KLASA: UP/II-008-07/22-01/700
URBROJ: 401-01/06-22-4
Zagreb, 26. rujna 2022. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15-) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: 008-01/20-02/0004, URBROJ: 355-04-07-22-0022 od 25. ožujka 2022. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: 008-01/20-02/0004, URBROJ: 355-04-07-22-0022 od 25. ožujka 2022. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem djelomično je odbačen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 11. kolovoza 2022. godine, u dijelu u kojem je od Agencije za znanost i visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu: Agencija) tražio dopis upućen Visokoj školi za komunikacijski menadžment o dopuni Zahtjeva za izdavanje dopusnice, Raskid Sporazuma Sveučilišta u Zadru i Visoke škole za komunikacijski menadžment o izvođenju stručnog studija „Odnosi s javnošću“ i specijalističkog diplomskog stručnog studija „Upravljanje odnosima s javnošću“, Ovlasnice o izboru u znanstveno-nastavna zvanja i zvanja predavača za nastavnike Visoke škole za komunikacijski menadžment (tj. Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona pravu na pristup informacijama, s obzirom da Agencija ne posjeduje zatražene informacije.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da istu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona i zbog nepoštovanja Ustava Republike Hrvatske jer je Agencija odbila njegov zahtjev iz točke 1., 5., 6. i 7. bez ikakvog obrazloženja a da je nevjerodostojno argumentirala navod o neposjedovanju traženih informacija iz točaka 2., 3., 4. i 5. njegovog zahtjeva. U odnosu na točku 1. njegovog zahtjeva navodi kako traženu informaciju Agencija mora imati u posjedu u sklopu osnivačke dokumentacije Visoke škole za komunikacijski menadžment, kao i da su na temelju informacija koje je tražio pod točkom 5. zahtjeva napisane tri akreditacijske preporuke, a da informacije iz točke 6. posjeduje kao dio Elaborata o osnivanju čiju valjanost provjerava Agencija. Pojašnjava da je dopis Agencije iz točke 2. zahtjeva njezin akt, da je raskid sporazuma iz točke 3. bitan dio osnivačke dokumentacije jer ne mogu postojati istovremeno dva ugovora o izvođenju studija na Visokoj školi, da su licencije (ovlasnice) za izbor u nastavna zvanja predavačkoga kadra Visoke škole za komunikacijski menadžment bitan dio Elaborata o osnivanju Visoke škole kojima se dokazuje da su nastavnici kvalificirani izvoditi nastavu u skladu s programima iz ugovora sa sveučilištima u Zadru, odnosno Dubrovniku. Žalitelj ističe da je logično da Agencija kao državni regulator osnivačkih postupaka u području visokog obrazovanja ima Elaborat o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment, a što ne treba posebno dokazivati. Zaključno navodi kako je stoga argumentacija iz osporenog rješenja nevjerodostojna pa je Agencija osporenim rješenjem nakon pogrešno utvrđenog činjneničnog stanja pogrešno primijenila i materijalno pravo. Povjereniku za informiranje predlaže da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup zatraženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 11. kolovoza 2021. godine od Agencije za znanost i visoko obrazovanje, kao tijela javne vlasti, zatražio sljedeće informacije: 1. Dodatak I. Ugovora između Sveučilišta u Dubrovniku i Visoke škole za komunikacijski menadžment iz Zagreba o zajedničkom izvođenju studijskog programa (Dodatak I. Glavnom ugovoru), 2. Dopis Agencije za znanost i visoko obrazovanje Visokoj školi za komunikacijski menadžment o dopuni Zahtjeva za izdavanje dopusnice, 3. Raskid Sporazuma Sveučilišta u Zadru i Visoke škole za komunikacijski menadžment o izvođenju stručnog studija „Odnosi s javnošću“ i specijalističkog diplomskog stručnog studija „Upravljanje odnosima s javnošću“, 4. Ovlasnice o izboru u znanstveno-nastavna zvanja i zvanja predavača za nastavnike Visoke škole za komunikacijski menadžment (tj. Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment), 5. Sve informacije Akreditacijskoga savjeta Agencije za znanost i visoko obrazovanje o osnivačkim dokumentima Visoke škole za komunikacijski menadžment (npr. mišljenje Akreditacijskoga savjeta od 16. travnja 2013. godine, 16. lipnja 2015. godine, 10. srpnja 2015. godine), 6. Prva nadopuna Elaborata o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment iz veljače 2012. godine, 7. Informacije o potrebi nadopune osnivačke dokumentacije Visoke škole za komunikacijski menadžment (npr. Elaborata o osnivanju).
Nadalje je utvrđeno kako je žalitelj izjavio žalbu drugostupanjskom tijelu zbog nerješavanja navedenog zahtjeva u zakonskom roku, nakon čega je Povjerenik za informiranje donio rješenje KLASA: UP/II-008-07/21-01/797, URBROJ: 401-01/14-21-1 od 9. studenoga 2021. godine, kojim je naloženo Agenciji da riješi predmetni zahtjev žalitelja sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Također je utvrđeno da je Agencija postupivši po citiranom rješenju Povjerenika za informiranje vezano za točke 1., 6. i 7. ustupila predmetni zahtjev Visokoj školi za komunikacijski menadžment „Edward Bernays“, u pogledu traženja iz točke 5. zahtjeva uputila žalitelja na poveznicu na svojoj internetskoj stranici te je donijela osporeno rješenje KLASA: 008-01/20-02/0004, URBROJ: 355-04-07-22-0022 od 25. ožujka 2022. godine, kojim je djelomično odbacila zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup infomracijama, jer ne posjeduje informacije tražene u točkama 2., 3. i 4. zahtjeva.
Kako je predmetna žalba žalitelja od Agencije samo proslijeđena Povjereniku za informiranje putem elektoničke komunikacije 16. svibnja 2022. godine bez spisa predmeta, Ured povjerenika za informiranje je aktom KLASA: UP/II-008-07/22-01/700, URBROJ: 401-01/06-22-2 od 24. svibnja 2022. godine od prvostupanjskog tijela zatražio dostavu spisa predmeta sukladno članku 113. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) te informacija koje su predmet traženja žalitelja koje tijelo javne vlasti ima u posjedu a suklando odredbi članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dana 2. lipnja 2022. godine Agencija je putem elektroničke komunikacije dostavila Uredu povjerenika za informiranje odgovor vezan za postupanje po predmetnom zahtjevu u kojem je navedeno kako je predmetni zahtjev žalitelja u dijelu koji se odnosi na točke 1., 6. i 7. ustupljen visokom učilištu koje je njihov vlasnik, da je u pogledu točke 5. zahtjeva žalitelj upućen putem poveznice na javno dostupne informacije a da je zahtjev u dijelu pod točkama 2., 3. i 4. odbačen jer ne posjeduju tražene informacije. Agencija se također očitovala da naknadnim uvidom u dokumentaciju nije pronađen dopis koji je žalitelj tražio pod točkom 2. predmetnog zahtjeva, da dokument koji se tražio pod točkom 3. istog zahtjeva nije dio Elaborata o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment, pa da stoga iste ne posjeduju. U odnosu na traženje pod točkom 4. zahtjeva prvostupanjsko tijelo je navelo kako ne posjeduje ovlasnice koje se traže, ali da ukoliko je žalitelj pod time mislio na odluke o izboru u znanstveno nastavna zvanja da upućuju žalbeno tijelo na popratnu dokumentaciju uz priloženi Elaborat i dopunu Elaborata što predstavlja spis predmeta koji dostavljaju putem poveznice.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenika za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima. Naime, razmatranjem predmetne žalbe i njezinih priloga te sadržaja zahtjeva žalitelja te postupanja Agencije po istom, zaključeno je da ista nije pravilno utvrdila činjenično stanje te je slijedom navedenog pogrešno primijenila i pravni propis.
Prije svega se ističe da je postupanje Agencije u pogledu dijela zahtjeva koji je ustupljen drugom tijelu javne vlasti, u žalbenom postupku ocijenjeno pogrešnim, s obzirom da žalitelj nije tražio klasificirane informacije, pa je stoga Agencija bila u obvezi utvrditi ima li u svom posjedu informacije koje su se tražile u tom dijelu zahtjeva te nakon toga odlučiti o dostupnosti tih informacija.
Uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđeno je da se u njoj ne nalaze informacije podtočkama 2. i 3., a da se u sklopu iste nalaze odluke o izboru u nastavna zvanja za pojedine osobe, međutim iz spisa predmeta nije moguće točno utvrditi na što je žalitelj mislio tražeći „ovlasnice“. S obzirom da iz očitovanja prvostupanjskog tijela proizlazi kako niti Agencija nije u tom dijelu bila sigurna na što se zahtjev odnosi, nejasno zbog čega nije postupila sukladno odredbi članka 20. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama te pozvala žalitelja da pojasni svoje traženje kako bi bio sigurno o kojoj se traženoj informaciji radi.
U odnosu na informaciju koja se tražila pod točkom 5. predmetnog zahtjeva u žalbenom je postupku obzirom na navode žalitelja izvršen uvid u poveznicu na koju je prvostupanjsko tijelo uputilo žalitelj te je utvrđeno kako je ispravno žalitelj utvrdio kako na tom mjestu nisu objavljena mišljenja Akreditacijskoga savjeta od 16. travnja 2013. godine, 16. lipnja 2015. godine i 10. srpnja 2015. godine.
Uvidom u javno objavljene dokumente na internetskoj stranici Agencije na poveznici https://www.azvo.hr/ishodi-vrednovanja/institution.php?&id=104, a koji su vezani za Visoku školu za komunikacijski menadžment Edward Bernays utvrđeno je sa se u istima i Agencija i Ministarstvo znanosti i obarovanja pozivaju na primjerice prethodno mišljenje Akreditacijskog savjeta od 10. srpnja 2015. godine koje je jedno od tijela Agencije, pa je logična pretpostavka da to mišljenje prvostupanjsko tijelo ima u svom posjedu a iz spisa predmeta je razvisno da u pogledu istoga nije odlučilo u prvostupansjkom postupku, nije ga javno objavilo, a isto nije niti dostavljeno žalbenom tijelu u ovom postupku.
S obzirom na sve navedeno u žalbenom je postupku zaključeno kako je Agencija rješavajujući o zahtjevu žalitelja u cjelini nepotpuno utvrdila činjenično stanje i nakon toga posljedično pogrešno primijenila materijalno pravo.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
S obzirom da Povjerenik za informiranje nije u posjedu informacija prvostupanjskih tijela, iz navedenog razloga nije bilo moguće u ovom postupku meritorno odlučiti o mogućnosti pristupa infomacijama po predmetnom zahtjevu žalitelja te je stoga valjalo predmet odstaviti Agenciji na ponovno odlučivanje.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
S time u vezi se ističe kako je prvostupanjsko tijelo u obvezi u ponovljenom postupku u potpunosti riješiti predmetni zahtjev žalitelja posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja te odredbe Zakona o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine“, broj 45/09.), koji u članku 19. detaljno propisuje postupak inicijalne akreditacije za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, a zbog čega je logična pretpostavka kako bi Agencija morala imati u svom posjedu veći dio informacija koje su se tražile predmetnim zahtjevom, a kako je to istaknuo i žalitelj.
Naime, navedenim je člankom, između ostalog propisano da postupak započinje zahtjevom za izdavanjem dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja koji se podnosi Ministarstvu, kao i koju dokumentaciju podnositelj dostavlja u prilogu zahtjeva da bi dobio potrebnu suglasnost za osnivanje visokoga učilišta, te da nakon toga Ministarstvo provjerava urednost zaprimljenoga zahtjeva pa ga ukoliko je uredan prosljeđuje Agenciji u roku od 15 dana od zaprimanja zahtjeva. Navedenim člankom je propisano i da Agencija u roku od 8 dana od zaprimljenog zahtjeva započinje postupak utvrđivanja ispunjavanja nužnih uvjeta za osnivanje visokog učilišta sukladno dokumentaciji iz stavka 3. ovoga članka. Također je propisano da je u postupku utvrđivanja ispunjavanja nužnih uvjeta za osnivanje visokog učilišta, Agencija dužna pribaviti stručno mišljenje Akreditacijskog savjeta o elaboratu iz stavka 3. točke 3. ovoga članka, kao i da Ministarstvo izdaje suglasnost za osnivanje visokog učilišta na osnovu obrazložene pozitivne preporuke Agencije za izdavanje suglasnosti.
U članku 23. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano u kojim slučajevima tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu, odnosno u kojim slučajevima rješenjem odbija zahtjev, te kada ga odbacuje.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe drugostupanjskog tijela iz ovog rješenja.
Slijedom svega navedenog je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan