedenom zahtjevu putem elektroničke komunikacije obavijestilo žalitelja kako prema članku 19. Zakona o pravu na pristup informacijama te odredbama Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine", broj 12/14.,15/14. i 144/22.), tijelo javne vlasti ima pravo tražiti od korisnika naknadu stvarnih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije. Također ga je izvijestilo da je Radna jedinica financije i računovodstvo, Odjel plana i analize, koji posjeduje traženu dokumentaciju pripremio svu dokumentaciju, izuzev informacija pod točkom 11., jer istima ne raspolaže te da je uvidom u predmetnu dokumentaciju razvidno da istu čini 4120 stranica dokumentacije. U nastavku je navedeno kako stvarni materijalni trošak skeniranja tražene dokumentacije iznosi: 453,20 eura (preračunato u kune: 3414,64), a da je navedeni trošak izračunat na način da je broj stranica pomnožen sa iznosom sukladno gore navedenim kriterijima (4120 strana x 0,11 eura), a da traženu dokumentaciju mogu dostaviti i u preslici, u kojem slučaju stvarni materijalni troškovi iznose 123,60 eura (preračunato u kune: 931,26 kuna), i koji trošak je izračunat na način da je broj stranica pomnožen s iznosom sukladno gore navedenim kriterijima (4120 strana x 0,03 eura). S obzirom na navedeno tijelo javne vlasti je u navedenom aktu od žalitelja zatražilo da za dokumentaciju pod rednim brojem 1. -14. (izuzev točke 11.) unaprijed položi na račun tijela javne vlasti, IBAN: ........., iznos stvarnih materijalnih troškova za dostavu tražene dokumentacije, u roku od 8 dana od dostave navedenog e-maila. U istoj je obavijesti žalitelj prema Kriterijima za određivanje visine stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave dokumentacije upozoren da se, ukoliko korisnik prava na pristup informaciji u danom roku ne položi navedeni iznos smatra da je odustao od zahtjeva.

Također je utvrđeno da je trgovačko društvo Zaprešić d.o.o., nakon što žalitelj nije postupio prema njegovom traženju da uplati materijalni trošak dostave traženih informacija donijelo u ovom postupku osporeno rješenje Klasa: 363-01/23-06/43, URBROJ: 238-119-09/23-02 od 16. veljače 2023. godine, kojim je obustavilo postupak po zahtjevu žalitelja pozivom na članak 19. stavak 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odredbu članka 4. stavka 2. Kriterija za određivanje visine stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije te odredbu članka 46. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. U obrazloženju navedenog rješenja je naveden sadržaj zahtjeva žalitelja te da je u postupku utvrđeno da se traženu dokumentaciju čini preko 4000 stranica te da se ista nalazi u više registratora. U nastavku su citirane odredbe članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama i odredbe članka 4. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, slijedom kojih je žalitelj putem elektroničke pošte 3. veljače 2023. godine pozvan da unaprijed položi na račun tijela javne vlasti, iznos očekivanih stvarnih materijalnih troškova za dostavu tražene dokumentacije u izabranom obliku, u roku od 8 dana od primitka poziva. Zaključno je navedeno da je, s obzirom da nakon toga žalitelj nije uplatio traženi iznos niti je podnio prigovor tijelu javne vlasti glede načina izračuna troškova, sukladno odredbi članka 46. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku obustavljen postupak po predmetnom zahtjevu.

Člankom 17. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti obvezna omogućiti pristup informacijama davanjem informacije korisniku koji je podnio zahtjev na jedan od sljedećih načina: neposrednim davanjem informacije, davanjem informacije pisanim putem, uvidom u dokumente i izradom preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju, dostavljanjem preslika dokumenta koji sadrži traženu informaciju, na drugi način koji je prikladan za ostvarivanje prava na pristup informaciji. Stavkom 2. citiranog članka Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik može u zahtjevu za pristup informacijama naznačiti prikladan način dobivanja informacije, a ako ne naznači, informacija će se dostaviti na način na koji je podnesen zahtjev, odnosno na najekonomičniji način.

Člankom 19. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano d se na pristup informacijama u postupcima pred tijelima javne vlasti ne plaćaju upravne i sudske pristojbe. Međutim, stavkom 2. navedenog članka je propisano da tijelo javne vlasti ima pravo tražiti od korisnika naknadu stvarnih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno članku 17. ovog Zakona, kao i naknadu troškova dostave informacije. Na zahtjev korisnika tijelo javne vlasti dužno je dostaviti način izračuna naknade. U stavku 3. istog članka propisano je da će kriterije za određivanje visine naknade i način naplate naknade iz stavka 2. ovog članka propisati Povjerenik, a u stavku 4. da su prihodi od naknada ostvarenih na temelju stavka 2. ovog članka prihodi tijela javne vlasti.

Sukladno članku 19. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje donio je Kriterije za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, kojima su propisane visina naknade stvarnih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, kao i visina naknade troškova dostave tražene informacije koje plaća korisnik prava na informaciju.

Stoga su za obračun naknade stvarnih materijalnih troškova pružanja informacije od strane tijela javne vlasti mjerodavni navedeni Kriteriji koje je donio Povjerenik za informiranje, a za usluge koje u njima nisu navedene, tijelo javne vlasti samo određuje visinu naknade prema prosječnoj tržišnoj cijeni takvih usluga. Navedenim Kriterijima je propisana visina naknade stvarnih materijalnih troškova za preslike stranica veličine A4 i A3 (crno-bijelo i u boji), elektronički zapis na CD-u, DVD-u, memorijskoj kartici te za pretvaranje dokumenta iz fizičkog u elektronički oblik ili zapis, dok se troškovi dostave informacija obračunavaju prema važećem cjeniku redovnih poštanskih usluga.

Odredbom članka 4. stavkom 1. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije propisano je da će tijelo javne vlasti dostaviti korisniku informaciju po primitku dokaza o izvršenoj uplati. Nadalje, stavkom 2. propisano je da će tijelo javne vlasti zatražiti od korisnika da unaprijed položi na račun tijela javne vlasti očekivani iznos stvarnih materijalnih troškova odnosno troškova dostave u roku od osam dana, ukoliko iznos prelazi 19,91 eura. U slučaju da korisnik prava na pristup informaciji u roku ne položi navedeni iznos, smatrat će se da je korisnik prava na pristup informaciji odustao od zahtjeva.

Člankom 5. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije je propisano da iz razloga učinkovitosti i ekonomičnosti te ostvarivanja razmjernosti u zaštitit prava stranaka i javnog interesa, tijelo javne vlasti može odlučiti da korisniku prava na informaciju ne zaračuna troškove koji nastaju pružanjem i dostavom informacije ukoliko isti ne prelaze iznos od 6,64 eura.

U odnosu na primjenu Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije od strane tijela javne vlasti u konkretnom slučaju te navode žalitelja iz predmetne žalbe, ističe se da se u navedenim Kriterijima preporuča da tijela javne vlasti korisniku prava ne zaračunaju troškove koji nastaju pružanjem i dostavom informacije, ako isti ne prelaze iznos od 6,64 eura te da tijela javne vlasti u pravilu primjenjuju navedenu odredbu na način da ne naplaćuju troškove niže od toga iznosa. Međutim, člankom 5. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije je propisano da tijelo javne vlasti to može ali ne mora učiniti, odnosno navedena odredba primjenu te mogućnosti stavlja na dispoziciju tijelu javne vlasti.

Člankom 46. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da tijekom postupka stranka može odustati od zahtjeva u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili elektroničkim putem te da će se, ako stranka odustane od zahtjeva, donijeti rješenje o obustavi postupka. Navedenim je člankom u stavku 3. također propisano da će se rješenje o obustavi postupka donijeti po službenoj dužnosti i u slučaju kad se iz postupanja stranke ili iz drugih okolnosti postupka može zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva.

Kada korisnik prava na pristup informaciji u ostavljenom roku po zaprimljenom pozivu tijela javne vlasti ne položi traženi iznos, smatra se da je korisnik prava na pristup informaciji odustao od zahtjeva. S obzirom na navedeno u pozivu za uplatu troškova tijela javne vlasti trebaju odrediti rok u kojem je korisnik prava dužan platiti traženi iznos i obavijestiti ga o pravnim posljedicama nepostupanja, jer korisnik prava zbog neupozoravanja na rok i posljedice propuštanja ne smije trpjeti štetne posljedice.

S obzirom da Zakon o pravu na pristup informacijama ne numerira broj zahtjeva koje može podnijeti određeni korisnik, a sukladno praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u situacijama kad se traže informacije o raspolaganju javnim sredstvima ne može doći do tzv. zlouporabe prava na pristup informacijama, jasno je da se podnošenjem učestalih zahtjeva u kojima se traži veći broj informacijama mogu prouzročiti znatni troškovi tijelima javne vlasti.

U aktu trgovačkog društva Zaprešić d.o.o. Klasa: 363-01/23-06/43, Ur. broj: 238-119-09/23-04 od 23. veljače 2023. godine, kojim je dostavljen spis predmeta, u pogledu informacija koje su predmet zahtjeva je ponovno istaknuto da je riječ o opsežnoj dokumentaciji koja je pohranjena u više registratora te da ista sadrži preko 4000 stranica dokumenata.

S obzirom na navedeno u žalbenom je postupku utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je odlučilo žalitelju dostaviti zatražene informacije, a također i da je postupilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te odredbama Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije i u slučaju traženja uplate troškova stvarnih materijalnih troškova dostave informacije.

Naime, u konkretnom slučaju je posebno potrebno imati u vidu da se predmetnim zahtjevom tražio veliki broj podataka jedne radne jedinice tijela javne vlasti za razdoblje od 3 godine, a uvidom u predmetni zahtjev žalitelja utvrđeno je i da je on u njemu naznačio dostavu traženih informacija putem elektroničke pošte, a ne kako tek u predmetnoj žalbi navodi putem zapisa na jednom CD-u ili na DVD-u odnosno izvozom digitalnih podataka iz aplikacija koje tijelo javne vlasti koristi u svom poslovanju.

Stoga se žalbeni navodi ne mogu prihvatiti, jer podnositelji zahtjeva za pristup informacijama nisu u posjedu informacija prvostupanjskih tijela i nije im poznat njihov sadržaj, nisu im poznate tehničke mogućnosti niti način rada tijela javne vlasti te stoga oni kao korisnici ne mogu tijelima javne vlasti određivati način njihovog prikupljanja, niti cijenu materijalnih troškova njihove dostave. Osim navedenog, ističe se da je tijelo javne vlasti u osporenom rješenju jasno navelo kako se tražena dokumentacija nalazi u više registratora, a da je žalitelj tražio dostavu iste putem elektroničke pošte, pa je u žalbenom postupku zaključeno kako je trgovačko društvo Zaprešić d.o.o. ispravno zaključilo da dokumentaciju treba skenirati i nakon toga dostaviti žalitelju. Također se ističe kako je tijelo javne vlasti u pozivu na uplatu troškova žalitelju ponudilo i alternativni način dostave u obliku preslika dokumenta koji bi za njega bio povoljniji način dostave, a po kojem žalitelj također nije uplatio izračunati iznos troškova.

S obzirom na sve navedeno u žalbenom postupku je zaključeno da u konkretnom slučaju žalitelj nije mogao opravdano prigovarati predujmljenom iznosu troška koji je navelo tijelo javne vlasti u pozivu na uplatu istog, obzirom da konačni obračun troška u trenutku traženja uplate još nije postojao, nego je žalitelj, ukoliko je bio zainteresiran za tražene informacije, trebao u roku od 8 dana koji mu je dan u pozivu prvostupanjskog tijela i koji je kako i sam navodi u žalbi zaprimio 3. veljače 2023. godine, uplatiti traženi iznos, a nakon dobivanja traženih informacija i priloženog obračuna troška njezine dostave, eventualno prigovarati načinu izračuna troškova od strane prvostupanjskog tijela. S obzirom da je žalitelj u aktu kojim je od njega zatražena uplata iznosa troška jasno upozoren na pravne posljedice koje će nastupiti ukoliko u roku od 8 dana ne postupi po traženju tijela javne vlasti, u žalbenom postupku zaključeno kako je prvostupanjsko tijelo opravdano obustavilo postupak po predmetnom zahtjevu.

Posebno se napominje kako je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: UsII-126/22-8 od 23. kolovoza 2022. godine potvrđena odluka Povjerenika za informiranje kojom je odbijena žalba korisnika protiv prvostupanjskog rješenja o obustavi postupka, u slučaju kada korisnik po pozivu tijela javne vlasti u ostavljenom roku nije uplatio zatraženi iznos materijalnih troškova dostave informacija.

S obzirom na sve navedeno, razmatranjem dokumentacije u spisu ovog predmeta nakon provedenog žalbenog postupka utvrđeno je da je tijelo javne vlasti u cijelosti pravilno provelo postupak po predmetnom zahtjevu te da je postupilo sukladno zakonskim odredbama kada je obustavilo postupak iz razloga što žalitelj nije u ostavljenom roku uplatio traženi iznos na ime materijalnih troškova dostave informacija.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan