KLASA: UP/II-008-07/14-01/436

URBROJ: 401-01/06-15-01

Zagreb, 13. svibnja 2015.

Povjerenica za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.) i članka 114. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09.), povodom žalbe udruge GONG iz Zagreba, ………, protiv odgovora Zagrebačke nadbiskupije Broj: 949/2014 od 15. travnja 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbacuje se žalba udruge GONG izjavljena protiv odgovora Zagrebačke nadbiskupije Broj: 949/2014 od 15. travnja 2014. godine, kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Udruga GONG (u daljnjem tekstu: žalitelj) izjavila je Povjerenici za informiranje dana 30. travnja 2014. godine žalbu protiv odgovora Zagrebačke nadbiskupije Broj: 949/2014 od 15. travnja 2014. godine, kojim su povodom njegovog zahtjeva za pristup informacijama od 14. travnja 2014. godine, obavijestili žalitelja kako Zagrebačka nadbiskupija kao ni pravne osobe Katoličke crkve na području Zagrebačke nadbiskupije nisu tijela javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Žalitelj u žalbi navodi kako je gore citiranim odgovorom Zagrebačke nadbiskupije neosnovano odbijen njegov zahtjev jer je navedena institucija pogrešno primijenila Zakon o pravu na pristup informacijama kada je navela da nisu tijelo javne vlasti u smislu navedenog Zakona. Nadalje, žalitelj napominje kako Zagrebačka nadbiskupija jest tijelo javne vlasti u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama jer je pravna osoba s javnim ovlastima odnosno druga osoba na koju su prenesene javne ovlasti. Kao uporište za svoje tvrdnje o navedenom žalitelj navodi propise kojima su uređeni odnosi između Republike Hrvatske i Katoličke crkve odnosno ugovore potpisane između Republike Hrvatske i Svete Stolice te odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 75/14. i 83/14.) vezane za sklapanje braka u vjerskom obliku s učincima građanskog braka. Žalitelj, naime tumačeći odredbe navedenih propisa zaključuje da je, budući da kanonska ženidba od trenutka sklapanja ima građanske učinke, na službenike Katoličke Crkve prenesena javna ovlast sklapanja braka pa time pravne osobe Katoličke Crkve jesu tijela javne vlasti u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. Povjerenici za informiranje žalitelj predlaže da uvaži njegovu žalbu, poništi osporeni odgovor Zagrebačke nadbiskupije te mu omogući pristup traženim informacijama iz predmetnog zahtjeva.

Žalba je nedopuštena.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je Zagrebačka nadbiskupija dopisom Broj: 949/2014. od 15. travnja 2014. godine izvijestila žalitelja da ona kao niti pravne osobe Katoličke Crkve na području Zagrebačke nadbiskupije nisu tijela javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama. Protiv navedenog odgovora žalitelj je izjavio žalbu jer smatra da je Zagrebačka nadbiskupija tijelo javne vlasti u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Odredbom članka 5. stavkom 1. točkom 2. navedenog Zakona propisano je da su „tijela javne vlasti“, u smislu ovog Zakona, tijela državne uprave, druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druge osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se u cijelosti financiraju iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo.

Načelo vjerske slobode jamči članak 40. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10.- pročišćeni tekst  i 05/14.), a odvojenost vjerskih zajednica od države članak 41. Ustava. Prema Ustavu sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države te su slobodne, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.

Pitanje slobode vjeroispovijesti i slobodnog javnog očitovanja vjere te obavljanja vjerskih obreda od strane vjerskih zajednica i njihovih prava  te pravni položaj vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj reguliran je Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica („Narodne novine“, broj 83/02. i 73/13.).

Člankom 1. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica  propisano je da je crkva ili vjerska zajednica drukčijeg naziva (u daljnjem tekstu: vjerska zajednica) u smislu toga Zakona zajednica fizičkih osoba koje ostvaruju slobodu vjeroispovjedi jednakim javnim obavljanjem vjerskih obreda i drugim očitovanjima svoje vjere (u daljnjem tekstu: vjernici) upisana u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Evidencija).

Odredbom članka 2. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica propisano je da vjerske zajednice samostalno i slobodno određuju unutarnju organizaciju; tijela upravljanja, njihovu hijerarhiju i nadležnosti; tijela i osobe koje predstavljaju vjersku zajednicu i njene organizacijske oblike; sadržaj i način očitovanja vjere; održavanje veza sa svojom središnjicom i drugim vjerskim zajednicama; udruživanje s drugim vjerskim zajednicama; i druga pitanja svoga djelovanja u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.

Prema članku 6. stavku 3. Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica vjerske zajednice, njihovi organizacijski oblici i zajednice vjerskih zajednica su neprofitne  pravne osobe.

Odredbom članka 9. stavka 2. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica propisano je da se pitanja od zajedničkog interesa za Republiku Hrvatsku i neku ili više vjerskih zajednica mogu uređivati i ugovorom kojeg sklapaju Vlada Republike Hrvatske i  vjerska zajednica.

 Slijedom navedenog Vlada Republike Hrvatske sklopila je pet Ugovora o pitanjima od zajedničkog interesa sa više vjerskih zajednica koje djeluju u Republici Hrvatskoj: Srpskom pravoslavnom crkvom („Narodne novine“, broj 196/03.), Islamskom zajednicom („Narodne novine“, broj 196/03.), Evangeličkom crkvom i Reformiranom kršćanskom crkvom („Narodne novine“, broj 196/03.), Evanđeoskom (pentekostnom) crkvom, Kršćanskom adventističkom crkvom, Savezom baptističkih crkava, Savezom Kristovih pentekostnih crkava, Crkvom Božjom, Reformnim pokretom adventista sedmog dana, Kristovom crkvom („Narodne novine“, broj 196/03.), Bugarskom pravoslavnom crkvom, Hrvatskom starokatoličkom crkvom i Makedonskom, pravoslavnom crkvom („Narodne novine“, broj 196/03.).

Navedeni ugovori su važni za djelovanje vjerskih zajednica jer im omogućavaju provođenje vjeronauka u školi, crkveno vjenčanje s učincima građanskog braka, pravo na dobivanje sredstava iz Državnog proračuna i sl.

Katolička crkva u Hrvatskoj ima poseban pravni položaj a isti je reguliran sljedećim ugovorima: Ugovorom potpisanim između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 3/97.), Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 2/97.), Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušebrižništvu katoličkih vjernika pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 2/97.) i Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 18/98.).

Potrebno je naglasiti da su navedeni Ugovori sklopljeni između dva subjekta međunarodnog prava, pa su time iznad zakona Republike Hrvatske te isti uređuju odnos Republike Hrvatske i Katoličke Crkve u Hrvatskoj koju zastupa Sveta Stolica.

U članku 1. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima propisano je da se Republika Hrvatska i Sveta Stolica, potvrđujući da su Država i Katolička Crkva, svaka u svom poretku, neovisne i samostalne, obvezuju da će u međusobnim odnosima potpuno poštivati to načelo te da će međusobno surađivati u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj čovjeka i u promicanju općeg dobra. Člankom 2. navedenog ugovora propisano je, između ostalog, da Republika Hrvatska priznaje javnu pravnu osobnost Katoličke Crkve te da priznaje i javnu pravnu osobnost svih crkvenih ustanova, koje imaju takvu pravnu osobnost prema odredbama kanonskog prava.

Člankom 1. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima propisano je da pravne osobe Katoličke Crkve, u skladu s odredbama kanonskog prava, mogu slobodno primati milostinju i darove vjernika te prihvaćati druge uobičajene oblike prinosa vjernika za uzdržavanje crkvenih ustanova te da se na navedena primanja ne primjenjuju odredbe poreznog sustava Republike Hrvatske. U članku 10. navedenog Ugovora propisano je da se pravne osobe Katoličke Crkve u odnosu na porezni sustav smatraju neprofitnim ustanovama s time da se navedena odredba ne primjenjuje na profitne djelatnosti istih osoba.

Vezano za navode žalitelja kako je Zagrebačka nadbiskupija tijelo javne vlasti jer ima javnu ovlast odnosno prenesenu ovlast za sklapanje braka Povjerenik za informiranje je stajališta kako navedeni argument ne stoji. Javna ovlast sklapanja braka u nadležnosti je tijela državne uprave, odnosno matičara nadležnog za mjesto u kojem osobe žele sklopiti brak, a sklapanje braka u vjerskom obliku rezervirano je samo za pripadnike određenih vjerskih zajednica. Da bi brak u vjerskom obliku imao učinke građanskog braka potrebno je da se brak sklopi pred službenikom vjerske zajednice koje s Republikom Hrvatskom ima uređene odnose, koje imaju s Vladom Republike Hrvatske sklopljen Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa odnosno Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, a sukladno odredbama iz navedenih ugovora koje propisuju da vjersko vjenčanje od trenutka sklapanja ima učinke građanskog braka prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske ako ugovorne stranke nemaju građanske zapreke i ako su ispunjeni zahtjevi predviđeni odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske (članak 8. Ugovora o pitanjima od zajedničkog interesa sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve, ili članak 13. stavak 1. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima („Narodne novine - međunarodni ugovori“, broj 3/97.).

Pretpostavke za sklapanje vjerskog braka utvrđuju se prema pravilima koja vrijede za određenu vjersku zajednicu, u predmetnom slučaju Hrvatska Katolička crkva ih utvrđuje prema pravilima kanonskog prava za pripadnike svoje vjerske zajednice, dok se pretpostavke za sklapanje građanskog braka utvrđuju se prema odredbama pozitivnih propisa Republike Hrvatske.

Budući da se za sklapanje građanskog braka ne traže jednake pretpostavke kakve se traže za sklapanje braka u vjerskom obliku, činjenica da službenik vjerske zajednice prema odredbama kanonskog prava (ili drugih pravila crkve odnosno vjerske zajednice) vodi obred sklapanja vjerskog braka ne upućuje da on ujedno ima i prenesenu javnu ovlast sklapanja građanskog braka. Braku sklopljenom u vjerskom obliku pod određenim se uvjetima samo priznaju učinci građanskog braka, a isti se ne bi mogao sklopiti ukoliko ne udovoljava pretpostavkama za sklapanje građanskog braka a koje ne utvrđuje vjerska zajednica nego državni službenik – matičar, kao i da nakon sklapanja vjerskog braka službenik vjerske zajednice pred kojim je sklopljen brak u vjerskom obliku nije dostavio matičaru ispravu koju su potpisali žena, muž, svjedoci i službenik vjerske zajednice, kojom potvrđuje da je brak sklopljen u vjerskom obliku.

Prema članku 23. Obiteljskog zakona  („Narodne novine“, broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 05/15.) propisano je da brak sklopljen u vjerskom obliku, sukladno odredbama članka 8. i članka 20. stavka 1. i 4. ovoga Zakona, ima od dana sklapanja sve učinke građanskog braka propisane ovim Zakonom. Međutim, potrebno je naglasiti da samo izvadak iz državne matice vjenčanih predstavlja dokaz da brak sklopljen u vjerskom obliku ima ujedno i učinke građanskog braka (članak 20. stavak 5.), a tu pravnu snagu nema samostalno isprava službenika vjerske zajednice. 

Iz navedenog proizlazi da su službenici Katoličke crkve u Hrvatskoj  ovlašteni sklopiti vjerski brak prema odredbama kanonskog prava, prema kojem je brak odnosno ženidba jedan od sakramenata i ima drugačija pravila o sklapanju i prestanku braka (u iznimnim slučajevima) te tako proizlazi da isti nemaju prenesenu javnu ovlast sklapanja građanskog braka za koji vrijede druge pretpostavke sklapanja i prestanka braka.

Priznanje učinaka braka može se razumjeti kao pravo na priznavanje izvanbračne zajednice gdje dolazi do priznanja određenih prava i obveza iz braka iako nije došlo do formalnog sklapanja braka, ali Zakon daje mogućnost da se određenoj činjenici pod određenim uvjetima (trajanje, način) da pravna snaga.

S obzirom da je Katolička crkva, a također i Zagrebačka nadbiskupija imaju ovlast sklapati brak u vjerskom obliku, koji se pod određenim strogim zakonskim uvjetima mogu priznati učinci  građanskog braka, te da to nije ovlast sklapanja građanskog braka, nisu osnovani navodi žalitelja da Zagrebačka nadbiskupija kao pravna osoba Katoličke Crkve se ima smatrati pravnom osobom na koju su prenijete javne ovlasti, a samim time i tijelom javne vlasti.

Potrebno je napomenuti da su ustanove koje osniva Katolička crkva a koje obavljaju javnu službu ili imaju javne ovlasti, primjerice škole i dječji vrtići, obveznici primjene Zakona o pravu na pristup informacijama te su ustanove vjerskih zajednica osnovane radi obavljanja kakve javne službe (obrazovanje, socijalna skrb i slično) tijela javne vlasti.

Člankom 114. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo ispitati je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.

S obzirom da se Zagrebačka nadbiskupija u skladu sa člankom 5. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, ne smatra „tijelom javne vlasti“, sukladno članku 114. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.