KLASA: UP/II-008-04/13-01/345

URBROJ: 401-01/04-14-04

Zagreb, 22. srpnja 2014.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 25. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske KLASA: 008-01/13-08/03, URBROJ: 50302/28-13-1 od 27. kolovoza 2013. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske KLASA: 008-01/13-08/03, URBROJ: 50302/28-13-1 od 27. kolovoza 2013. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona pravu na pristup informacijama jer su predmetni dijelovi zapisnika sa sjednice Vlade i prijepisa tonskog zapisnika klasificirani stupnjem tajnosti „povjerljivo“.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u cijelosti zbog pogrešne primjene odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama, bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je pobijanim rješenjem odbijen njegov zahtjev za dostavom izvoda iz zapisnika sa sjednice Vlade Republike Hrvatske od 03.12.2010. godine u dijelu u kojem se zapisnik odnosi na odlučivanje o njegovom razrješenju s dužnosti direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Fond). Ističe da su razlozi iz pobijanog rješenja neprihvatljivi budući da on traži zapisnik samo u onom dijelu u kojem se isti odnosi na raspravu i odlučivanje u svezi njegova razrješenja kao direktora Fonda, te da su pretpostavke za razrješenje direktora Fonda definirane i javno objavljene Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Statutom Fonda na koji Statut je suglasnost dala Vlada Republike Hrvatske, pa je slijedom navedenog u cilju donošenja valjane odluke, Vlada Republike Hrvatske mogla raspravljati samo o tome jesu li ili nisu ispunjene te javno objavljene i normirane pretpostavke za razrješenje direktora. Također ističe da stoga nije jasno kako bi njegov uvid mogao štetiti radu Vlade. Zaključuje da ako mu je Vlada Republike Hrvatske davanjem suglasnosti na Statut Fonda priznala pravo da pobija odluku Vlade o njegovom razrješenju kao direktora, a on je pred Upravnim sudom podnio tužbu protiv navedene odluke, onda Vlada Republike Hrvatske mu ne može uskraćivati informacije  koje su mu bitne za dokazivanje da je odluka Vlade nevaljana to jest nezakonita i nepravilna. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Sukladno članku 66. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama od 25.10.2013. godine Agencija za zaštitu osobnih podataka više nije nadležna za zaštitu prava na pristup informacijama već je nadležna Povjerenica za informiranje.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama dana 30.07.2013. godine zatražio od Fonda da mu se pisanim putem dostavi:

- kopija prijedloga Upravnog odbora Fonda temeljem kojeg je Kadrovska komisija Vlade Republike Hrvatske predložila Vladi Republike Hrvatske razrješenje ……… dužnosti direktora Fonda,

- kopija prijedloga Kadrovske komisije Vlade Republike Hrvatske podnesenog Vladi Republike Hrvatske za razrješenje ……… dužnosti direktora Fonda o kojem prijedlogu je odlučeno na sjednici Vlade Republike Hrvatske od 03.12.2010. godine,

- izvod iz zapisnika sa sjednice Vlade Republike Hrvatske od 03.12.2010. godine u dijelu u kojem se taj zapisnik odnosi na gore citirani prijedlog Kadrovske komisije, raspravu i donošenje odluke u povodu navedenog prijedloga.

Nadalje je utvrđeno da je Vlada Republike Hrvatske žalitelju dostavila presliku Odluke Upravnog odbora Fonda od 26. studenog 2010. godine, te presliku Nacrta prijedloga rješenja o razrješenju dužnosti direktora Fonda, a da je rješenjem KLASA: 008-01/13-08/03, URBROJ: 50302/28-13-1 od 27. kolovoza 2013. godine, odbila zahtjev žalitelja jer su predmetni dijelovi zapisnika sa sjednice Vlade i prijepisa tonskog zapisnika klasificirani stupnjem tajnosti „povjerljivo“.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa, te da je vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan  prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen, te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz spisa predmeta razvidno je da je Ured vijeća za nacionalnu sigurnost dao mišljenje KLASA: 008-01/13-01/07, URBROJ: 50439-05/7-13-02, od 06. kolovoza 2013. godine, da bi klasifikacija zapisnika, tonskih zapisa i prijepisa tonskih zapisa odnosno omogućavanje javnosti da ostvari izravan uvid u interni proces donošenja odluke u Vladi Republike Hrvatske radi mogućeg neovlaštenog otkrivanja, mogla naštetiti vrijednostima propisanim člankom 6. Zakona o tajnosti podataka. Nadalje je razvidno da je Koordinacija za unutarnju politiku i upravljanje državnom imovinom provela test razmjernosti i javnog interesa te je zaključila da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji u odnosu na javni interes odnosno interes žalitelja, te da skidanje oznake tajnosti sa zapisnika, tonskih zapisa i prijepisa tonskih zapisa odnosno omogućavanje javnosti da ostvaruje izravan uvid u interni proces donošenje odluka Vlade Republike Hrvatske bi nanijelo štetu radu Vlade te moglo naštetiti vrijednostima iz članka 6. Zakona o tajnosti podataka.

U žalbenom postupku izvršen je uvid u zatraženu informaciju o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/II-008-04/13-01/345, URBROJ: 401-01/04-14-03 od 28.02.2014. godine.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je  da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga zakona.

Člankom 34. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10. i 143/12.) propisano je da sud može od stranke zatražiti da u primjerenom roku dopuni i obrazloži svoje podneske, dostavi isprave i druge dokaze koji se mogu koristiti u sporu. Ako stranka u određenom roku ne dostavi sudu tražena dokazna sredstva, sud ih može pribaviti prema pravilima kojima je uređeno pribavljanje dokaza u parničnom postupku.

Povjerenica za informiranje ne nalazi da u konkretnom slučaju prevladava javni interes u odnosu na  tajnost podataka kao zakonom zaštićeni interes.

Naime, u žalbenom postupku je utvrđeno da žalitelj traži dio zapisnika sa zatvorene sjednice Vlade Republike Hrvatske na kojoj se odlučivalo o njegovom razrješenju. Istražujući objave u medijima vezano za zatraženu informaciju, u žalbenom postupku utvrđeno je da ne postoji interes javnosti u smislu ispitivanja pravilnosti donesene odluke Vlade Republike Hrvatske. Iz dokumentacije spisa predmeta razvidno je da postoji interes žalitelja za dobivanjem tražene informacije, međutim omogućavanjem tražene informacije žalitelju putem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama nije nužno potrebno da bi žalitelj  ostvario svoja prava. Naime, člankom 31. Statuta Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost propisano je da o razrješenju direktora zbog neispunjavanja obveza propisanih zakonom odluku donosi Vlada Republike Hrvatske, te da razriješeni direktor može protiv odluke o razrješenju tužbom tražiti sudsku zaštitu svoga prava ako smatra da  je povrijeđen  propisani postupka i da je ta povreda mogla bitno utjecati na odluku, ili da nisu postojali razlozi za razrješenje propisani zakonom i ovim Statutom. Sukladno navedenom žalitelj može u postupku pred sudom, a radi ostvarenja svoga prava, zatražiti dostavu informacije.

Argumenti Vlade Republike Hrvatske protiv omogućavanja zatražene informacije su: zapisnik je sa zatvorene sjednice Vlade Republike Hrvatske i označen je stupnjem tajnosti „povjerljivo“ sukladno Odluci o kriterijima za klasifikaciju podataka Vlade Republike Hrvatske od 05. prosinca 2008. godine, riječ o internom procesu donošenja odluke, a omogućavanje izravnog uvida u isti moglo bi se naštetiti vrijednostima propisanim člankom 6. Zakona o tajnosti podataka.

Vlada Republike Hrvatske se kod donošenja pobijanog rješenja rukovodila mišljenjem Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost da su odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama usklađene s aktima Europske unije, pa tako i Uredbom 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. godine o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije koja u točki 11. preambule propisuje da institucije trebaju imati pravo, kad je to potrebno zaštititi svoje interne dogovore i rasprave kako bi osigurale provođenje svojih zadaća, te da se navedeno odnosi i na rad Vlade Republike Hrvatske.

Ispitujući pravilnu provedbu testa razmjernosti i javnog interesa razmatrani su argumenti koje je navela Vlada Republike Hrvatske, te je utvrđeno da u konkretnom slučaju ne prevladava interes javnosti, a žalitelj može svoje pravo ostvarivati u drugom postupku.

Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, te je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.