KLASA: UP/II-008-07/22-01/66

URBROJ: 401-01/10-22-6

Zagreb, 11. travnja 2022. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske energetske regulatorne agencije, KLASA: 032-01/21-01/13, URBROJ: 371-06-21-5 od 27. prosinca 2021. godine, u postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske energetske regulatorne agencije, KLASA: 032-01/21-01/13, URBROJ: 371-06-21-5 od 27. prosinca 2021. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici kupoprodajnog ugovora između trgovačkog društava MIKROSIVERIT d.d. i HIDRO-WATT d.o.o. od 9. prosinca 2013. godine.

3. Nalaže se Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio kupoprodajni ugovor između trgovačkih društava MIKROSIVERIT d.d. i HIDRO-WATT d.o.o. od 9. prosinca 2013. godine, jer prvostupanjsko tijelo smatra da bi objavljivanjem informacije mogle nastati štetne posljedice, kao i da se informacije o vlasničkoj strukturi i postrojenju male hidroelektrane Roški slap mogu pribaviti i na drugi način.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj ističe da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešno provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, koji je u suprotnosti sa smjernicama Povjerenika za informiranje. Smatra da je trebalo zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. Ističe da nadležno državno odvjetništvo nema saznanja o takvim poslovno osjetljivim podacima. Prilaže novinske članke u kojima se problematizira pitanje prava vlasništva nad MHE Roški slap. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 20. prosinca 2021. godine tražio kupoprodajni ugovor između trgovačkih društava MIKROSIVERIT d.d. i HIDRO-WATT d.o.o. od 9. travnja 2013. godine, a koji se navodi u rješenju, KLASA: UP/I-034-02/18-15-26, URBROJ: 371-06-18-9 od 28. prosinca 2018. godine.

Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo donijelo je osporeno rješenje.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informacije koje su predmet postupka.

Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.

Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.

Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.

Sukladno članku 1. točki 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) propisano je da su poslovna tajna informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.

Uvidom u rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-034-2/18-15/26, URBROJ: 371-06-18-9 od 28. prosinca 2018. godine, koje je javno objavljeno na poveznici https://www.hera.hr/hr/docs/2018/Rjesenje_2018-12-28_12.pdf, utvrđeno je da je navedenim rješenjem odobren zahtjev za izdavanjem rješenja o statusu povlaštenog proizvođača električne energije iz postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije i kogeneraciju trgovačkog društva HIDRO-WATT d.o.o., koje će energetsku djelatnost proizvodnje električne energije obavljati na postrojenju za proizvodnju električne energije Mala hidroelektrana Roški slap.

Nadalje, iz obrazloženja rješenja u bitnom proizlazi da je trgovačko društvo HIDRO-WATT d.o.o., uz ispunjeni obrazac dostavilo dokumentaciju iz članka 9a Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije, te da je uz obrazac dostavio i Kupoprodajni ugovor između trgovačkih društava MIKROSIVERIT d.d. i HIDRO-WATT d.o.o. od 9. travnja 2013. godine, kao dokaz o vanknjižnom vlasništvu nekretnine na kojoj se nalazi proizvodno postrojenje, a koji ugovor je predmet žalbenog postupka.

Iako iz odredbe Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije („Narodne novine“, broj 25/15), kojim je dodan članka 9a, na koji se poziva prvostupanjsko tijelo u svom rješenju, KLASA: UP/I-034-2/18-15/26, URBROJ: 371-06-18-9 od 28. prosinca 2018. godine, nije izričito propisana obveza dostave ugovora koji bi predstavljalo pravnu osnovu za korištenje postrojenja u postupku dodjele statusa povlaštenog proizvođača, navedena obveza postoji u postupku dodjeljivanja dozvole za obavljanje energetske djelatnosti.

Navedeno jasno proizlazi iz Pravilnika o dozvolama za obavljanje energetske djelatnosti i vođenja registra izdanih i oduzetih dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti (neslužbeni pročišćeni tekst navedenog Pravilnika dostupan je na poveznici https://www.hera.hr/hr/docs/SPKP/PoD-2015.pdf) gdje se u točki 3. Prilog 1. navodi da se kao dokaz tehničke kvalificiranosti dostavlja dokaz o vlasništvu ili pravu korištenja temeljem ugovora o zakupu ili drugog ugovora zaključenog s vlasnikom građevine.

Slijedom svega navedenog, informacija koja je predmet postupka bila je jedan od uvjeta za izdavanje dozvole za obavljanje energetske djelatnosti – proizvodnje električne energije (podaci o dozvoli društvu HYDRO-WATT d.o.o. javno su dostupni na poveznici https://www.hera.hr/hr/html/registar_dozvola_01.html pod brojem 21), a na navedeni ugovor se prvostupanjsko tijelo poziva i u postupku izdavanja rješenja o statusu povlaštenog proizvođača električne energije.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, ugovor koji je predmet postupka ne predstavlja proizvodnu tajnu, a niti predstavlja rezultate konstrukcijskog ili istraživačkog rada.

Osim toga, ne predstavlja niti druge informacije u smislu članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, jer nije jasno u čemu bi se i za čije interese sastojala šteta, s obzirom na to da je trgovačkom društvu HYDRO WATT d.o.o. odobren zahtjev za izdavanjem rješenja o statusu povlaštenog proizvođača na razdoblje od 25 godina.

Kad se razmotre odredbe Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti, Povjerenik za informiranje ističe da je bitni sadržaj ugovora javno dostupan kroz rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-034-02/18-15-26, URBROJ: 371-06-18-9 od 28. prosinca 2018. godine, odnosno vidljivo je da je navedeni ugovor predstavlja dokaz o vanknjižnom vlasništvu, pa je jasno da se ne mogu niti primijeniti kriteriji iz navedenog zakona koji se odnose na pitanje poslovne tajne.

Što se tiče provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, Povjerenik za informiranje da je pravilno prvostupanjsko tijelo navelo razloge za omogućavanje pristupa informacijama (zanimanje javnosti za rad i vlasničku strukturu male hidrolelektrane Roški slap, odnosno zanimanje za ispunjavanje formalnih uvjeta za stjecanja statusa povlaštenog proizvođača, poštovanje načela otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti, transparentnost provedenog upravnog postupka, te omogućavanja provjere zakonitosti i ispravnosti rada tijela javne vlasti), jer se nedvojbeno radi o okolnostima za koje se presumira interes javnosti.

S druge strane, Povjerenik za informiranje smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno cijenilo razloge protiv omogućavanja pristupa navedenoj informaciji, a iz razloga koji se navode u nastavku ovog rješenja.

Činjenica da je informacija dio dovršenog upravnog postupka ne predstavlja razlog koji bi išao u prilog ograničavanju prava na pristup informaciji.

Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo se u obrazloženju osporenog rješenja sadržajno poziva na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa činjenica što se radi o informaciji iz upravnog postupka nije relevantna.

Osim toga, nesporno je da se radi o dovršenom postupku, a prvostupanjsko tijelo je u razlozima za omogućavanje pristup informaciji upravo navelo transparentnost upravnog postupka.

U odnosu na drugi razlog, odnosno očuvanje povjerenja u rad tijela javne vlasti, Povjerenik za informiranje, suprotno stavu prvostupanjskog tijela, smatra da će se povjerenje u rad prvostupanjskog tijela očuvati upravo kroz omogućavanje pristupa navedenoj informaciji, jer se upravo na taj način ostvaruje javni interes, odnosno načelo transparentnosti u postupanju tijela javne vlasti u upravnom postupku koji je dovršen.

Što se tiče trećeg razloga, činjenica što je rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-034-02/18-15-26, URBROJ: 371-06-18-9 od 28. prosinca 2018. godine javno objavljeno, ne može ići u prilog onemogućavanju pristupa traženoj informaciji.

To posebno stoga što je upravo u navedenom rješenju u bitnom opisana informacija koja je predmet postupka, pa javna objava navedenog rješenja ne znači da neke druge informacije, na temelju kojih je tijelo javne vlasti donijelo odluku u postupku, ne mogu biti predmet zahtjeva za pristup informacijama, odnosno da za takve informacije ne može prevladavati javni interes.

Niti činjenica da se vlasnička struktura postrojenja male hidroelektrane može utvrditi iz drugih javno dostupnih izvora ne predstavlja razloga za onemogućavanje pristupa traženoj informaciji.

Što se tiče navoda iz testa razmjernosti da se radi o osjetljivim podacima, odnosno da bi mogle nastati štetne posljedice za gospodarske interese ugovornih strana, Povjerenik za informiranje ukazuje na ranije navode ovog rješenja u kojima je detaljno obrazloženo zbog čega se tražene informacije ne mogu smatrati poslovnom tajnom.

Povjerenik za informiranje također ne prihvaća navode prvostupanjskog tijela o tome da bi izolirano sagledavanje dijela dokumentacije iz upravnog postupka moglo dovesti do pogrešnog sadržaja dokumentacije, a iz sljedećih razloga.

Kao prvo, razlog koji prvostupanjsko tijelo navodi predstavlja samostalno zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, te kao takvo ne može biti razlog za onemogućavanje pristupa informacijama u postupku u kojem je prvostupanjsko tijelo pristup informacijama sadržajno ograničilo pozivom na odredbu članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Kao drugo, bitni sadržaj tog ugovora (dokaz o vanknjižnom vlasništvu) javno je naveden u rješenju prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-034-02/18-15-26, URBROJ: 371-06-18-9 od 28. prosinca 2018. godine, odnosno samo prvostupanjsko tijelo je jasno navelo sadržaj informacije, pa se ne mogu prihvatiti navodi prvostupanjskog tijela da bi moglo doći do pogrešnog tumačenja informacije.

Kao treće, činjenica na koji će način korisnik koristiti informaciju koja je predmet postupka ne može biti relevantna činjenica pri odlučivanju o zahtjevu za pristup informacijama, pri čemu se napominje da sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama korisnik ima pravo tu informaciju javno iznositi.

Konačno, odredba članka 9. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj 111/21), na koju se poziva prvostupanjsko tijelo jasno propisuje iznimku, jer upućuje na odredbe drugih zakona, a Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja upravo takav zakon.

Drugim riječima, obveza čuvanja povjerljivih podataka sukladno citiranoj odredbi nije apsolutna, već se treba dovesti u vezu s odredbama drugih zakona kojih je prvostupanjsko tijelo obveznik, a u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje, na temelju ovlasti utvrđenih odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, smatra da predmetni ugovor predstavlja informaciju od javnog značaja.

Polazeći od javno dostupne informacije da ugovor predstavlja dokaz o pravu vlasništva (vanknjižnog), Povjerenik za informiranje ističe da ugovor sadrži standardne ugovorne klauzule (uvod, predmet ugovora, jamstva prodavatelja, opće odredbe), te na iste nije moguće primijeniti zakonska ograničenja.

Osim toga, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj: UsII-440/20 od 30. travnja 2021. godine prihvatio stav Povjerenika za informiranje da standardne ugovorne klauzule ne mogu predstavljati poslovnu tajnu.

Zaključno, ugovor koji je podnesen kao dokaz prava vlasništva u pravomoćno okončanom upravnom postupku, i koji je bio uvjet za davanje dozvole za obavljanje energetske djelatnosti, te koji je prvostupanjsko tijelo uzelo u obzir u postupku dodjele statusa povlaštenog proizvođača, ne predstavlja poslovnu tajnu.

Uzimajući u obzir sve navedeno, Povjerenik za informiranje smatra da predmetni ugovor predstavlja informaciju od javnog značaja, te se ovim rješenjem žalitelju omogućuje pristup navedenom dokumentu u cijelosti

Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo je odlučiti kao pod točkama 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja.

U odnosu na žalbene navode žalitelja o tome da je u konkretnom slučaju trebalo tražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, Povjerenik za informiranje ističe da navedena obveza postoji samo u slučaju klasificiranih informacija (članka 15. stavak 2. točka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama), a što ovdje nije slučaj.

Što se tiče prijedloga žalitelja za pregledavanjem drugog spisa predmeta koji se vodi po žalbi pred Povjerenikom za informiranje, ističe se da niej bilo potrebe za priklopom navedenog spisa, jer su sve bitne činjenice utvrđene uvidom u spis ovog predmeta, pa uvid u spis predmeta koji se po žalbi žalitelja vodi protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva, broj: PPI-DO-2/22 ne bi utjecao na rješavanje ove upravne stvari.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan