KLASA: UP/II-008-07/22-01/96

URBROJ: 401-01/10-22-3

Zagreb, 30. studenog 2022. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske poštanske banke d.d., Ur.br. F00-110/21 rb od 31. prosinca 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatske poštanske banke d.d., Ur.br. F00-110/21 rb od 31. prosinca 2021. godine

2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslikama sljedećih ugovora:

- Ugovor o zakupu reklamnih površina od 23. prosinca 2019. godine s GO2DIGITAL d.o.o.

- Ugovor o poslovnoj suradnji od 5. veljače 2020. godine s AVANS ADRIA d.o.o.

- Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama s Gradom Zagrebom od 18. lipnja 2020. godine te I. dodatku navedenog ugovora od 24. srpnja 2020. godine

- Ugovor br. PP o oglašavanju na megaboardu – Av. Većeslava Holjevca od 22. kolovoza 2019. godine s MEGABOX d.o.o.

- Ugovor br. PP o oglašavanju na megaboardu – Av. Većeslava Holjevca od 19. kolovoza 2020. godine s MEGABOX d.o.o.

- Ugovor o održavanju FACEBOOK fan stranice s REMAKE d.o.o. od 17. prosinca 2019. godine i Dodatku ugovora od 14. listopada 2020. godine

- Ugovor o poslovnoj suradnji od 24. travnja 2019. godine s NOOVO INTERNET d.o.o.

- Ugovor o sponzorstvu od 25. veljače 2020. godine s LIDER MEDIA d.o.o.

- Ugovor o sponzorstvu od 20. studenog 2020. godine s LIDER MEDIA d.o.o.

- Ugovor o sponzorstvu od 27. listopada 2020. godine s VEČERNJI LIST d.o.o.

- Ugovor o sponzorstvu od 17. prosinca 2020. godine s NOVI PODUZETNIK d.o.o.

- Service Agreement 19th June 2020 (Post for rent)

- Ugovor o zakupu reklamnih površina od 1. siječnja 2021. godine s GO2DIGITAL d.o.o.

- Ugovor o oglašavanju s od 31. ožujka 2021. godine s Glas Slavonije d.d.

- II. Dodatak ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklama s Gradom Zagrebom od 22. siječnja 2021. godine

- III. Dodatak ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklama s Gradom Zagrebom od 28. svibnja 2021. godine

- Ugovor o poslovnoj suradnji od 18. veljače 2021. godine s LIDER MEDIA d.o.o.

- Ugovor o oglašavanju s Maticom umirovljenika Hrvatske od 14. siječnja 2021. godine

- Ugovor o sponzorstvu od 22. rujna 2021. godine s HANZA MEDIA d.o.o.

- Ugovor o sponzorstvu od 4. kolovoza 2021. godine s HANZA MEDIA d.o.o.

- Ugovor o sponzorstvu od 20. listopada 2021. godine s LIDER MEDIA d.o.o.

- Ugovor o sponzorstvu od 9. ožujka 2021. godine s NOVI PODUZETNIK d.o.o.

- Ugovor o sponzorstvu od 21. prosinca 2020. godine s VEČERNJI LIST d.o.o.

- Ugovor o sponzorstvu od 23. studenog 2021. godine s VEČERNJI LIST d.o.o.

- Ugovor o sponzorstvu od 9. lipnja 2021. godine s VEČERNJI LIST d.o.o.

- Ugovor o sponzorstvu od 10. veljače 2021. godine s VEČERNJI LIST d.o.o.

- Ugovor o sponzorstvu od 30. prosinca 2020. godine s VEČERNJI LIST d.o.o.

na način da se u istim, odnosno prilozima ugovora prekriju podaci o imenima i prezimenima fizičkih osoba te brojevima mobitela drugih ugovornih strana, osim odgovornih osoba, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslikama sljedećih dokumenata:

-ponuda i račun 553 (Glas Slavonije), ponuda i račun 860, ponuda i račun 1456 (24 sata), ponuda i račun 443, ponuda i račun 3439, ponuda i račun 17851, ponuda i račun 4328 (HANZA MEDIA – Globus), ponuda i račun 3355, ponuda i račun 3792 (HANZA MEDIA – Gloria), narudžbenica i račun 2417, 2562, narudžbenica i račun 885, 967, ponuda i račun 885, ponuda i račun 1733, ponuda i račun 2857, ponuda i račun 4106, ponuda i račun 4128, ponuda i račun 6102, ponuda i račun 6112, ponuda i račun 8116, ponuda i račun 6112, ponuda i račun 8211, ponuda i račun 9796, ponuda i račun 9800, ponuda i račun 15880, ponuda i račun 15951, ponuda i račun 17297 te ponuda i račun 17307 (HANZA MEDIA -Jutarnji), račun 13032 (HANZA MEDIA – Like) te ponuda i račun 1342, ponuda 3107, 3939 (HANZA MEDIA – Slobodna Dalmacija)

- narudžbenica E06-05, narudžbenica E06-11, račun 21/01/1, račun 42/01/01 (Holo lab), račun i ponuda 396 (Hrvatski savez inženjera), narudžbenica i račun 68, ponuda i račun 178 (Jadranska radio mreža), narudžbenica i račun E06-09 (Laudato), narudžbenica i račun 150, ponuda i račun 364 (Median kreativna rješenja), narudžbenica 73, račun 16, račun 73 (Matica hrvatskih umirovljenika), narudžbenica i račun E06-010 (Megabox), narudžbenica i račun MK 47, ponuda i račun 54 MK (Moć komunikacije), ponuda 63, ponuda 64, ponuda 65, račun 2576 NL (Novi list oglašavanje), ponuda i račun 285, ponuda i račun 477, račun 377 (Novi poduzetnik oglašavanje), ponuda i račun 127, ponuda i račun 132 , ponuda i račun 293, ponuda i račun 430, ponuda i račun 617 (Poslovni dnevnik oglašavanje), račun i narudžbenica E06-04, račun i narudžbenica E-06-C1 (Promedia group), račun 2020-01-02-P (Prsten oglašavanje), račun 08 (udruga INFO PLUS oglašavanje), ponuda i račun 1436, ponuda i račun 1693, ponuda i račun 1848, ponuda i račun 1890, ponuda i račun 3789, ponuda i račun 3833 (Večernji list oglašavanje), ponuda i račun 98 (Video horse), narudžbenica i račun 009, ponuda i račun (Županijski radio Šibenik), potvrda o plaćanju 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 (Google)

-narudžbenica i račun 143, narudžbenica i račun 333, narudžbenica i račun 654 (Croatia Airlines), narudžbenica i račun 544 (Glas Istre), narudžbenica i račun F06-03 (Go2 Digital), narudžbenica i račun 7172, narudžbenica i račun 11242, narudžbenica i račun 11404, narudžbenica i račun 11627, narudžbenica i račun 13857, narudžbenica i račun 13589, narudžbenica i račun 13965, narudžbenica i račun 14038, ponuda i račun 482, ponuda i račun 522, ponuda i račun 1074, ponuda i račun 1088, ponuda i račun 3334, ponuda i račun 4143, ponuda i račun 6345, ponuda i račun 6494, ponuda i račun 15449, ponuda i račun 15563, ponuda i račun 15842, ponuda i račun 17616, ponuda i račun 17708, ponuda i račun 18215, ponuda i račun 18428 (Hanza media – Jutarnji list), račun 10785 (Hanza media – Slobodna Dalmacija), narudžbenica i račun 911 (Imana4 d.o.o.), narudžbenica i račun 181-086, narudžbenica i ponuda 253-086 (Novi list), narudžbenica E06-24 i račun 1-1-21-06367 (Omd media), narudžbenica i račun 124 (Ross media consulting), narudžbenica i račun 1685, ponuda i račun 7794 (Večernji list)

na način da se u istim prekriju podaci o imenima i prezimenima osoba koje su sudjelovale u izradi navedenih dokumenata, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

4. Nalaže se Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. da postupi sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Točkom I. osporenog rješenja odbijen je dio zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) kojim je tražila ugovore o materijalnim uslugama sklopljene s medijima i posredstvom agencija za medijsko oglašavanje u 2020. i 2021. godini.

Točkom II. osporenog rješenja odbijen je dio zahtjeva žaliteljice u dijelu u kojem traži informaciju o predmetu i vrijednosti ugovora, te razdoblju na koji je ugovor sklopljen, dok je točkom III. osporenog rješenja odbijen dio zahtjeva žaliteljice u dijelu u kojem traži iznos troškova po računima (bez ugovora) za obavljene medijske usluge, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o podacima koji predstavljaju poslovnu tajnu, odnosno da informacije sadrže zaštićene osobne podatke.

Točkom IV. osporenog rješenja djelomično je prihvaćen zahtjev žaliteljice te je žaliteljici dostavljen popis medija s OIB-om s kojima je u 2020. i 2021. godini sklopljen ugovor, te podatak o ukupno isplaćenom iznosu temeljem ugovora o materijalnim uslugama koji su sklopljeni s medijima i posredstvom agencija za oglašavanje tijekom 2020. i 2021. godine.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjsko tijelo odbilo njezin zahtjev suprotno odredbi članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da je prvostupanjsko tijelo propustilo navesti koje bi točno štetne posljedice na poslovanje mogla imati dostava traženih informacija. Ističe da u slučaju financiranja medija od strane tijela javne vlasti, pa tako i pravnih osoba u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske postoji javni interes definiran odredbom članka 38. Zakona o elektroničkim medijima, koji propisuje obvezu objavljivanja podataka o oglašavanju na mrežnim stranicama. Smatra da interes zaštite pluralizma medija prevladava nad zaštitom pregovaračke moći u pregovorima oko cijene budućih angažmana s medijima. Dalje ističe da bi ugovaranje medijskih usluga tijela javne vlasti trebalo biti u najvećoj mjeri transparentno, čime bi se zaštitila, a ne narušila sloboda tržišnog natjecanja. Ističe da su cjenici medijskih usluga javno objavljeni, kao i popusti koje je moguće dobiti. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 3. prosinca 2021. godine od prvostupanjskog tijela tražila sljedeće informacije: 1) ugovore o materijalnim uslugama sklopljene s medijima i posredstvom agencija za medijsko oglašavanje tijekom 2020. i 2021. godine (usluge informiranja, usluge objave oglasa i natječaja, sponzorstva i drugo), 2) popis medija s OIB-om s kojima je tijekom 2020. i 2021. godine sklopljen ugovor o uslugama, uz informaciju o predmetu i vrijednosti ugovora te razdoblju na koji je ugovor sklopljen, te iznose troškova po računima (bez ugovora) za obavljene medijske usluge uz naziv i OIB dobavljača te datum plaćanja.

Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje koje je predmet ovog postupka.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu te da se radi o zaštićenim osobnim podacima.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Uvidom u internetsku stranicu prvostupanjskog tijela utvrđena je sljedeća vlasnička struktura prvostupanjskog tijela: Republika Hrvatska je imatelj 44,8989% dionica, HP-Hrvatska pošta d.d. 11,9336% dionica, Hrvatska agencija za osiguranje depozita 8,9803%, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje 8,7577%, Erste&Steiermarkische bank d.d. /PBZ CO OMF – kategorija B 5,1616%, te ostali dioničari 20,2678%.

Posebno se ukazuje na činjenicu da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: UsII-501/18 od 13. ožujka 2019. godine utvrđeno da se i u slučaju Hrvatske poštanske banke d.d. radi o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Osim toga, u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-105/20 od 17. srpnja 2020. godine, koji se odnosio na isplate koje je prvostupanjsko tijelo vršilo odvjetnicima, nije prihvaćeno pozivanje prvostupanjskog tijela na poslovnu tajnu, imajući u vidu da se radi o trgovačkom društvu koje je u većinskom vlasništvu države.

Zaključno, u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: UsII-261/20 od 14. listopada 2020. godine (koja se odnosila na trgovačko društvo Hrvatska pošta d.d.), te poslovni broj UsII-246/20 od 30. listopada 2020. godine (koja se odnosila na trgovačko društvo Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o.), zauzeto je stajalište da računi koji se odnose na usluge marketinga predstavljaju informacije od javnog značaja, odnosno o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na poslovnu tajnu, ističe se kako slijedi.

Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.

Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.

Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.

Sukladno članku 1. točki 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) propisano je da su poslovna tajna informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.

Nesporno je da zatražene informacije ne predstavljaju proizvodnu tajnu i rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada (stranica 3 prvostupanjskog rješenja), pa je u nastavku potrebno razmotriti može li se raditi o podacima zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice na gospodarske interese.

U odnosu na navode prvostupanjskog rješenja da ugovori sadrže povjerljivu klauzulu, Povjerenik ističe da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-232/20 od 17. rujna 2020. godine odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenika za informiranje, a koji predmet se ticao ugovora koji je sadržavao klauzulu povjerljivosti, a koje shvaćanje treba smisleno primijeniti i u ovom predmetu, jer se u oba slučaja radi o trgovačkim društvima u vlasništvu Republike Hrvatske.

Dakle, navedena klauzula nema značaj poslovne tajne, jer poslovna tajna ne može biti određena ugovorom između stranaka, već zakonom ili općim aktom pravne osobe.

Sukladno članku 38. Zakona o elektroničkim medijima („Narodne novine“, broj 111/21) propisano je da su tijela državne uprave i javne ustanove kojima je osnivač Republika Hrvatska, kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, dužni su 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju svojih usluga ili aktivnosti utrošiti na oglašavanje u audiovizualnim ili radijskim programima regionalnih i lokalnih nakladnika televizije ili radija i/ili pružatelja elektroničkih publikacija upisanih u upisnik pružatelja elektroničkih publikacija.

Slijedom navedenog, osnovano žaliteljica navodi da bi omogućavanje pristupa traženim informacijama doprinijelo načelu transparentnosti u djelovanju prvostupanjskog tijela, jer upravo tražene informacije sadrže podatke o isplatama pojedinim medijima, a što u konačnici omogućuje i preispitivanje od strane javnosti poštuje li prvostupanjsko tijelo kao pravna osoba u pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske navedenu zakonsku odredbu.

S druge strane, prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi (koja je ranije citirana u ovom rješenju u odnosu na prvostupanjsko tijelo) i praksi Povjerenika za informiranje, podatak o osobi i iznosu isplate predstavlja informaciju o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Kako je žaliteljica dijelom zahtjeva zatražila ugovore, Povjerenik za informiranje ističe da ugovori, osim klauzule povjerljivosti koja je ranije u ovom rješenju navedena, sadrže standardne ugovorne klauzule (predmet ugovora, cijena, trajanje ugovora), a na koje nije moguće primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu se ukazuje i na presudu Visokog upravnog sud Republike Hrvatske poslovni broj: UsII-440/20 od 30. travnja 2021. godinu kojoj je prihvaćen stav Povjerenika za informiranje da standardne ugovorne klauzule ne mogu predstavljati poslovnu tajnu.

Što se tiče navoda prvostupanjskog rješenja o tome da bi omogućavanje pristupa traženim informacijama moglo narušiti pregovaračku poziciju u budućim pregovorima, Povjerenik za informiranje smatra da prvostupanjsko tijelo svojim navodima nije učinilo vjerojatnim da bi omogućavanje pristupa traženim informacijama moglo imati negativne posljedice na njezine gospodarske interese, odnosno da pojedini mediji u budućnosti možda neće htjeti surađivati s bankom.

Osim toga, druga ugovorna strana, koja ulazi u ugovorni odnos s prvostupanjskim tijelom, mora biti svjesna činjenice da određeni ugovor može biti predmetom zahtjeva za pristup informacijama, te da može biti omogućen korisniku nakon provedenog postupka sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Slijedom navedenog, nikakva ugovorna klauzula o povjerljivosti ne može biti iznad odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, niti iznad zakonskih odredbi koje uređuju što se smatra poslovnom tajnom.

Suprotno tome, ugovori koje tijelo javne vlasti sklapa s trećim osobama trebali bi sadržavati klauzulu transparentnosti.

Drugim riječima, Povjerenik za informiranje ne nalazi vjerojatnim tvrdnju da će pojedini mediji u budućnosti odustati od suradnje s prvostupanjskim tijelom ako se omogući pristup informacijama koje su predmet postupka, jer bi to značilo da je nepoštivanje odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama preduvjet da bi mediji ubuduće surađivali s prvostupanjskim tijelom.

Povjerenik za informiranje također ne prihvaća navode prvostupanjskog tijela da bi odavanje traženih podataka imalo za posljedicu nejednakost u odnosu na druge banke, a iz sljedećih razloga.

U konkretnom slučaju, odlučna je upravo činjenica da voljom zakonodavca prvostupanjsko tijelo kao pravna osoba u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske (iako je banka) predstavlja tijelo javne vlasti, što znači da je dužna postupati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Slijedom navedenog, pozicija prvostupanjskog tijela ni na koji način se ne može usporediti s pozicijom drugih banaka koje nisu obveznici Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu se ističe da Povjerenik za informiranje predstavlja drugostupanjsko tijelo u postupcima ostvarivanja prava na pristup informacijama, te ne ispituje jesu li sve banke u jednakom položaju na tržištu.

Povjerenik za informiranje posebno ističe da su cjenici za medijske usluge javno dostupni, pa se u nastavku ovog rješenja navode poveznice na pojedine javno dostupne cjenike:

https://www.google.com/search?client=firefox-b-d&q=hanza+media+ogla%C5%A1avanje+cjenik (HANZA MEDIA d.o.o.)

https://www.vecernji.hr/media/files/2021-18/vl-cjenik-2021.pdf (Večernji list)

https://www.glas-slavonije.hr/pdf/cjenik%20glas-slavonije.pdf?v=1.02%20target=

(Glas Slavonije)

https://www.novilist.hr/wp-content/uploads/2021/07/cjenik-novi-web-2021.pdf (Novi list)

http://files.glasistre.hr/Cjenik/WEBcjenik.pdf (Glas Istre)

file:///C:/Users/ivukic/Downloads/go2digital-mediakit.pdf (Go2Digital d.o.o.)

Pri tome se ističe da su u određenim cjenicima dostupni i podaci o popustima (npr. Večernji list, Glas Istre, Go2digital d.o.o.).

Dakle, ako su cjenici javno dostupni, odnosno i popusti (u određenim slučajevima), tada Povjerenik za informiranje ne prihvaća tvrdnju prvostupanjskog tijela da bi se narušila pregovaračka moć prvostupanjskog tijela u pregovorima oko budućih angažmana.

Što se tiče točke 1. zahtjeva za pristup informacijama, Povjerenik za ističe da je ovim rješenjem žaliteljici omogućen pristup ugovorima (točka 2. izreke).

U ostalom dijelu zahtjeva, žaliteljici je omogućen pristup narudžbenicama, ponudama i računima (točka 3. izreke), pri čemu Povjerenik za informiranje ističe da su mu predmetne informacije dostavljene na USB-u.

Prilikom odlučivanja (narudžbenice, ponude i računi), Povjerenik za informiranje je u izreci rješenja koristio naziv skeniranog dokumenta na USB-u, pri čemu se ističe da su dostavljene informacije podijeljene po godinama (2020. i 2021. godina), odnosno po folderima ugovori, narudžbenice i sponzorstvo.

Radi jasnoće izreke u točki 2. navedeni su svi ugovori, pri čemu se ističe da su određeni ugovori sklopljeni u 2019., a primjenjuju se u razdoblju na koje se odnosi zahtjev žaliteljice.

Povjerenik za informiranje je također uzeo u obzir i podatke prvostupanjskog tijela s USB-a u kojima je za svaki medij precizirano radi li se o ugovoru, ili plaćanju po narudžbenici odnosno ponudi.

Što se tiče samih ugovora, ovim rješenjem žaliteljici se omogućuje pristup samom tekstu ugovora kao i njegovim prilozima (cjenici i sl.), imajući u vidu da isti predstavljaju sastavne dijelove ugovora.

Polazeći od sadržaja točke 3. zahtjeva žaliteljice, kojim se traži iznos troškova po računima (bez ugovora), žaliteljici je omogućen pristup samo ugovorima (ne i računima koji su izdani po tim ugovorima), dok je žaliteljici omogućen pristup računima u slučajevima u kojima ne postoji dokument pod nazivom ugovor.

U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na zaštitu osobnih podataka, ističe se kako slijedi.

Uvidom u narudžbenice, račun i ponude (točka 3. izreke ovog rješenja) utvrđeno je da isti sadrže podatke o imenima i prezimenima osoba koje su sudjelovale u izradi navedenih dokumenata, kao i podatak o imenu i prezimenu ovlaštene osobe.

Uvidom u ugovore koji su predmet postupka utvrđeno je da isti sadrže imena i prezimena osoba koje nisu zaposlenici tijela javne vlasti (npr. u prilogu ugovora s Glas Slavonije navodi se ime i prezime osobe koja je izdala račun, u ugovorima s Go2Digital d.o.o. navode se imena i prezimena, brojevi mobitela osobe koje nisu ovlaštene osobe za zastupanje druge ugovorne strane, u ugovoru Post for rent imena i prezimena influencera).

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatak o imenima i prezimenima fizičkih osoba, njihovim brojevima mobitela, a koji nisu zaposlenici tijela javne vlasti, ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenoj informaciji predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke, odnosno odbiti zahtjev žaliteljice u tom dijelu.

Što se tiče imena i prezimena ovlaštene osobe (direktor) navedeni podatak je javno dostupan u sudskom registru te ne predstavlja podatak u odnosu na koji prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Slijedom svega, navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Posebno se skreće pozornost da je člankom 25. a Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22) propisana obveznost izvršenja pravomoćnih rješenja Povjerenika za informiranje kojima se omogućava pristup informacijama i mogućnost njegova prisilnog izvršenja izricanjem novčane kazne čelniku tijela. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, u slučaju nepostupanja tijela javne vlasti, postupak izvršenja po ovom rješenju Povjerenik za informiranje provodi na prijedlog stranke.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan