KLASA: UP/II-008-07/22-01/304

URBROJ: 401-01/10-22-2

Zagreb, 8. prosinca 2022. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općine Seget KLASA: UP/I-008-01/22-01/26, URBROJ: 2181-46-4-22-2 od 14. veljače 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Općine Seget, KLASA: UP/I-008-01/22-01/26, URBROJ: 2181-46-4-22-2 od 14. veljače 2022. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Općine Seget odbijen je zahtjev za dopunu ili ispravak informacije ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 25. studenoga 2021. godine kojim je tražio informacije o prihodu od turističke pristojbe u 2016. godini i utrošak prihoda, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je tijelo javne vlasti zaključilo da je udovoljio traženju žalitelja po prethodnom zahtjevu pa stoga nije bilo osnove za dopunu ili ispravak dane informacije.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi sadržaj svog zahtjeva za pristup informacijama i zahtjeva za dopunu ili ispravak informacije. Navodi da u Godišnjem izvještaju za 2016. godinu nigdje nije navedeno koliki su bili ukupni prihodi od turističkih pristojbi u 2016. godini. Ističe kako ga zanima ukupni prihod od turističkih pristojbi na području Općine Seget te da mu Općina Seget traženu informaciju nije dostavila. Navodi kako želi znati koliki je dio otišao Turističkoj zajednici Hrvatske, koliko Općini Seget, koliko Turističkoj zajednici Općine Seget i ostalim faktorima kojima odlazi prihod od turističkih pristojbi. Nadalje, navodi što se tiče utroška prihoda koje je Općina Seget zaradila od turističkih pristojbi da je tražio utrošak u vidu računa i/ili ugovora. Napominje kako su mu Općina Seget i Turistička zajednica Općine Seget za upit o utrošku turističkih pristojbi dostavili odgovor koji je taksativno naveden bez dokumenata. Navodi da je Općina Seget povrijedila članak 38. Ustava RH koji mu jamči pravo na pristup informacijama koje posjeduje tijelo javne vlasti. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

U žalbenom je postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za dopunu ili ispravak informacije od 25. studenoga 2021. godine (podnesen dana 24. studenog 2022. godine u 23:00h) od tijela javne vlasti zatražio sljedeće informacije: „Prihodi od turističke pristojbe u 2016. godini (potkrepljeno dokumentima). Utrošak prihoda izraženo u vidu računa i/ili ugovora.“ U predmetnom zahtjevu je žalitelj pojasnio da je po zahtjevu za pristup informacijama koji je podnio 9. studenoga 2021. godine, kojim je zatražio identične informacije, zaprimio informaciju koja je nepotpuna, pa je podnio zahtjev za dopunu ili ispravak informacije.

Iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti dana 24. studenog 2021. godine dostavilo odgovor žalitelju u kojemu se navodi da je prihod boravišne pristojbe iskazan u polugodišnjem odnosno godišnjem Izvješću o ostvarenju proračuna, a da su prihodi utrošeni sukladno Zakonu, te je isti odgovor ponovno dostavljen žalitelju po njegovu zahtjevu za ispravkom informacije dana 10. prosinca 2021. godine.

Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po predmetnom zahtjevu za dopunu ili ispravak informacije i rješenju Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/22-01/79, URBROJ: 401-01/14-22-1 od 2. veljače 2022. godine, tijelo javne vlasti donijelo osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-01/22-01/26, URBROJ: 2181-46-4-22-2 od 14. veljače 2022. godine, kojim je odbilo zahtjev za dopunu ili ispravak informacije žalitelja temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako se odbija žaliteljev zahtjev za dopunu ili ispravak informacije od 25. studenoga 2021. godine, kojim je tražio informaciju o prihodu od turističke pristojbe u 2016. godini i utrošak prihoda jer tijelo javne vlasti smatra da je po zahtjevu za pristup informacijama žalitelja udovoljeno dostavom odgovora od 24. studenoga 2021. godine, a da je zahtjevu za dopunu ili ispravak informacije žalitelja udovoljeno dostavom odgovora od 10. prosinca 2021. godine te da je valjalo odbiti zahtjev jer nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. navedenog Zakona. Nadalje, navodi se da je prihod od turističke pristojbe u 20. godini iskazan u Godišnjem izvješću o izvršenju Proračuna Općine Seget za 2016. godinu, da je objavljen u Službenom glasniku Općine Seget i da je dostavljen žalitelju. Nadalje, navodi se da je utrošak prihoda iskazan sukladno Zakonu u Zaključku po Izvješću o izvršenju Programa utroška dijela boravišne pristojbe na području Općine Seget za 2016. godinu, koji je objavljen u Službenom glasniku Općine Seget i da je dostavljen žalitelju, te da iz svega navedenog proizlazi da mu je omogućen pristup traženoj informaciji i da je istu dobio, pa je slijedom toga valjalo odbiti njegov zahtjev.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. U žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je utvrdio da prvostupanjsko tijelo povodom predmetnog zahtjeva nije pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje slijedom čega je pogrešno primijenilo materijalno pravo.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Sukladno navedenoj odredbi omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno temeljem podnesenog zahtjeva za pristup informaciji davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja odnosno analizirati postojeću dokumentaciju i iz nje obradom podataka izrađivati novu informaciju.

U drugostupanjskom postupku tijelo javne vlasti je uz spis predmeta dostavilo obavijest KLASA: 008-01/22-01/64, URBROJ: 2181-46-4-22-2 od 23. ožujka 2022. godine u kojoj se navodi da je prihod od turističke pristojbe u 2016. godini iskazan u Godišnjem izvješću o izvršenju proračuna Općine Seget, koji je javno objavljen u Službenom Glasniku Općine Seget i dostavljen žalitelju. Nadalje, u istom aktu tijelo javne vlasti je citiralo odredbu Zakona o turističkoj pristojbi vezano za raspoređivanje sredstava turističke pristojbe na način da 65% sredstava ide lokalnoj turističkoj zajednici, od čega 30% sredstava se doznačuje općini ili gradu na području kojih je osnovana za poboljšanje uvjeta boravka turista, 15% sredstava regionalnoj turističkoj zajednici i 20% sredstava HTZ-u. Navodi se kako je iz citiranog zakona jasno da se radi o doznaci tijelu javne vlasti pripadajućih sredstava koja su iskazana u Godišnjem izvješću o izvršenju proračuna Općine Seget za 2016. godinu te da tu nema nikakvih dokumenata koji su potpisani i pečatirani kako to navodi žalitelj u žalbi, a da podatke koliko je dobila Turistička zajednica Hrvatske, Turistička zajednica Općine Seget i drugi nisu dužni tražiti. U istom aktu se ističe kako traženje predmetnih informacija dovodi do opterećenja rada tijela javne vlasti odnosno do tzv. zloupotrebe prava na pristup informacijama od strane žalitelja, premda je predmetni zahtjev odbijen pozivom na drugu zakonsku odredbu. U obavijesti se napominje kako je Godišnje izvješće o izvršenju Proračuna Općine Seget za 2016. godinu, koje je javno objavljeno, dostavljeno i Ministarstvu financija i Državnoj reviziji. Ističe se da je prihod od istog utrošen sukladno Zakonu kako je i navedeno u Izvješću o izvršenju Programa utroška dijela boravišne pristojbe na području Općine Seget za 2016. godinu, koji je također objavljen u Službenom glasniku Općine Seget i dostavljen žalitelju.

U članku 2. stavku 1. Zakona o turističkoj pristojbi („Narodne novine“, broj 52/19, 32/20 i 42/20), propisano je da je boravišna pristojba prihod turističkih zajednica. Prema članku 19. stavku 1. istoga Zakona turistička pristojba iz članaka 9. i 12. i članka 13. stavaka 1. i 4. toga Zakona uplaćuje se na račun lokalne turističke zajednice utvrđen propisima o prihodima za financiranje drugih javnih potreba. Prema članku 20. stavku 1. istoga Zakona uplaćena sredstva turističke pristojbe iz članka 19. stavka 1. toga Zakona financijska institucija kod koje je otvoren račun utvrđen propisima o prihodima za financiranje drugih javnih potreba dostavlja 3,5 % sredstava na poseban račun HTZ-a za razvojne projekte i programe kreiranja novih turističkih programa na turistički nedovoljno razvijenim područjima (Fond za turistički nedovoljno razvijena područja i kontinent) i 2 % sredstava na poseban račun HTZ-a za projekte i programe udruženih turističkih zajednica (Fond za udružene turističke zajednice), a preostala sredstva raspoređuju se 65 % sredstava lokalnoj turističkoj zajednici, od čega se 30 % sredstava doznačuje općini ili gradu na području kojih je osnovana, za poboljšanje uvjeta boravka turista, 15 % sredstava regionalnoj turističkoj zajednici i 20 % sredstava HTZ-u.

Sukladno glavi VII. Ostali prihodi za javne potrebe Naputka o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2020. godini („Narodne novine“, broj 6/20) u točki 1.4. Turistička pristojba navodi se da se turistička pristojba uplaćuje u korist računa grada/općine odnosno turističkog naselja u kojem je sjedište turističke zajednice, te između ostalog, navodi broj računa HR0510010051738204742 uz naziv grada/općine SEGET.

U drugostupanjskom je postupku utvrđeno da odgovorom tijela javne vlasti od 10. prosinca 2021. godine kojim se obavještava žalitelj da je prihod boravišne pristojbe iskazan u polugodišnjem odnosno godišnjem Izvješću o ostvarenju proračuna te da su prihodi utrošeni sukladno Zakonu, a na temelju kojeg je tijelo javne vlasti u osporenom rješenju utvrdilo da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije jer je ista žalitelju dostavljena, nisu žalitelju dostavljene tražene informacije.

U drugostupanjskom postupku izvršen je uvid na internetsku stranicu Općine Seget u Godišnji izvještaj o izvršenju Proračuna Općine Seget za razdoblje siječanj-prosinac 2016. godine na poveznici https://www.opcinaseget.hr/wp-content/uploads/2018/05/Godisnje-izvjesce-za-2016..pdf te uvidom u isti proizlazi da je iznos prihoda od boravišne pristojbe za tu godinu svrstan pod broj konta 6514 pod vrstu prihoda Boravišna pristojba.

Nadalje, odgovorom tijela javne vlasti da su prihodi utrošeni po Zakonu, bez navođenja konkretnog zakona i bez upućivanja gdje se tražena informacija nalazi, ne može se smatrati da je žalitelj dobio traženu informaciju. Naime, u drugostupanjskom je postupku tijelo javne vlasti dostavilo presliku Zaključka po Izvješću o izvršenju Programa utroška dijela boravišne pristojbe na području Općine Seget za 2016. godinu (Službeni glasnik Općine Seget broj 1 od 3. ožujka 2017. godine), u kojemu se navodi iznos ostvarenih sredstava od boravišne pristojbe te uvidom u isto proizlazi da su ostvarena sredstva boravišne pristojbe u iznosu od 1.281.194,00 kn realizirana kroz pozicije unutar sljedećih aktivnosti: izrada prostorno planske dokumentacije. čišćenje javnih površina, održavanje javne rasvjete i održavanje pomorskog dobra.

U drugostupanjskom je postupku utvrđeno da je odgovor tijela javne vlasti od 10. prosinca 2021. godina općenit i neprecizan te da tim odgovorom žalitelj nije dobio traženu informaciju.

S obzirom na to da je predmetnim zahtjevom za dopunu i ispravak informacije žalitelj zatražio prihode od turističke pristojbe u 2016. godini potkrijepljeno dokumentima te utrošak prihoda izraženo u vidu računa i/ili ugovora, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno kako nije bilo osnove da se osporenim rješenjem tijela javne vlasti odbije zahtjev za dopunu ili ispravak informacije žalitelja.

Naime, u odgovoru tijela javne vlasti od 23. ožujka 2022. godine vezano za uplatu sredstava od turističke pristojbe navodi se da se radi o doznaci pripadajućih sredstava, a s obzirom na to da je Zakonom o turističkoj pristojbi propisano da pripadajuća sredstva turistička zajednica doznačuje općini ili gradu na području kojih je osnovana, Povjerenik za informiranje je zaključuje kako bi tijelo javne vlasti trebalo posjedovati računovodstveni dokument iz kojeg će biti vidljiva uplata na račun tijela javne vlasti raspoređenih sredstava na ime turističke pristojbe za 2016. godinu.

Nadalje, s obzirom na to da je Zakonom o turističkoj pristojbi propisano da se sredstva od boravišne pristojbe koriste za poboljšanje uvjeta boravka turista, a da iz dostavljenog Zaključka po Izvješću o izvršenju Programa utroška dijela boravišne pristojbe na području Općine Seget za 2016. godinu proizlazi da su sredstva realizirana za namjene koje su opisane na stranici 4. ovog rješenja, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da bi tijelo javne vlasti trebalo posjedovati informaciju u obliku dokumenta, računa ili ugovora iz kojih bi bio vidljiv utrošak navedenih sredstava.

Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da kad je za donošenje novog rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.

Posebno se napominje da u slučaju traženja većeg broja informacija tijelo javne vlasti može korisniku, prema članku 19. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama i Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14 i 15/14), naplatiti stvarne materijalne troškove koji se mogu sastojati u izradi preslike određenog broja stranica informacije, dostave elektroničkog zapisa na CD-u, DVD-u, na memorijskoj kartici i sl., te naplatiti troškove dostave informacija, pri čemu se informacija dostavlja po primitku dokaza o izvršenoj uplati.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan